Bitna pitanja prije, tijekom i nakon izbora u Britaniji. Utjecaj Faragea i budućnost Konzervativne stranke

Rezultati predstojećih parlamentarnih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu gotovo su sigurna stvar, no to ne znači da detalji nisu bitni. Jeremy Shearmur otkriva kako upravo o nekoliko ključnih detalja ovise budući smjer Konzervativne stranke, odnos političkih snaga u Škotskoj i potencijalni utjecaji manjih stranaka, Liberalnih demokrata i populističke Farageove stranke Reform UK.

• Naslovna fotografija: Čelnik Reform UK stranke, bivši eurozastupnik Nigel Farage (Nigel Farage Facebook / GB News)

• Jeremy Shearmur emeritus je na Australian National University. Jedan je od najznačajnijih hayekijanaca i popperijanaca. Bio je osam godina asistent Karla Poppera na LSE, predavao na sveučilištima Edinburgh, Manchester i George Mason.  Sad živi u mjestu Dumfries u Škotskoj.

• Prethodni članak Jerremyja Shearmura na temu britanskih izbora: Velika očekivanja i male mogućnosti buduće laburističke vlade. Prostor za rast populizma

Kako se Ujedinjeno Kraljevstvo približava općim izborima 4. srpnja, čini se da će Laburistička stranka pobijediti s velikom većinom. Nakon 14 godina na vlasti, Konzervativna stranka suočava se s mogućnošću još jednog dramatičnog poraza, možda najgoreg u 100 godina. Međutim, iako je ukupan ishod izbora gotovo siguran, postoje nekoliko stvari na koje treba obratiti pažnju kako se izbori približavaju, odmah nakon njih i dugoročno, kako će se vodeće stranke nositi s rezultatima.

• Konzervativci i utjecaj Reform UK stranke

Konzervativci su svedeni na molbe biračima da glasaju za njih zbog toga što bi prevelika većina Laburističke stranke mogla biti problematična za parlamentarnu demokraciju. Suočili su se s ozbiljnim poteškoćama. Najnovije je to što se čini da su dva člana parlamenta (i jedan policajac) s bliskim vezama s konzervativnim premijerom Rishijem Sunakom kladili na datum na koji bi mogao zakazati izbore, vjerojatno na temelju povlaštenih informacija. Prije toga, Sunakovo osoblje loše je organiziralo njegov raspored za proslavu savezničke invazije na Francusku pred kraj Drugog svjetskog rata, što je naljutilo neke od starijih pristaša. Moguće je da će se takvi birači okrenuti stranci Reform UK koja je nedavno stekla popularnost i predstavlja stvaran problem za konzervativce.

Reform stranka nadograđuje političke struje koje su dovele do Brexita. Privlači ljude iz depresivnih područja zemlje, one koji su zabrinuti zbog imigracije i kulturno konzervativne osobe. Dodatni poticaj dobila je zahvaljujući vlasniku stranke[1] Nigelu Farageu, koji se iznenada odlučio kandidirati za parlament. Farage je poznata figura zbog svoje uloge u Brexitu, vješt govornik koji se dobro prikazuje u medijima. (Obično se slika kako pije pintu piva u pubu.) To je povećalo podršku Reformi – jedno istraživanje, o čemu je Farage veselo izvještavao, čak je sugeriralo da bi mogli dobiti veći postotak glasova od konzervativaca. Jedna nedavna anketa – koju druge još ne podržavaju – pokazuje da Farage vjerojatno osvaja mjesto koje natječe u depresivnom primorskom području na istočnoj obali Engleske s velikom većinom.[2]

Unatoč visokoj podršci birača, malo je vjerojatno da će Reform osvojiti više od četiri mjesta, a možda ne osvoji ni jedno. (Survation)

Podrška Reform stranci predstavlja problem za konzervativce jer će Reform privući njihove glasove. Budući da Britanija ima većinski izborni sustav, malo je vjerojatno da će Reform osvojiti više od četiri mjesta, a možda ni jedno. No, Farage, koji uživa igrati disruptivnu ulogu, svakako je unio malo boje u inače dosadnu utrku. Farage je također dao razne populističke političke izjave koje su vrlo nježno prihvaćene u medijima. U članku o Reformi pod naslovom ‘analiza’ u Timesu 17. lipnja se zaključuje: ‘Jesu li politike realistične – zapravo, njihova izvedivost i troškovi će vjerojatno biti žestoko osporavani – promašuje poantu.’[3] (Poanta je, prema piscu, jednostavno u tome da Reform stranka želi privući ljude koji inače glasaju za konzervativce; autor nije bio zainteresiran za kritičku ocjenu njihovih tvrdnji!)

Sunak, lider Konzervativaca, ozbiljan je i sposoban. Još uvijek (s 44 godine) ostavlja dojam mladog, pametnog čovjeka koji je dospio na vrh radeći vrlo, vrlo naporno. No, morao je pokušati niz trikova kako bi privukao ljude koje bi konzervativci inače mogli izgubiti zbog Reforma. Osim toga, zagovara ideje o smanjenju poreza koje izgledaju neuvjerljivo s obzirom na loše stanje javnih službi u Britaniji.

• Koliko će Liberalni demokrati nanijeti štete Konzervativcima?

Moguće je i da će Liberalni demokrati postići bolji rezultat nego što se očekivalo. Oni su mala stranka koja je nastala spajanjem stare Liberalne stranke i Socijaldemokrata. Potonji su se odvojili od Laburista 1981. godine, u trenutku kada su procijenili da je Laburistička stranka previše radikalna. Politički su Liberalni demokrati prijateljski nastrojeni prema EU (iako su odustali od svoje ranije podrške za neposrednu prijavu za ponovno članstvo). Obično kombiniraju privlačne ideje o reformama s komunalnom politikom u nekim područjima (npr. brigom za održavanje pločnika). Vjerojatno će privući bivše birače konzervativaca koji nisu sretni zbog glasanja za laburiste, osobito u područjima gdje su Liberalni demokrati povijesno bili uspješni, poput nekih predgrađa Londona. Također bi mogli osvojiti mjesta na jugozapadu Britanije, gdje je postojala tradicija podrške liberalima, a ljudi koji ne vole konzervativce mogli bi taktički glasati za stranku koja ima najveće šanse zamijeniti ih. Do nedavno je izgledalo da će Liberalni demokrati dobiti manji postotak glasova od Reform stranke[4] ali će vjerojatno osvojiti mnogo više mjesta jer im je podrška geografski koncentrirana. Podrška za njih vjerojatno će doći od ljudi koji su prethodno glasali za konzervativce, ali ih odbija Farage i Reform stranka.

Problem za Liberalne demokrate je što njihovi zastupnici ne mogu mnogo više od toga da ponude dobro služenje svojim biračima u svojim izbornim jedinicama i predlaganja svijetlih ideja o reformama koje nitko ne sluša. Laburisti ne bi bili zainteresirani za koaliciju s njima jer će moći vladati sami. Liberalni demokrati su, međutim, imali loše iskustvo u koaliciji s konzervativcima, što je rezultiralo time da nisu dobili konzervativnu podršku za neke od svojih ključnih politika i loše su prošli na sljedećim izborima.

• Laburisti i Škotska nacionalna stranka (SNP)

U Škotskoj, gdje živim, na mnogim će se izbornim mjestima bitka voditi između Škotske nacionalne stranke i laburista. SNP trenutno djeluje radikalnije od Laburista (što nije teško postići). Sir Kier Starmer, vođa Laburista, i njegova vlada u sjeni, trude se prikazati se sigurnim  izborom i nastoje financirati reforme poticanjem gospodarskog rasta. Rast i povećana produktivnost su doista potrebni. Laburisti mogu pristupiti nekim problemima, poput reforme zakona o planiranju, na načine koji bi politički bili nemogući za konzervativce.[5]  Ali laburisti se nisu suočili s problemom da njihove nade po pitanju rasta izgledaju previše optimistično. Veliko pitanje s kojim se moraju suočiti je: bi li onda smanjili očekivane reforme, povećali poreze ili pokušali se više zadužiti? Odgovor na ovo pitanje (što bi unijelo malo iskrenosti u kampanju) bi moglo kompromitirati njihov naglasak na pokušaju kombiniranja reforme s fiskalnim i financijskim konzervativizmom.

SNP još pati od problema svoje loše vladavine u Škotskoj, financijskog skandala u koji su bili uključeni, i sumnji ljudi u izvedivost škotske neovisnosti

Ako se ovo pitanje nametne laburistima, SNP bi mogao proći bolje od očekivanog, jer su eksplicitno pozivali na veće poreze za rješavanje problema financiranja javnih usluga. Ali SNP još pati od problema svoje loše vladavine u Škotskoj, financijskog skandala u koji su bili uključeni, i sumnji ljudi u izvedivost škotske neovisnosti. Moj dojam je da, iako će laburisti postići mnogo bolji rezultat nego u prošlosti, neće biti tako uspješni kako su se nadali protiv SNP-a. Također je moguće da će u nekim konzervativnijim područjima, kao što je ono u kojem živim, gdje je stvarna borba između SNP-a i konzervativaca, SNP osvojiti mjesto zbog pada podrške konzervativcima.

• Još jedna točka

Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju nakon izbora bit će utjecaj velikog poraza na Konzervativnu stranku. Trenutno izgleda kao da bi nekoliko njihovih istaknutih članova – poput Jeremyja Hunta koji je trenutno ministar financija – mogli izgubiti svoja mjesta u parlamentu. To će postaviti zanimljiva pitanja o tome kako će se konzervativci pokušati preoblikovati nakon izbora. Times je nedavno izvijestio da, ako gubici konzervativaca budu onakvi kakvi se predviđaju, njihovi preostali članovi parlamenta bit će u centru, a ne na desnici stranke.[6]  To će značiti da će se oni koji bi željeli preoblikovati stranku u populističkijem smjeru – kako bi izbjegli buduće gubitke prema Reform stranci – možda morati boriti oko toga.

Gubitak mjesta zastupnika često označava kraj nečije političke karijere. To je bio slučaj za Michaela Portilla za kojeg su mnogi očekivali da će biti budući vođa stranke. Izgubio je dotad sigurno konzervativno izborno mjesto 1997. godine i, unatoč tome što se kasnije vratio u parlament iz druge izborne jedinice, izgubio je u sljedećem natjecanju za vođu stranke 2001. godine. Završio je snimajući za BBC dokumentarce o velikim željezničkim putovanjima. Pitamo se što bi Hunt i drugi ugledni članovi mogli raditi ako završe političku karijeru.

U slučaju Sunaka, iako nije vjerojatno da će izgubiti svoje mjesto, vrijedi se prisjetiti da je čuvao američku zelenu kartu sve dok nije osjetio potrebu da je se odrekne u listopadu 2021. kada je putovao u SAD kao britanski ministar.[7]  Spekuliralo se da bi, ako ovi izbori označe kraj njegove britanske političke karijere, mogao ponovno razmotriti komercijalne mogućnosti u SAD-u. O ovoj se ideji doista i raspravljalo. Sunak je odgovorio da će ostati kao zastupnik do kraja sljedećeg saziva parlamenta.[8] No, parlamentarni mandat u Britaniji može trajati do pet godina. Kao što je bivši britanski premijer Harold Macmillan rekao, čak je i ‘tjedan dana dugo razdoblje u politici’.

• Bilješke

[1] Kao što sam naveo u svojem prethodnom tekstu u kojem se može naći više pozadine o izborima, Reform nije uobičajena politička stranka, već tvrtka u vlasništvu Faragea. Pogledajte: https://www.economist.com/britain/2024/04/24/britains-reform-uk-party-does-not-exist

[2] ‘Polltracker’ The Economista, od 21. lipnja 2024., ukazuje da bi mogao osvojiti samo 16%, naprema 24% za laburiste i 44% za konzervativce:  https://www.survation.com/farage-set-to-win-clacton/#:~:text=Survation’s%20constituency%20poll%20in%20Clacton,the%20Conservatives%20to%20Reform%20UK

[3] Institut za fiskalne studije pružio je kratku, ali vrlo kritičku analizu Reform UK manifesta, koja nije dobila onoliko pažnje koliko se meni čini da zaslužuje: https://ifs.org.uk/articles/reform-uk-manifesto-reaction

[4] Prema Economistovom “Polltrackeru” od 21. lipnja, Reform UK dobiva 16%, Liberalni demokrati 11%, dok druge ankete daju Reform stranci samo polovicu ukupnog broja glasova Liberalnih demokrata.

[5] Konzervativni birači su često zadovoljni očuvanjem privlačnosti područja u kojima žive, bez obzira na posljedice za opće dobro.

[6] Pogledajte ‘Tory moderates set to dominate party after election’, The Times od 18. lipnja 2024.: https://www.thetimes.com/uk/politics/article/tory-moderates-set-to-dominate-party-after-election-pjrt3lp50

[7] Pogledajte reportažu BBC-a: https://www.bbc.co.uk/news/uk-politics-61044847#:~:text=Chancellor%20Rishi%20Sunak%20held%20a,as%20a%20UK%20government%20minister.

[8] ‘Rishi Sunak pledges to serve as MP for full term if Tory party loses election’, The Guardian od 14. lipnja 2024.: https://www.theguardian.com/politics/article/2024/jun/14/rishi-sunak-mp-parliament-conservative-party-general-election

Članak je s engleskog originala preveo i uredio Ivan Fischer. Originalnu verziju možete pogledati ovdje: Three things to look for in the 2024 UK Election