"Dokaz krivnje" je instruktivno djelo koje piše informirano i protiv stereotipa o povijesnim akterima, institucijama i cijelim razdobljima, piše Krešimir Petković u osvrtu na monografiju Mirjana Damaške. Ipak, ima primjedbe na Damaškino čitanje Foucaulta. Ono što je važno u tradiciji je vrsta upozorenja koje je bolje osvijestiti na vrijeme, iako je to u kratkovidnosti kaznene suvremenosti veoma teško.
Zbog svega što može poći po zlu u razvoju superinteligencije, skepsa nije pretjerivanje, piše Vladimir Lokner razmatrajući moguće scenarije. Utopijski scenarij u kojem je UI podređena ljudskom i planetarnom opstanku nažalost je najmanje izgledan, dok su druga dva scenarija puno izgledniji i puno manje poželjni. Razvoj UI koncentriran je u rukama velikih korporacija, vojno-industrijskih struktura i geopolitičkih aktera, a njihovi su motivi dominacija i profit.
O ulozi arhiva, spomenika i javnog prostora u razumijevanju povijesti sve se češće piše i raspravlja, piše Maja Profaca. Odgovore na pitanja tko piše povijest i kako nastaju dominantni narativi treba tražiti u znanstvenom, neostrašćenom pristupu prošlosti i kolektivnom pamćenju, a ne u sentimentu ulice.
Gordana Crnković predstavlja Neige Sinno, Annu Burns, Virginie Despentes i Ivanu Sajko, spisateljice koje se bave temama nasilja i okrutnosti, a da se ne oslanjaju na svjedočanstva prožeta snažnom emotivnošću. U svojim djelima istražuju nepotrošene putove i strategije u tematiziranju zla.
Kada je 2021. objavljena vijest da su pronađeni rukopisi jednog od najvećih francuskih pisaca 20. stoljeća, oduševljenje je bilo popraćeno produbljivanjem prijepora o problemu apoteoze stvaralaštva autora čiji su lik i djelo vezani uz rasizam i desni ekstremizam, piše Sebastian Kukavica. Autor u pitanju je Louis-Ferdinand Céline, pisac Putovanja nakraj noći, jednog od najutjecajnijih romana dvadesetog stoljeća, no ujedno i ozloglašeni antisemitski pamfletist.
Otpor prema autokraciji, a zauzimanje za inkluzivnost, različitost i jednakost najsnažnije je u blockbusterima i uopće mainstream filmovima, piše Saša Vojković. Autorica analizira ulogu ženskih likova u „Star Wars“ franšizi i ustrajava da su upravo žene istinske pokretačice otpora. Tekst prati razvoj junakinja u "Star Wars" univerzumu koji je prethodno bio rezerviran za muškarce. Zamišljen kao simbolička kritika američkog militarizma, „Star Wars“ je danas otišao korak dalje s mnogo izričitijim referencama na nužnost pobune protiv autoritarnih institucija. Uloga žena pobunjenica još je izraženija.
Pilot-projekti uvođenja četverodnevnog radnog tjedna - u kojem radnici rade 80% radnih sati za punu plaću - diljem svijeta su pokazali izvrsne rezultate, od poboljšanja kvalitete života radnika do veće produktivnosti tvrtki, piše Davor Nikolić. Ključno pitanje ostaje je li ovakav model univerzalno rješenje, ili će ostati privilegija za određene industrije i bijele ovratnike.
Od svojih najranijih dana, zapadna svijest opsjednuta je paranoidnim ideacijama o vlastitom sunovratu, piše Darko Vinketa. Tiskarski stroj anulirat će rukopis, a s njime i autentičnost pojedinačne psihe. Fotografski aparat ukrast će nam dušu. Čini se da Platonov strah od artificijelnog nikada nije nestao, samo je kroz povijest mijenjao formu s obzirom na zatečeno stanje tehnike.
Katarina i Ivan Ott preveli su za Ideje.hr esej Georgea Orwella "Notes on Nationalism" (izvorno objavljen u časopisu Polemic u listopadu 1945.). U njemu, Orwell se bavi "nacionalizmom" kao oblikom natjecateljske nadmoći, kompetitivnog prestiža, zbog kojeg ljudi gube osjećaj za zdrav razum, zanemaruju činjenice. Istaknut će da to inače nije standardno značenje pojma "nacionalizam", no na takav su ga zaključak nagnali netom skrahirani "nacionalizmi" u Njemačkoj i Japanu. Mnogi književni kritičari ovaj esej drže pripremom za pisanje 1984, no zapanjujuće je aktualan u odnosu na buđenje upravo takvih "nacionalizama" početkom 21. stoljeća.
Na konferenciji koju su organizirali Pugwash Hrvatska, Svjetska akademija umjetnosti i znanosti i Ideje.hr japanski veleposlanik u Zagrebu Wada Mitsuhiro istaknuo sve ozbiljniju potrebu da se sjećanje na Hiroshimu i Nagasaki transformira u stvarnu akciju.