U Estoniji digitalni potpis ima 350 milijuna transakcija; više nego u cijelom ostatku EU

Estonija već ispituje načine i procedure odlučivanja koje podatke čuvati, u kojem obliku, gdje i kako ih arhivirati za budućnost, kao i koje među njima se može slobodno obrisati kako bi se oslobodili resursi

• Na naslovnoj slici: Kuldar Aas, zamjenik direktora digitalnih arhiva u Estonskom nacionalnom arhivu

Estonija, baltička država od 1,3 milijuna stanovnika, toliko je daleko otišla u digitalizaciji da je za nju e-uprava već zastarjeli koncept. Zaključak je to koji se nameće nakon predavanja koje je u srijedu u Zagrebu održao Kuldar Aas, zamjenik direktora digitalnih arhiva u Estonskom nacionalnom arhivu, na konferenciji InFuture 2017 u suorganizaciji Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Krovna je tema je „Integracija informatičkih i komunikacijskih tehnologija u društvo“.

Nakon osamostaljivanja od Sovjetskog Saveza vlasti su se našle pred zadatkom izgradnje državne administracije, ali situacija ih je natjerala da se prvenstveno okrenu digitalnom svijetu. Estonija  je relativno rijetko naseljena – gustoća stanovništva je otprilike trećina gustoće stanovništva u Hrvatskoj.

S klasičnom birokracijom država bi morala otvarati urede koji opslužuju prosječno manji broj stanovnika što povećava relativne troškove. A i stanovnici bi morali putovati i trošiti i vrijeme i novac. Estonija je tako s početkom milenija krenula u masovnu digitalizaciju državne i javne uprave.

Danas je 99% državnih usluga dostupno preko interneta 24 sata dnevno svakog dana u tjednu; gotovo svi stanovnici imaju elektroničke osobne iskaznice, a sedam posto njih čak ima osobne iskaznice na svojim mobilnim telefonima. To znači da se korištenjem mobitela mogu identificirati u državnim postupcima i kod svakodnevnih transakcija u kojima je potrebno potvrditi identitet. Od 2012. godine digitalno poslovanje je i službeno postalo primarno odnosno svi poslovi s državnom upravom se rade digitalno, a klasične dokumente na papiru se može izdati tek na poseban zahtjev stranaka u postupku.

Prema procjenama digitalizacija državne uprave Estoncima godišnje uštedi 800 godina radnog vremena, a gotovo sva rješenja su stvorena u Estoniji. Baltička državica je u digitalizaciji otišla toliko daleko da se već bori s problemima kojih druge države nisu ni svjesne.

Korištenje digitalnih potpisa je toliko prošireno da je do sada na taj način potpisano 350 milijuna transakcija, više nego u cijelom ostatku Europske unije. S takvom razinom digitalnog društva došli su i novi – digitalni – problemi. Otkriće nedovoljne razine sigurnosti u klasičnim digitalnim potpisima natjeralo je estonske vlasti na novu iteraciju tehnologije, a dogradnja tog sustava izazvala je visoke troškove.

Nadalje, popularna blockchain tehnologija koja leži u osnovi sve popularnijih digitalnih valuta i čije prednosti danas ispituju i propitkuju najveće svjetske banke i vlade, već se neko vrijeme koristi i u estonskim državnim sustavima. Zahvaljujući njoj svaki Estonac može u svakom trenutku provjeriti koja je državna agencija pristupala kojim njegovim digitalnim podacima, a svaki takav pristup osobnim podacima se bilježi što jamči i transparentnost, sigurnost i autentičnost podataka.

Činjenica da je u Estoniji e-uprava već zastarjeli koncept možda se najbolje očituje u dva primjera. Proces obračuna i povrata poreza je digitaliziran među prvima i Estonci se danas moraju samo prijaviti u sustav, provjeriti je li država pravilno obračunala porez i eventualni povrat, i odobriti svoju „poreznu prijavu“. Od tog trenutka do novca na bankovnom računu ne prolazi više od sedam dana. U Hrvatskoj i nakon što se taj proces dijelom digitalizirao , do povrata novca prolaze mjeseci. Estonija već razmišlja kako pojedine procese jednostavno u potpunosti izbaciti, posebno jer to dozvoljava povezanost agencija i informatičkih sustava. Aas napominje da u Estoniji razmatraju da sustav treba toliko unaprijediti da se povrat poreza samo pojavi na bankovnom računu bez potrebe za ikakvom interakcijom s poreznim obveznikom.

Kao primjer takozvanog koncepta „nevidljivih usluga“ Aas daje slučaj rođenja djeteta. Dok danas prilikom rođenja djeteta roditelji moraju samostalno, naravno sve preko interneta, pokrenuti nekoliko postupaka u državnoj upravi – prijavu djeteta, zamolbu za roditeljskim dopustom, prijavu za socijalne naknade i sl. – krajnji cilj je da se i ti i takvi postupci učine suvišnima. Aas objašnjava da je, u osnovi, dovoljno da se u bolnički informatički sustav unese rođenje djeteta te da ostatak državne uprave automatski odradi sve što je u takvom slučaju potrebno.

Iapk, tamošnje se institucije nalaze pred ozbiljnim problemom oko manipuliranja i arhiviranja svih digitalnih podataka koji se stvore u sustavu. Estonija tako danas propitkuje načine i procedure odlučivanja koje podatke čuvati, u kojem obliku, gdje i kako ih arhivirati za budućnost, kao i koje među njima se može slobodno obrisati kako bi se oslobodili resursi.

Predavanje o sadašnjem stanju i budućnosti e-uprave u estonskom digitalnom društvu samo je jedno od niza njih koja su na programu konferencije INFuture 2017 koja se od srijede do petka održava u Zagrebu.

Predavanja i radionice pokrivaju širok spektar područja, od korištenja informatičkih tehnologija u kulturnom naslijeđu, preko fenomena elektroničkih enciklopedija, digitalizacije i arhiviranja podataka do integracije informatike u edukacijski proces. Uz domaće stručnjake, među govornicima se nalaze i gosti iz Katra, Švicarske, Švedske, Francuske i drugih država.