s
f i y S
Anthropicov “wet lab”. Umjetna inteligencija ističe hipotezu, znanstvenici je provjeravaju.

19. studenoga 2026. / čita se 10 minuta

Tamara Čačev

Molekularna biologija i umjetna inteligencija

Anthropicov “wet lab”. Umjetna inteligencija ističe hipotezu, znanstvenici je provjeravaju.

Kompanija je optužena da se koristila rezultatima koje su modelu Claude otkrili drugi istraživači dok su s njim komunicirali o svojim pokusima, a ni rezultati istraživanja u Anthropicovom laboratoriju nisu prošli znanstvenu recenziju. K tome, u ponovljenim postupcima model je znao postupati drukčije. Piše Tamara Čačev

Anthropicov “wet lab”. Umjetna inteligencija ističe hipotezu, znanstvenici je provjeravaju.

Kompanija je optužena da se koristila rezultatima koje su modelu Claude otkrili drugi istraživači dok su s njim komunicirali o svojim pokusima, a ni rezultati istraživanja u Anthropicovom laboratoriju nisu prošli znanstvenu recenziju. K tome, u ponovljenim postupcima model je znao postupati drukčije. Piše Tamara Čačev

  • Naslovna ilustracija: High-tech biloški laboratorij. (ChatGPT)
  • Dr. sc. Tamara Čačev viša je znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković. Čačev je također članica Savjeta Ideje.hr.

Ovo nije prvi tekst koji pišem o umjetnoj inteligenciji i njezinoj ulozi u znanstvenim istraživanjima. No danas, krajem 2026., možemo reći da su se otkrića u kojima je ona korištena počela nizati kao na traci. Nedavno smo svjedočili svojevrsnom revoltu vrhunskih matematičara kada je AI riješio nekoliko problema u tom području koji su se smatrali nerješivima, većinom zbog dosadašnjih ograničenja sposobnosti procesiranja gomile podataka ljudskog mozga i računala. I sada, kad je AI to, čini se, riješio, primat genijalnosti je nekako naprasno oduzet najvećim matematičkim umovima kojima su odmalena s pravom govorili da su posebni i koji su svoje životne karijere izgradili na tom prestižnom svojstvu koje je malo tko imao. Kako li ćemo se osjećati tek mi prosječni kada shvatimo (a mnogi već jesu) da AI modeli mogu sasvim solidno zamijeniti nekog početnika inženjera gotovo u bilo kojem području. No, s jednim velikim (bar zasad) – ALI. Ljudi čiji poslovi osim intelektualnog kapaciteta zahtijevaju i interakciju sa stvarnim svijetom poput liječnika, eksperimentalnih znanstvenika i drugih koji moraju intervenirati ne samo u digitalnom nego i u realnom okruženju, još su, čini se, u prednosti budući da roboti još nisu u takvim strukama jeftiniji i brži od čovjeka. No, ni tu se ne treba predugo uljuljkivati.

Najbolji dokaz je objava tvrtke Anthropic kako je otvorila wet lab u San Franciscu u kojem namjerava eksperimentalno testirati ideje koje će AI generirati u području molekularne biologije. Wet lab je kolokvijalni naziv za laboratorij u kojem se postavljaju eksperimenti, provode razna mjerenja i opažanja pri čemu se koriste metode i reagensi koji su tipični za biologiju u „vodenom” okruženju, otuda i naziv wet lab. Naziv je skovan kao suprotnost in silico dry labova kako se nazivaju laboratoriji u kojima se provode „teorijska” istraživanja za koja su potrebni tek genijalni ljudski um i računalo. Stoga i ne čudi kad se odjeli koji se bave razradom i unaprjeđenjem modela i u vodećim AI tvrtkama poput Anthropica ili OpenAI nazivaju laboratorijima.

U Anthropicovom istraživačkom okruženju umjesto znanstvenika, AI postavlja hipotezu i planira pokus na temelju pretraživanja gomila podataka, pri čemu pronalazi još neotkrivene i nepotvrđene potencijalne međuodnose u biološkim sustavima te sudjeluje u interpretaciji rezultata, dok znanstvenici provode eksperimente koji potvrđuju ili odbacuju ove pretpostavke. Iako se Anthropic trudi pokazati kako se znanstvenike uključuje u izboru prioritetnih hipoteza, pri čemu sudjeluju u procjeni biološke relevantnosti i eksperimentalne izvedivosti predloženog pokusa, a navodi se i njihovo sudjelovanje u interpretaciji rezultata, budimo iskreni, u takvom sustavu znanstvenici postaju više-manje tehničari. Visokoobrazovani, ali objektivno, možda više to i nije nužno, jer će se ono što je njihov doprinos u priči vrlo brzo svesti na većinom manualni rad budući da računalima još nisu izrasle ruke da mogu samostalno eksperimentirati.

Od ovog su proljeća u javnost dospjele neke ključne informacije iako je i dalje cijeli life sciences u Anthropicu poprilično maglovit, što ne čudi jer privatna tvrtka nije dužna objavljivati detalje svojeg poslovanja. U travnju 2026. godine Anthropic je preuzeo biotehnološku tvrtku Coefficient Bio te u lipnju predstavio svoju novu platformu Claude Science. Tijekom ljeta predstavljen je i Model Hardware Standard za upravljanje laboratorijskim instrumentima, no postojanje wet laba potvrđeno je Reutersu tek u rujnu ove godine. Nekoliko dana od te potvrde objavljeni su i prvi rezultati sad već u dva odvojena eksperimentalna istraživanja. Kako su ovakvi labosi prilično tajnoviti (svojevremeno je to bio slučaj i s Googlovim iskoracima u ovo područje), jedan je način da se izvedu neki zaključci o tome što se u njima radi da se pogledaju oglasi za posao i profil ljudi koje traže. Iz njih je vidljivo da se traže hardcore eksperimentalni molekularni biolozi koji barataju metodama kloniranja, ekspresije proteina, razvoja funkcionalnih testova, karakterizacije nukleinskih kiselina, zatim biokemičari koji se bave purifikacijom proteina, biokemijskom kinetikom i funkcionalnim testovima te oni koji znaju raditi sa staničnim kulturama. Neki su oglasi i precizniji pa navode i točne eksperimentalne linije i metode što govori da žele izrazito stručne ljude koji će odmah početi raditi, a ne gubiti se u uspostavljanju eksperimenata i metoda. Za viša znanstvena radna mjesta oglašene su godišnje bruto plaće od 300.000 do 320.000 američkih dolara, a za početničke laboratorijske istraživače od 95.000 do 120.000 dolara ako neke kolege zanimaju ti angažmani.

Pa koja su to prva otkrića u području molekularne biologije koja nam je ovaj wet lab omogućio? U rujnu je objavljeno prvo istraživanje u kojem su istraživači zadali Claudeu da pretraži goleme metagenomske baze i identificira nepoznate ili slabo karakterizirane sustave reverznih transkriptaza. Reverzne transkriptaze evolucijski su raznolika skupina enzima. Iako ih najčešće povezujemo s retrovirusima i retrotranspozonima, velik broj nalazi se u prokariotima i bakteriofagima, gdje mogu sudjelovati u obrani od virusa, sintezi specifičnih DNA produkata ili drugim procesima koji još nisu potpuno razjašnjeni.

Prema tehničkom prikazu istraživanja, AI agenti (njih oko 950) su pretraživali podatke o približno 1,9 milijardi proteinskih klastera na što su potrošili nešto manje od 21 sat rada i 215 milijuna tokena te su od nekoliko tisuća potencijalnih proteina kandidata odabrali njih dvadesetak za daljnju analizu. Tijekom pretraživanja jedan je agent identificirao izrazito neobičan genomski lokus povezan s reverznom transkriptazom iz velikog bakteriofaga. Prepoznao je ponavljajuću strukturu DNA koja nije odgovarala uobičajenim anotacijama. Nakon dodatnih analiza istraživači su sustav nazvali array-associated reverse transcriptases (ART). Lokus ART sastoji se od gena za reverznu transkriptazu, susjednog gena za proteinskog partnera nepoznate funkcije i niza ponavljajućih nekodirajućih sekvenci DNA, organiziranih u jedinice približne duljine 200 nukleotida. Zbog ponavljajuće arhitekture istraživači su prepoznali potencijalnu sličnost s CRISPR sustavima, no to je trebalo i eksperimentalno potvrditi. Pokus proveden u wet labu pokazao je da se ponavljajuće regije prepisuju u zasebne kratke molekule RNA. Analizirani su i podaci povezani s infekcijom bakterije Staphylococcus bakteriofagom SA1, a istraživači su provodili i analize RNA eksprimirane u wet labu. Ovi eksperimentalni rezultati dali su osnove za potvrdu hipoteze da se radi o sustavu u kojem jedna enzimska komponenta funkcionira uz više različitih RNA molekula. Međutim, za ART još nije pokazano da ima sposobnost cijepanja DNA te nije razjašnjena njegova biološka uloga.

Claude je do rezultata došao prilično stohastički; u ponovljenim probirima nije reproducirao isto otkriće. Mario Rodriguez Mestre iz Kopenhagena optužio je kompaniju da se model koristio njihovim ranijim razgovorima u sličnom istraživanju

Cijeli tijek istraživanja je zanimljiv budući da je Claude bez neposrednog ljudskog odabira svakog koraka identificirao neobičan genomski uzorak. To je dokaz da model može generirati znanstveno relevantna opažanja koja nisu navedena u početnom zadatku. No također je zanimljivo to što je do rezultata došao prilično stohastički budući da u ponovljenim probirima nije reproducirao isto otkriće te jednostavno nije uočio ovu regiju. Dodatno se nakon Anthropicove objave postavilo pitanje je li sustav uistinu bio potpuno nepoznat. Molekularni biolog Mario Rodríguez Mestre sa Sveučilišta u Kopenhagenu izjavio je da njegov tim već godinama istražuje vrlo sličan sustav reverznih transkriptaza u velikim bakteriofagima, da je u vlastitom radu koristio Claude i u razgovore s modelom unosio neobjavljene istraživačke materijale. Anthropic se od optužbi ogradio izjavom da model nije treniran na korisničkim transkriptima i da njegov wet lab nije imao pristup tim razgovorima.

Drugo objavljeno istraživanje bavilo se vault česticama u prokariotima. Radi se o prilično uskom i specifičnom području istraživanja, no upravo je u ovom eksperimentu došlo do izražaja koliko pametni odabir meta može ubrzati eksperimentalni rad i dovesti do novih otkrića. Vault čestice veliki su proteinski kompleksi otkriveni 1986. godine te su prisutni u mnogim eukariotskim stanicama. Njihov glavni strukturni element naziva se major vault protein (MVP). Unatoč desetljećima istraživanja, njihova fiziološka funkcija nije konačno razjašnjena. Moguće su uloge u transportu molekula, imunološkoj signalizaciji i odgovoru na citotoksične spojeve, ali nijedna univerzalna funkcija nije potvrđena. Homolozi MVP-a bili su prethodno identificirani u genomima prokariota i bakteriofaga. Međutim, nije bilo jasno mogu li oni tvoriti kompletne vault čestice. U ovom istraživanju Anthropicov tim koristio je Claude za pretraživanje približno 15 milijardi predviđenih proteinskih sekvenci. Pri tome su otkriveni homolozi u 29 bakterijskih i četiri arhejskih koljena, iako su bili prisutni u manje od jedan posto analiziranih vrsta sa sekvenciranim genomom. Istraživači su zatim odabrali 44 kandidata za početno testiranje u ekspresijskim sustavima, nakon toga se broj kandidata smanjio na 15 ispitanih u sustavu E. coli. Nakon ovog pokusa broj kandidata je smanjen na sedam kandidata koji bi mogli tvoriti čestice slične vaultima te je elektronskom mikroskopijom njihov broj sveden na četiri strukturno potvrđene vault čestice. Najdetaljnije je karakteriziran protein L05 bakteriofagnog porijekla. Njegova vault čestica sastavljena je od 96 proteinskih lanaca, nasuprot 78 u ljudskom vaultu. Eksperimentalno su konstruirane i izmijenjene verzije proteina. U projektu Claude je sudjelovao u osmišljavanju DNA konstrukata, prilagodbi kodona za ekspresiju, odabiru eksperimentalnih postupaka, optimizaciji pročišćavanja proteina i računalnoj obradi podataka krioelektronske mikroskopije. Dodatno je pomogao optimizirati postupak tako da su odgovarajuće čestice za mikroskopsku analizu bile pripremljene za približno 90 minuta, umjesto za nekoliko dana. Claude je u analizi koristio program RELION, uz računalne resurse koji su uključivali stotine GPU-ova. Prvi potpuni strukturni model bio je pripremljen nakon približno 34 sata, a konačne karte nakon otprilike tjedan dana obrade. Nakon ovog istraživanja funkcija prokariotskih vaultova i dalje ostaje nepoznata. Čestice su zasad proizvedene i karakterizirane heterolognom ekspresijom u E. coli. Njihovo stvarno formiranje i djelovanje u prirodnim organizmima još nije potvrđeno.

Čestice sastavljene od proteina virusa koje nalikuju vault strukturama u ljudskim stanicama.
(Preuzeto sa
Science.org, AI company’s research deepens mystery of vaults, cells’ strangest particles).

Zanimljivo je da je tijekom ovog procesa Claude i griješio, primjerice predložio je hranjivu podlogu koja je sadržavala sastojke koji remete unos DNA u stanice. Posljedica je bila približno dva tjedna izgubljenog laboratorijskog rada što su uočili „ljudi na terenu”. Zatim je pri obradi krio-EM podataka preskočio jedan od koraka i stvorio pogrešnu strukturnu kartu, koja je sadržavala kombinaciju zrcalnih konfiguracija te su znanstvenici opet morali intervenirati. Ovi primjeri pokazuju da i tako visoko AI-vođeno istraživanje još uvijek mora imati čovjeka koji ima iskustva iz prakse i zna što radi. Dobro je dok takvih stručnjaka ima, no postavlja se pitanje hoćemo li ih uskoro uopće imati ako u budućim generacijama odustanemo od mukotrpnog i uskospecifičnog dugogodišnjeg školovanja takvih stručnjaka, pogotovo ako se doprinos ljudskog uma ne bude valorizirao materijalno i društveno.

Ljubazno vas pozivamo da se prijavite za primanje redovitih obavijesti (newsletter) o objavljenim člancima, putem elektroničke pošte.

Osim istraživanja fundamentalnih bioloških mehanizama, Anthropic je pokrenuo i opsežan program primjene umjetne inteligencije u razvoju novih lijekova. U listopadu 2026. predstavio je prve rezultate suradnje sa šest biotehnoloških i farmaceutskih tvrtki, među kojima su BigHat Biosciences, Bristol Myers Squibb i Generate Biomedicines. Posebno su zanimljivi rezultati postignuti u suradnji s kompanijom Generate Biomedicines, koja razvija nove generacije CAR-T staničnih terapija za liječenje tumorskih bolesti. Uz pomoć Claudea istraživači su osmislili modificirane unutarstanične domene CAR receptora, pri čemu je jedan konstrukt eksperimentalno pokazao oko deset puta veću ekspresiju receptora na površini stanica, učinkovitije uništavanje tumorskih stanica i dulje održavanje funkcionalne aktivnosti limfocita T.

Mogućnosti umjetne inteligencije pokazane su i u programu de novo dizajna malih proteina koji se specifično vežu za ciljne molekule. Uz specijalizirane modele za predviđanje proteinskih struktura i interakcija, kojima je samostalno koordinirao Claude, generirano je ukupno 1.320 proteinskih konstrukata za 15 različitih ciljnih proteina. Eksperimentalnom validacijom potvrđena su 354 vezna proteina za 14 od 15 meta, uključujući klinički relevantne molekule kao što su PD-L1, VEGF-A, TNF-α i TREM2. Udio uspješnih konstrukata iznosio je približno 22–35 posto, ovisno o korištenom modelu i istraživačkoj strategiji. Neki od dizajniranih proteina pokazali su afinitete usporedive ili bolje od prethodno objavljenih kandidata. Eksperimentalnu potvrdu proveli su vanjski laboratoriji Adaptyv Bio i Twist Bioscience, čime je potvrđeno da računalno generirane sekvence mogu rezultirati funkcionalnim proteinima.

“Kad ja nešto izmjerim, to je točno u petoj decimali i kad to ponovim stotinu puta. Kako vi to biolozi niste u stanju ponoviti na isti način?”

Ovo su sve lijepi primjeri suradnje AI i čovjeka u kojima je došlo do iskoraka sa znatnom uštedom vremena i resursa u eksperimentalnom radu, no treba imati na umu da je riječ o radovima koji još nisu prošli znanstvenu recenziju. Hoće li biologija i biomedicina biti područja gdje će u sudaru s realnim svijetom prvi put moćni AI modeli slomiti zube (kao i u biotehnološkim iskoracima nekih drugih high-tech firmi prije Anthropica)? Mnogi eksperimentalisti u području molekularne biologije znaju jest da su biološki sustavi određeni gomilom parametara koje još ni u eksperimentalnim uvjetima nismo u stanju apsolutno kontrolirati te je reproducibilnost istraživanja u ovim područjima notorno ozloglašena. Kako je rekao moj kolega fizičar s IRB-a kada smo razgovarali o razlikama eksperimentalnih sustava u fizici i biologiji: „Kad ja nešto izmjerim, to je točno u petoj decimali i kad to ponovim stotinu puta. Kako vi to biolozi niste u stanju ponoviti na isti način?” E pa vidite, to su vam živi sustavi. Ponekad u biologiji presudnu ulogu može odigrati aparat na kojem se nešto mjeri, kemija sustava kojim se nešto mjeri, čak i način na koji netko radi, no svakako jako puno ovisi i o samom objektu koji mjerimo, biologiji točno tog organizma u točno tom trenutku na točno tom mjestu u točno tim uvjetima okoline, dobu dana i slično. Postoje cijeli kolegiji i stručnjaci kojima je upravo posao što je moguće više ujednačiti eksperimentalne parametre, no u živim organizmima to nikada nije moguće do kraja provesti. To je iz kuta jednog inženjera tehničke struke ili fizičara frustrirajuće, ali to je svakodnevnica eksperimentalnih biologa.

Literatura:

  1. Peter H. Yoon, Januka S. Athukoralage, Emmanuel Ameisen, Eric Kauderer-Abrams, Nicholas T. Perry, Matthew G. Durrant. Autonomous AI agents discover reverse transcriptases with tandem repeat arrays. bioRxiv 2026.10.05.755809; doi: https://doi.org/10.64898/2026.10.05.755809
  2. Januka S Athukoralage, Peter H Yoon, Amir Shanehsazzadeh, Eric Kauderer-Abrams, Nicholas Perry, Matthew G Durrant. Prokaryotic homologs of the major vault protein form engineerable vault nanocapsules. bioRxiv 2026.11.04.764334; doi: https://doi.org/10.64898/2026.11.04.764334
Muskizam: Nebiografija. Politička ekonomija jednog avatara.

15. rujna 2026. / čita se 19 minuta

Tehno-oligarsi (3)

Muskizam: Nebiografija. Politička ekonomija jednog avatara.

Nova "nebiografija" Elona Muska, kojoj su autori Quinn Slobodian i Ben Tarnoff, tvrdi da je njegov život tek avatar za nešto veće: obrazac po kojem se - nakon razdoblja fordizma - tehnologija, država i kapital iznova slažu u 21. stoljeću. No koliko je taj obrazac doista sistemski, a koliko je tek projekcija jedne, sve paranoidnije, biografije? Musk bi radije da su njegovi proizvodi ideološki kodirani nego da su profitabilni, piše Tin Radovani

Tamni proteom. Što zapravo znači da smo pročitali ljudski genom 

7. srpnja 2026. / čita se 11 minuta

Molekularna biologija

Tamni proteom. Što zapravo znači da smo pročitali ljudski genom 

Svaka naša stanica tiho proizvodi tisuće molekula o kojima medicina i biologija do nedavno nisu ništa znale - to je otkriće koje bi moglo promijeniti način na koji razumijemo bolesti, pa i sam život. Novi rad konzorcija TransCODE, objavljen u Natureu, prvi put sustavno kartira taj „tamni proteom" i pokazuje da granica između kodirajućeg i nekodirajućeg genoma nije tamo gdje smo mislili.

Peptidi. Najnovija zaluđenost biohakera

27. svibnja 2026. / čita se 11 minuta

MOLEKULARNA BIOLOGIJA

Peptidi. Najnovija zaluđenost biohakera

Iako već postoji niz klinički ispitanih i odobrenih peptidnih lijekova, internet je preplavljen preparatima čiji je ekosustav izgrađen na korištenju znanstvenog jezika u promociji pseudoznanosti, upozorava Tamara Čačev. Iako su tvrdnje o njihovom potencijalnom učinku biološki moguće, dokle god njihova učinkovitost nije i znanstveno ispitana postoji stvarni rizik poticanja neželjenih procesa u ljudskom organizmu.