Reagiranje

Slučaj star deset godina

Matko Marušić / 30. travnja 2017. / Rasprave / čita se 14 minuta

Na članak Žarka Puhovskog Prednost demokracije pred znanošću reagira Matko Marušić

Poštovani urednici portala „Ideje“,

na vašim je stranicama g. Žarko Puhovski 27. travnja 2017. u članku „Prednost demokracije pred znanošću“ iznio neistine i poluistine o profesorici Ani Marušić i meni, kao bivšim urednicima časopisa Croatian Medical Journal, pa Vas molim da na svojemu portalu donesete ovaj moj odgovor. Vjerujem da u demokratskoj zemlji na to imam pravo i da ćete me obavijestiti o svojoj pozitivnoj odluci.

Uvodna napomena

  1. Puhovski je taj članak napisao 10 godina nakon što je na određeni način (v. dolje) sudjelovao u napadima na prof. Anu Marušić i nakon što je taj slučaj prestao zanimati javnost. Njegov članak govori o „Maršu za znanost“ s kojim A. i M. Marušić nemaju nikakve veze, osobno, profesionalno ili tematski, npr., uopće nismo sudjelovali u raspravama o slučaju ministra Pave Barišića. Dakle i samo spominjanje A. i M. Marušića u rečenom je članku potpuno promašeno, a budući da se tamo našlo logično je pomisliti da je imalo određenu nakanu. No, o tome ću na kraju ovoga pisma.

Da, oni koji se ovdje spominju nasiljem su nam oteli časopis Croatian Medical Journal

U razdoblju od 2002. do 2008. skupina moćnika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu činila je napore da od M. i A. Marušić, kao glavnih urednika preotme nepodnošljivo uspješan časopis Croatian Medical Journal. Ti su napori kao rezultat imali nekoliko pokušaja sramoćenja M. i A. Marušić, javnih i anonimnih, tračerskih i službenih. Posebno je napor sramoćenja bio usmjeren na A. Marušić, vjerujem zato što su očekivali da je ženska osoba slabija i što ih je ona više nervirala – upravo zato što je žena a mnogo, mnogo uspješnija od njih. Ne ulazeći u takve procjene, napadi na A. Marušić mogu se suziti na tri, sva tri zbog izmišljene znanstvene nečestitosti. Prvi je bio napad prof. Slobodana Vukičevića za „plagiranje“ jednoga poglavlja u udžbeniku „Patofiziologija“, koji je poražen pisanim i službenim svjedočenjem glavnoga urednika „Patofiziologije“ akademika Stjepana Gamulina.

Drugi je bio napad prof. Hrvoja Banfića za nepostojeći „prekršaj“ u jednom članku istraživačke skupine A. Marušić u uglednom časopisu Journal of Immunology. U tom napadu je uz prof. Banfića sudjelovalo više osoba, tadašnja dekanica prof. Nada Čikeš i akademik Ivica Kostović kao najvažnije. Napad je suzbijen nalazima triju međunarodnih ekspertiza koje je zatražio prof. Slobodan Uzelac, tadašnji zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i športa. Ekspertize su MF Zagreb donijele nečuvenu sramotu: našle su grozne međuljudske odnose, imenovale krivce i naglasile da u pogledu rečenoga članka nije bilo nikakvog prekršaja i da se nad A. Marušić i prof. Aidom Salihagić Kadić na Medicinskom fakultetu odvija kolektivni mobbing (doslovno je tako napisano, v. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Tri ekspertize međunarodnih stručnjaka za znanstvenoistraživačku čestitost (datum: 1. veljače 2007.; klasa: 052-01/05-01/00063; ur. broj 533-07-07-0016).

Treći je napad pripremljen na osnovi poraza prvih dvaju i obavljen je potpuno protuzakonito, od početka do kraja: pripremljena je optužba o plagijatu, napravljene su četiri istrage dok nije dobivena ona željena i A. Marušić je osuđena u postupku pred tijelom koje nije postojalo, koje joj nije dalo uvid u dokumente i koje je krivotvorilo zapisnik.

Gore rečeno je prekratki sažetak događanja, ali o tome su pisali najugledniji međunarodni znanstveni časopisi (British Medical Journal, Canadian Medical Association Journal, Science), a ja sam u knjizi g. Dražena Gorjanskoga opisao sve detaljno na više od 60 stranica (Marušić M. Moja priča. Akademska korupcija u medicini. Slučaj časopisa Croatian Medical Journal ili kako čovjek ne može vjerovati što se događa u akademskoj zajednici pa treba provjeriti je li normalan. U: Gorjanski D. i sur. Korupcija u hrvatskom zdravstvu. Osijek: Naklada Slagalica; 2010. str. 206-70. ), a nitko me nije tužio.

U kolektivnom mobingu na Medicinskom fakultetu posredno je sudjelovao i Žarko Puhovski

Prof. A. Marušić i ja obraćali smo se, tražeći zaštitu i pravo na pravičan postupak, kako je propisano, najprije vlastitoj ustanovi (MF Zagreb) pa onda Sveučilištu u Zagrebu (tadašnji rektor Aleksa Bjeliš), ali oni nas nisu zaštitili, nego su nas i dalje progonili. Tada smo se okrenuli javnosti, ali onda je tadašnja dekanica MF Zagreb prof. Nada Čikeš zabranila nastavnicima da govore u javnosti. Stoga smo se obratili Hrvatskom helsinškom odboru (HHO), kojim je tada predsjedao g. Ž. Puhovski. Prof. A. Marušić tražila je zaštitu od nepravednih progona na Medicinskom fakultetu, a ja zbog zabrane govora od strane dekanice Čikeš. Saslušao nas je ljubazno i profesionalno, prof. A. Marušić osobno, a mene telefonom; tražio je da mu pošaljemo dokumentaciju, što smo i učinili. Nakon nekoliko dana viđen je kako na Medicinskom fakultetu posjećuje dekanicu Čikeš i nama se više nikad nije javio.

Istinu o tom postupku prof. Puhovskog doznali smo u TV-emisiji gđe Hloverke Novak Srzić (lipanj 2007.) o slučaju Kurjak, u kojoj je sudjelovao i predstavnik HHO, odvjetnik g. Veljko Miljević. Pozivajući se na raspravu i zaključke Upravnog odbora HHO-a, g. Miljević je u emisiji rekao dvije stvari: a) da „ako je 70 ljudi (Fakultetsko vijeće) potvrdilo ograničenje slobode govora, onda je to u redu“ i b) „da su svi procesi na povjerenstvima Medicinskog fakulteta u regularnom tijeku“ (citirano po sjećanju). A nije bilo točno da su „svi procesi u regularnom tijeku“, nego su svi procesi bili preskočeni da bi se sudilo prof. A. Marušić, Povjerenstvo za znanstveni rad dopunjeno je osobama koje će poslije glasovati za krivotvoreni dokument akademika Ivice Kostovića (Ž. Reiner, M. Judaš i Z. Šošić), a potom će Sud časti pod predsjedanjem prof. Branimira Jakšića, uz asistenciju potpredsjednika prof. Andrije Hebranga – osuditi prof. A. Marušić, odbivši joj dati uvid u dokumente optužbe i izbjegavši primiti njezine dokumente.

Puhovskoga je na mjestu predsjednika HHO naslijedio akademik V. Silobrčić, koji je u ime HHO osudio postupke N. Čikeš i MF Zagreb.

Rad Ane i Matka Marušića u časopisu Croatian Medical Journal nije bio sukob interesa

U tekstu u „Idejama“ Ž. Puhovski kaže da smo prof. A. Marušić i ja u svojemu uredničkom poslu bili u sukobu interesa (jer smo supružnici). To nije točno jer: a) poznati su međunarodni slučajevi da su supružnici vodili (ugledne) časopise, b) mi nikad ni kune za taj rad nismo bili plaćeni i c) mi smo taj časopis od nule (nikad nije postojao) doveli do vrha svijeta. d) Da je itko u svijetu mislio kao Puhovski (da je to sukob interesa), nikad A. Marušić ne bi dva puta bila izabrana za predsjednicu svjetskih udruga – Svjetske udruge urednika medicinskih časopisa (WAME) i Svjetske udruge urednika znanstvenih časopisa Council of Science Editors, CSE) te član (International Committee of Medical Journal Editors, ICMJE), odbora sastavljenog od dvanaest urednika najvažnijih medicinskih časopisa na svijetu, koji donosi sva pravila publiciranja u medicini, uključivo i sva etička načela publiciranja i istraživanja!

Da je A. Marušić plagirala – ne bi bila ostala član ICMJE i predsjednica CSE za vrijeme i nakon napadaja na nju: svijet je znao za njezin slučaj i stao je u njezinu obranu. Glavni urednik časopisa The Lancet došao je u Zagreb radi toga… zašto g. tadašnji predsjednik HHO (Ž. Puhovski) nije s njim razgovarao o moralu?

Američki izdavač, vlasnik „plagirane“ knjige, je ustanovio da A. Marušić uopće nije plagirala

Naposljetku, A. Marušić uopće nije plagirala i za to ima dokaz – izričitu izjavu američkoga izdavača čiju je knjigu (Moore-ova Anatomija) navodno plagirala.

Izdavač udžbenika Anatomija čovjeka je zagrebačka “Medicinska naklada”, koja je kontaktirala američkoga izdavača udžbenika koji je A. Marušić navodno plagirala. Američki izdavač eksplicitno je napisao da to što se u Zagrebu napada kao plagijat nije plagijat nego adaptacija teksta i da posljedično nema novčanih potraživanja:

„As I stated at the time, so much time has passed and the information that you used from the Moore seems to be more of an adaptation as an actual reproduction.“

Potom nudi suradnju:

„I would suggest, as I did in October, that you let me know if you are planning on using material from the latest edition of the Moore text in a new edition of your book and we can work on putting together an agreement for future editions.“

(Dokumenti u posjedu „Medicinske naklade“, Zagreb.)

Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju nije A. Marušić našao krivom za plagijat

Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO), koji je u predsjedničkom mandatu akademika V. Silobrčića procjenjivao krivnju ministra P. Barišića za plagiranje, nije prije deset godina A. Marušić našao krivom za takav čin. Što onda Ž. Puhovski drži relevantnim za ocjenu krivnje A. Marušić – (američkog) izdavača udžbenika koji je ona navodno plagirala i OEZVO ili – Branimira Jakšića, Nadu Čikeš, Miloša Judaša i Andriju Hebranga? Zašto ne spominje međunarodne ekspertize o moralnosti rada MF Zagreb u vrijeme i u odnosu na napade na A. Marušić? Zar se ne stidi kako je postupio kao predsjednik HHO-a kad mu se A. Marušić obratila za zaštitu i dala mu svu dokumentaciju – uključujući i one tri strašne međunarodne ekspertize?

Miloš Judaš i istina

Glavni izvršni organ I. Kostovića i N. Čikeš u napadima na A. i M. Marušić bio je prof. Miloš Judaš, danas prorektor Sveučilišta u Zagrebu. Taj isti Miloš Judaš koji je sudio A. Marušić (na osnovi anonimnoga pisma), danas kaže za slučaj Barišić sljedeće:

”Svugdje u svijetu postupak se vodi u tri koraka. Prvo se potencijalni etički propust prijavljuje instituciji u kojoj se mogući propust dogodio.“

(Optužba za plagijat A. Marušić i J. Krmpotić Nemanjić poslana je na mnogo adresa kao anonimno pismo i objavljena je na TV, a komentirala ga je Nada Čikeš.)

„Prijava mora biti potpisana, a prijavljeno djelo opisano, no pod uvjetom da se ime onoga koga se prijavljuje, kao i ime prijavitelja, nipošto javno ne objavljuje.“

(Prijava protiv A. Marušić bila je anonimna, a dekanica Čikeš je odmah za javnost komentirala anonimno pismo u smislu (skoro) potvrde krivnje.)

„Takva prijava upućuje se čelniku institucije u kojoj se sve zbiva. Tada se imenuje tročlano povjerenstvo eksperata koje utvrđuje ima li osnova za prijavu.“

(Dekanica N. Čikešica morala je napraviti četiri pokušaja da potvrdi osnovu za prijavu, i tek je u četvrtom „uspjela“ – kad je to napravio njezin vještak, tako da A. Marušić taj dokument nikad nije predočen.)

„Ako to povjerenstvo utvrdi da postoje osnove, pokreće se istraga koju vodi etički odbor te institucije (fakulteta). No, tužitelji su u konkretnom slučaju prekršili sva ova načela jer su na sva zvona objavili da se nekoga (profesora Pavu Barišića) tereti za etički prijestup.“

(Medicinski fakultet u Zagrebu je o postupku protiv A. Marušić, što otvoreno, a što naručeno, objavio barem 20 novinskih članaka.)

„To nisu smjeli učiniti, sve dok nije donesena odluka da se prijestup doista i dogodio”, naglasio je prorektor Judaš.

(Pojasnio je da Vlatko Silobrčić nije smio javno reći ni tko je tužen, ni tko je tužio. (Poveznica ovdje.)

Zašto to Puhovski radi?

Zašto deset godina poslije slučaj A. Marušić i J. Krmpotić Nemanić još uvijek muči Ž. Puhovskoga može se samo nagađati. No, postoje tri nesporne činjenice:

  1. a) Puhovski je upotrijebio laži o A. Marušić da ocrni prof. Ivana Đikića. Kao učen čovjek, trebao je znati da upada u logičku zabludu argumenta ad hominem.
  2. b) A. Marušić je po znanstvenom i uredničkom poslu uglednija od svih muškaraca koji su je napadali, a ovdje su spomenuti. Puhovski piše da smo A. Marušić i ja morali otići u Split, što nije istina, jer sam ja Splićanin, dosta zaslužan za nastanak i razvoj splitskoga Medicinskoga fakulteta i jer su me otamo godinama pozivali da dođem za dekana. Pa sam i došao na njihov poziv i postao dekan, a A. Marušić je pročelnica jedne katedre. Jako nam je lijepo u Splitu, što smo i očekivali.
  3. c) Ružne riječi Ž. Puhovskoga o A. Marušić koje je objavio portal „Ideje“, nekoliko tjedana ranije, kukavički nejasno je na HTV izgovorio i Slobodan Vukičević. Krug se zatvara. Krug se uvijek zatvara.

Danas je A. Marušić u svijetu jednako uspješna i ugledna kao što je bila i prije deset godina kada muškarci nisu mogli podnijeti međunarodni uspjeh žene; to ne ću nabrajati jer moram završiti ovaj odgovor da ne postane predug.

Hvala na uvrštenju.

Matko Marušić

  1. svibnja 2017.