Peptidi. Najnovija zaluđenost biohakera

• Naslovna ilustracija: Prostorni modeli tirzepatida (narančasto) u kompleksu s GIP receptorom (lijevo) i GLP-1 receptorom (desno). Pozadinska ilustracija dodana u Nano Banana 2 modelu.

• Dr. sc. Tamara Čačev viša je znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković. Čačev je također članica Savjeta Ideje.hr

Nisam prvotno mislila pisati o ovoj temi jer mi se nije činila relevantnom za našu stvarnost, iako mi je termin „peptidi“ iskakao svako malo iz algoritama raznoraznih aplikacija. Možda je to samo moja profesionalna deformacija, ali već sam naziv mi je bio toliko glup i amaterski da mi se činilo bespredmetno angažirati se oko tamo neke magle koja se prodaje na internetu. Međutim, malo-pomalo, stigli su „peptidi“ iz SAD-a (tematski, a iz Kine sintetski) i do nas.

Vjerojatno ste primijetili da sam peptide stavila pod navodnike. Nije to zato što oni uistinu i nisu peptidi (iako u ovu skupinu mnogi influenceri ubrajaju i spojeve koje to nisu), već stoga što u kontekstu onoga što oni zapravo rade, činjenica da su peptidi apsolutno ništa ne govori o njima. To vam je kao da kažete u kontekstu rasprave o modi kako je ružičasto boja. Dobro, jest boja, no to je nebitno za njenu funkciju u modnom svijetu. No, američki influenceri vole taj termin jer se onda doimaju učenima. Dodatno, u našem šizofrenom vremenu, posebno mi je gadljiv paradoks da će mnogi koji su i dan-danas zaluđeni antivakserskim glupostima, što možete vidjeti u komentarima na svaku temu, bez problema u sebe ubaciti neku neprovjerenu supstancu s interneta.

Što su to „peptidi“? U klasičnom biokemijskom smislu radi se o kratkim lancima aminokiselina (2 – 50), neki su fragmenti/proizvodi proteina, neki signalne molekule, dok su proteini dulji i strukturno složeniji polipeptidi. Međutim, u kontekstu današnje teme ta definicija je gotovo sporedna. Ne bavimo se peptidima kao građevnim jedinicama žive tvari, nego jednom njihovom podskupinom: molekulama koje sudjeluju u signalizaciji između stanica, unutar tkiva, organa i čitavog organizma. U toj skupini su hormoni, čimbenici rasta, neuropeptidi, imunomodulatori i niz drugih molekula koje u tijelu služe u molekularnoj signalizaciji.

Bit ćemo snažniji, mršaviji, imat ćemo bolju kožu i brže se regenerirati u slučaju povreda, a tko zna, možda i sporije stariti. Je li to laž?

Osnovna premisa priče o peptidima jest da ćemo korištenjem biološki kompatibilnih molekula, sličnih i/ili istih hormonima, čimbenicima rasta ili molekulama koje potiču njihovo stvaranje i djelovanje, poboljšati performanse vlastitog organizma. Bit ćemo snažniji, mršaviji, imat ćemo bolju kožu i brže se regenerirati u slučaju povreda, a tko zna, možda i sporije stariti. Je li to laž? Mnogi koji koriste te supstance misle da nije. U teorijskom smislu, ono što bi te supstance trebale raditi je svakako moguće. Pa gdje je onda problem? Problem je što korisnici to samo MISLE, a znanstvene potvrde u kliničkim uvjetima još nema.

Na stranu što kad kupujete supstance iz neprovjerenih izvora preuzimate na sebe rizik da uopće ne dobijete to što mislite da ste kupili, to je valjda svima jasno, već također riskirate i potencijalno toksično djelovanje ukoliko supstanca nije proizvedena po najvišim standardima za humanu upotrebu. Mnoge takve supstance su deklarirane kao „research use only“ i zamišljene za korištenje u laboratorijima te nikada ni nisu smjele završiti u slobodnoj prodaji. No, pretpostavimo da se niste odmah otrovali, radite li dugoročno neku štetu svom organizmu? To pitanje ostaje i dalje visiti u zraku, a imajući u vidu široki spektar djelovanja tih molekula, njihovu redundantnost i pleiotropnost, to je također lako moguće. Namjerno sam koristila ova dva pojma jer znam da ih većina ljudi nije u stanju definirati niti u općenitom smislu, a kamoli u specifičnom. Vidite, u tome i jest problem, većina ljudi ne zna koliko ne zna, nisam ni ja naravno imuna na to. Tu dolazimo do ključne razlike koju treba stalno ponavljati: jedno su odobreni peptidni lijekovi, drugo su eksperimentalne molekule u kliničkom razvoju, a treće su “peptide stackovi” kupljeni preko interneta.

Kako je do ove zaluđenosti došlo?

O biohakerima sam pisala već puno puta, no oni su više-manje ograničena skupina ljudi koja ima takav mentalni sklop da su spremni na sebi isprobavati sve i svašta iz domene biomedicine. Tehnobogataši koji još jedino nisu uspjeli kupiti vrijeme pa se konzultiraju sa svojim concierge doktorima (još jedan od fenomena koji dolazi iz SAD-a) su druga kategorija. Već ste i prije imali kozmetičke preparate s „peptidima“, no njihovo djelovanje je bilo upitno već i zbog same ideje da bi takve molekule aplicirane na kožu mogle imati ikakvog ozbiljnijeg učinka na dublje slojeve kože, u koje uglavnom nisu niti mogle prodrijeti, a gdje je to zapravo jedino bitno. I taj „peptidni“ hype se odigrao u kozmetologiji u prvom aktu daleko prije sveopćeg influencanja, dok su reklame na TV-u još imale veliki medijski učinak. No, u posljednje vrijeme, razvojem društvenih mreža i sve većom popularnošću podcasta koje drže fitness i wellness influenceri, takve ideje su počele imati sve širi reach i engagement, da se poslužimo terminologijom koja je prikladna za temu.

Nedavna revolucija u biomedicini doprinijela je popularnosti „peptida“ i njihovom ulasku u mainstream. Riječ je o razvoju novih učinkovitijih GLP-1 receptor agonista te dualnih GIP/GLP-1 agonista, terapijskih peptida (o kojima sam već pisala) koji su zapravo prvotno zamišljeni kao lijekovi u terapiji dijabetesa tipa 2, a pokazalo se da su učinkoviti i u liječenju pretilosti. Oni djeluju poput hormona u regulaciji šećera i apetita, no svakim danom im se pripisuju i neka nova i pomalo neočekivana djelovanja. Radi se o spojevima koji potiču lučenje inzulina, smanjuju glukagon, usporavaju pražnjenje želuca i izazivaju osjećaj sitosti. Svi ste vjerojatno za njih već čuli jer se radi o famoznom Ozempicu/Wegovyju (semaglutid), Saxendi (liraglutid), Mounjaru (tirzepatid) i sličnim preparatima.

Svi ovi spojevi su proizvedeni po najvišim standardima proizvodnje lijekova, administriraju se na preporuku liječnika (barem bi tako trebalo biti u uređenim državama) te su prethodno testirani u klasičnim kliničkim studijama. No, planetarna popularnost ovih peptida otvorila je vrata i mnogim drugim peptidnim spojevima koji su se do sada koristili isključivo u laboratorijskim pokusima u istraživačke svrhe da na ilegalne i polulegalne načine dospiju u upotrebu izvan njihove prvotne namjene. Najdalje u procesu kliničkih ispitivanja je tzv. “triple agonist” retatrutid, sintetski agonist receptora za GIP, GLP-1 i glukagon. Nakon faze 2, već je ušao u veliki faza 3 TRIUMPH program, no i dalje nije odobren lijek te svaka njegova upotreba izvan kliničkih ispitivanja pripada sivoj ili ilegalnoj zoni. I dok se čeka izlazak službenog preparata na tržište, mnogi kupuju „research only“ varijante na crnom tržištu, naravno ne od tvrtke koja će ga legalno proizvoditi, već od drugih proizvođača takvih spojeva, tvornica mahom lociranih u Kini.

Od ostalih “research-only” spojeva koji se sve više spominju po Redditu i raznim podcastima je i BPC-157. Njegovi promotori tvrde da ubrzava cijeljenje tetiva, ligamenata, zglobova i mišića. Biološka ideja nije sasvim besmislena budući da postoje preklinički radovi, uglavnom na životinjskim modelima. Ali dokazi u ljudi su slabi, a regulatorna tijela ne smatraju ga odobrenim lijekom za takvu primjenu. FDA za BPC-157 navodi nedostatak ili vrlo ograničene sigurnosne podatke, mogući rizik imunogenosti te probleme s peptidnim nečistoćama i karakterizacijom aktivne tvari.

Slična priča vrijedi za TB-500, odnosno fragmente timosina beta-4. Za njih se tvrdi kako su korisni u rehabilitaciji povreda i regeneraciji tkiva jer potiču angiogenezu. Angiogeneza je stvaranje krvnih žila, bitna je u procesu cijeljenja tkiva, no valja napomenuti da je neoangiogeneza jedna od ključnih prekretnica u razvoju tumora. Zamislite recimo da u tijelu imate neki mali, još sustavima skeniranja nevidljiv tumor. Kako bi on rasao dalje, mora osigurati stalnu opskrbu hranjivim tvarima, a to radi tako da stvara nove krvne žile. A vi neznajući za to uzimate preparate koji potiču upravo ovakve procese.

CJC-1295, ipamorelinu i sličnim preparatima pripisuje se izgradnja mišićne mase, gubitak masti, bolji oporavak i spavanje. Ideja iza ovih spojeva je da dižu razinu hormona rasta kao i IGF-1 (još jedan čimbenik koji potiče rast). Hormon rasta, odnosno sredstva kojima se može potaknuti njegova proizvodnja i djelovanje, već su neko vrijeme popularni na fitness sceni jer se smatra kako povećavaju mišićno, a ujedno smanjuju masno tkivo, što daje ciljani idealni izgled tijela. Druga zaluđena skupina su bogataši kojima se prodaje priča o „somatopauzi“, odnosno padu hormona rasta i IGF-1 s godinama, a s time i mladenačkog izgleda i agilnosti. Primjena ovih spojeva proširuje se i na probleme s libidom, spavanjem i sve ostalo što već muči sve 50+ godišnjake, uz već široko rasprostranjen trend andropauze i nadoknađivanja testosterona.

Ima li istine u tom djelovanju osovine hormon rasta/IGF-1? Naravno da ima u uobičajenim uvjetima funkcioniranja metabolizma, kao i u medicinski opravdanim stanjima u svrhu čijeg liječenja su se ovi signalni putevi i započeli istraživati. No, dokazi da bi zdravoj osobi nadomještanje, odnosno poticanje funkcije ovih hormona imalo smisla zasad ne postoje, osim marginalnog estetskog učinka. Međutim, uzimanje ovih spojeva može imati i dokazane loše učinke poput primjerice pogoršanja inzulinske rezistencije i razvoja šećerne bolesti. S druge pak strane, čimbenici rasta su notorni pokretači napredovanja tumora. I opet se vraćamo na hipotetički slučaj tumora za koji ne znate da ga imate, a unosite nešto što stimulira tumorski rast.

GHK-Cu i KPV su bioaktivni peptidi koji se često koriste u topikalnoj primjeni, imaju povoljni utjecaj na kožu i navodno djeluju protuupalno i anti-ageing. GHK-Cu (bakar tripeptid-1) je peptid koji na sebi ima vezan bakar (copper peptide, kako ga nazivaju influenceri), potiče sintezu kolagena, zarastanje rana te općenito regeneraciju kože. KPV (lizin-prolin-valin) je protuupalni peptid koji modulira djelovanje imunološkog sustava te se razmatra njegovo potencijalno djelovanje u kontekstu upalnih bolesti crijeva. Nema dokaza da bi njihovo intravensko unošenje u organizam imalo ikakvih benefita.

MOTS-c (Mitochondrial Open Reading Frame of the 12S rRNA Type-C) je peptid od 16 aminokiselina kojeg kodira gen koji se nalazi u mitohondrijskoj DNA. Mitohondriji su energetske tvornice u stanicama, a ovaj peptid sudjeluje u procesima koji potiču oksidaciju masti i poboljšava osjetljivost stanica na inzulin, čime smanjuje inzulinsku rezistenciju. Dakle, ukratko, naš vlastiti MOTS-c djeluje kao buster metabolizma koji potiče gubitak masti i to upravo u mišićima gdje je to posebno dobro za više snage i bolji izgled. Kao i brojnim drugim „stimulativnim“ čimbenicima, i njegova se razina s godinama smanjuje. Dokaza da suplementacija pozitivno djeluje još nema, a trenutno postoje tek registrirana rana klinička ispitivanja, primjerice za inzulinsku osjetljivost. No, pokazalo se kako kod osoba koje su koristile supstance dobivene na crnom tržištu dolazi do nekih neželjenih nuspojava.

Epitalon je sintetski tetrapeptid (Ala-Glu-Asp-Gly) i aktivna komponenta ekstrakta epifize – epitalamina. Povećava proizvodnju telomeraze, enzima koji produljuje telomere (svojevrsna zaštita krajeva kromosoma), a koje se prirodno skraćuju starenjem. To bi u teoriji moglo usporiti starenje stanica te se stoga i istražuje zbog potencijalnih učinaka na produljenje životnog vijeka, no dokaza za to još nema. In vitro podaci o djelovanju na telomerazu nisu dokaz usporavanja starenja u ljudi. Aktivacija telomeraze je pak dvosjekli mač jer je reaktivacija telomeraze jedno od obilježja velikog broja tumora. Pretpostavke su da ovaj spoj regulira i lučenje melatonina, čime se poboljšava ciklus spavanja i cirkadijalni ritam. Razvio ga je ruski znanstvenik Vladimir Khavinson krajem 20. stoljeća kao sintetsku verziju spoja iz goveđe epifize te se epitalon uglavnom proučava u kontekstu regenerativne medicine i usporavanja procesa starenja, ali su potrebna daljnja istraživanja na ljudima kako bi se potvrdili svi učinci.

SS-31 (elamipretid, MTP-131) je sintetski peptid koji ulazi u stanicu te djeluje u mitohondrijima gdje smanjuje oksidativni stres. Istražuje se u kontekstu mitohondrijskih bolesti te je krajem 2025. i dobio FDA odobrenje za poboljšanje mišićne snage u bolesnika s Barthovim sindromom. Pokazao je dobre pretkliničke rezultate u smanjenju oštećenja kod ishemijske-reperfuzijske ozljede srca te u smanjenju edema mozga. U influencerskoj sferi ga koriste za ubrzavanje procesa oporavka.

DSIP (delta sleep inducing peptid) je neuropeptid koji se sastoji od 9 aminokiselina i prirodno se sintetizira u hipotalamusu te prolazi krvno-moždanu barijeru. Prvi put je izoliran 1977. godine i preliminarno je pokazano da potiče sporovalno spavanje (delta-san), regulira stres i modulira cirkadijalni ritam. Istražuje se zbog potencijala u poboljšanju sna, smanjenju nesanice, ublažavanju anksioznosti i kronične boli, no nije odobren kao lijek od strane glavnih regulatornih tijela (FDA, EMA) za opću upotrebu.

Sumarno se može reći kako su mnoge od tvrdnji o potencijalnom učinku ovih peptida biološki moguće, no to nije isto kao i da su klinički dokazane. Znamo da mnogi lijekovi koji prođu testiranja u in vitro uvjetima na stanicama i in vivo na glodavcima još uvijek mogu podbaciti kada ih se prebaci na kliničke studije na ljudima.

Osim što učinak može izostati, ovi spojevi mogu imati i mnoge nepredviđene loše učinke ili u najmanju ruku biti imunogeni. Mnoge signalne molekule, njihovi agonisti i antagonisti koji djeluju u hormonalnom spektru imaju svoje, nazovimo ih „normalne“ funkcije u organizmu. Sudjeluju u njegovom popravku i regeneraciji. Na prvu se može činiti kako nema ništa loše ako se ovi procesi još malo potaknu izvana. No, u više navrata sam pisala o tome koja svojstva neka tumorska stanica mora zadobiti kako bi postala maligna, rasla i metastazirala. Mnogi od čimbenika koji u tome sudjeluju su upravo „podivljale“ molekule iz prethodno spomenutih procesa rasta i regeneracije. Dodatni problem su spojevi koji dolaze iz neprovjerenih izvora i mogu sadržavati nečistoće. Posebno je zanimljivo da se ovaj trend širi među ljudima koji vole govoriti o optimizaciji, racionalnosti i podacima, a zatim donose odluke na temelju anegdota, foruma i podcasta. Čitav taj ekosustav je izgrađen na korištenju znanstvenog jezika u promociji pseudoznanstvenog razmišljanja. Neovisne kemijske analize uzoraka koji se prodaju s oznakama “research peptides” kupljenih na internetu redovito otkrivaju zabrinjavajuća odstupanja u vidu pogrešne koncentracije, degradirane molekule, prisutnosti kontaminanata koji nisu deklarirani, a ponekad je prisutan i potpuno krivi spoj.

Peptidi su kemijski nestabilne molekule, osjetljive na temperaturu, svjetlost i način skladištenja. Lijek koji prolazi regulatorni proces ima strogo definirani hladni lanac od sinteze do korisnika. Bočica koju ste naručili s nekog web-shopa prošla je put od tvornice do vašeg hladnjaka koji nitko nije nadzirao niti dokumentirao. Većina ovih spojeva se ubrizgava u nekontroliranim uvjetima od strane nestručnih osoba koje se time hvale po društvenim mrežama. Naravno da ovo što ja ovdje pišem nekom zaluđeniku neće značiti ništa, kao što ni mnogim pušačima ne znače ništa one grozomorne slike na kutijama cigareta. No, uvijek se oko takvih hard core propagatora koji nerijetko i dobro zarađuju na ovakvim trendovima nalazi oblak onih povodljivih kojima nisu pružene sve informacije. Onih koji ne žele nužno riskirati, nego samo žele bolje spavati, bolje izgledati, smršavjeti, oporaviti se od ozljede ili ne osjećati da stare. Oni moraju znati da je većina onoga što se danas prodaje pod tim nazivom „peptidi“ kombinacija poluistinite biologije, nedovršene medicine i tržišne anarhije.

Literatura

1. FDA’s Concerns with Unapproved GLP-1 Drugs Used for Weight Loss https://www.fda.gov/drugs/postmarket-drug-safety-information-patients-and-providers/fdas-concerns-unapproved-glp-1-drugs-used-weight-loss
2. Certain Bulk Drug Substances for Use in Compounding that May Present Significant Safety Risks — vrlo korisno za BPC-157, CJC-1295, DSIP/emideltide, epitalon, GHK-Cu injectable, KPV, MOTS-c, TB-500, ipamorelin i MK-677. https://www.fda.gov/drugs/human-drug-compounding/certain-bulk-drug-substances-use-compounding-may-present-significant-safety-risks
3. Giblin K, Kaplan LM, Somers VK, Le Roux CW, Hunter DJ, Wu Q, Lalonde A, Ahmad N, Bethel MA. Retatrutide for the treatment of obesity, obstructive sleep apnea and knee osteoarthritis: Rationale and design of the TRIUMPH registrational clinical trials. Diabetes Obes Metab. 2026 Jan;28(1):83-93. doi: 10.1111/dom.70209.
4. McGuire FP, Martinez R, Lenz A, Skinner L, Cushman DM. Regeneration or Risk? A Narrative Review of BPC-157 for Musculoskeletal Healing. Curr Rev Musculoskelet Med. 2025 Dec;18(12):611-619. doi: 10.1007/s12178-025-09990-7.
5. Philp D, Goldstein AL, Kleinman HK. Thymosin beta4 promotes angiogenesis, wound healing, and hair follicle development. Mech Ageing Dev. 2004 Feb;125(2):113-5. doi: 10.1016/j.mad.2003.11.005.
6. Simpson A, Petnga W, Macaulay VM, Weyer-Czernilofsky U, Bogenrieder T. Insulin-Like Growth Factor (IGF) Pathway Targeting in Cancer: Role of the IGF Axis and Opportunities for Future Combination Studies. Target Oncol. 2017 Oct;12(5):571-597. doi: 10.1007/s11523-017-0514-5.
7. Araj SK, Brzezik J, Mądra-Gackowska K, Szeleszczuk Ł. Overview of Epitalon-Highly Bioactive Pineal Tetrapeptide with Promising Properties. Int J Mol Sci. 2025 Mar 17;26(6):2691. doi: 10.3390/ijms26062691.