Dva Trumpova mjeseca. Kraj empatije. Prvi znakovi otpora. Osobna iskustva.

Od Nixona do Reagana, i prije je bilo predsjednika koji su htjeli znatno srezati broj saveznih institucija i zaposlenika, no nitko u Washingtonu nije anticipirao brzinu kojom se taj proces ovaj put odvija, piše Ivo Škorić. Umjesto kroz Kongres, Trump je to odlučio učiniti dekretom, i dozvolom Musku da organizira neprijateljsko preuzimanje sustava za upravljanje zaposlenicima i financijskim sredstvima. Demokrati slabo reagiraju, no prve znakove otpora pokazuje senator iz Vermonta, Bernie Sanders.

• Naslovna fotografija: Donald Trump i Bernie Sanders. (Gage Skidmore / CC BY-SA 2.0)

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Prije desetak dana menadžer nas je okupio u skladištu u kojem radim, da nas obavijesti kako smo podbacili, nismo ispunili plan prodaje. Ne samo mi, nego i drugi u našem lancu (Home Depot). Prvi put nakon pandemije prodali smo oko 10% manje nego što je planirano. Pad potrošnje se očituje u svim industrijama i u svim dijelovima zemlje. Ljudi se boje crnih dana i čuvaju novac. Dug na kreditnim karticama, najviši u povijesti, signalizira da su mnogi već dostigli dopuštene maksimume i nemaju više kredita. Indeks potrošačkog povjerenja (consumer confidence index) je u bunaru: najniži u 29 mjeseci i u neprestanom padu, kao i vodeći indeksi tržišta dionica (Dow Jones, S&P 500, Nasdaq i Russell) – tržište je uspjelo izgubiti 5 tisuća milijardi dolara u mjesec dana od Trumpove inauguracije, rast koji je ostvarilo tijekom 4 Bidenove godine, puf. Analitičari predviđaju pad  BDP-a u prvom kvartalu oko 2 posto.

Pad potrošnje znači pad prihoda za korporacije. Pad prihoda znači da se smanjuje broj novih radnih mjesta i novac raspoloživ za investicije. Manje novca za ulaganje na Wall Streetu i prodaja postojećih ulaganja dovode do pada vrijednosti dionica, što se očituje u padu vrijednosti 401k penzijskih fondova i manje mirovine za srednju klasu, što vodi daljnjem smanjenju potrošnje. A FED – središnja banka  – i dalje se boji inflacije i neće smanjiti kamatnu stopu. Trump i njegov ministar financija, Scott Bessent kažu da će privremeno biti ‘teškoća’, kao i tijekom svake tranzicije, ali da se krećemo prema boljoj i bogatijoj budućnosti. Nema napretka bez bolnih promjena. To nisu spominjali u kampanji. Trump kao da želi da tržište padne, da dolar padne, da uvoz postane skuplji, da ljudi osiromaše i moraju prihvatiti da rade za manje. A priželjkivani pad dolara namjerava kontrolirano ublažiti stvaranjem saveznih rezervi u bitcoinu (kao što smo nekad imali i još imamo rezerve u zlatu). Kako dolar padne, rezerve u bitcoinu će vrijediti više. SAD trenutno posjeduje 200 tisuća, dakle oko 1% od 21 milijuna mogućih Bitcoina, koje su sve uprihodili zapljenama prilikom hapšenja.

Tržište je uspjelo izgubiti 5 tisuća milijardi dolara u mjesec dana od inauguracije. (S&P 500, 3 mjeseca, Finviz.com)

Obično ocjenjujemo predsjednika nakon prvih 100 dana. S Trumpom nismo sigurni hoćemo li preživjeti 100 dana. Već u prva dva mjeseca učinio je toliko štete i globalno i kod kuće da se čini nezamislivim da Amerika i svijet mogu podnijeti pune 4 godine te strukturalne, institucionalne samodestrukcije ovim tempom. U četiri godine Bidenove vlasti ekonomija se postupno oporavljala nakon pandemije, jaz nejednakosti je načet, primanja na donjem dijelu prihodovne skale su porasla, a  tržište dionica istovremeno je doseglo povijesnu visinu. Trumpu i ekipi trebalo je jedva mjesec dana da to razbucaju. Obrisi otpora tek se počinju sramežljivo nazirati predvođeni osamdesetogodišnjim Berniejem Sandersom. Make America Great Again bio je izborni slogan. No, u stvari što se dogodilo je da su ‘Made America Poor Again‘. Glavni mehanizmi samodestrukcije su: uništavanje ministarstava, agencija i regulacija savezne vlasti, uništavanje postojećih međunarodnih odnosa neprijateljstvom i ekonomskim ratom protiv najbližih saveznika, i stvaranje kaotične situacije donošenjem, pa povlačenjem, pa ponovnim donošenjem istih mjera, katkad unutar 24 sata, u kojoj su građani, radnici, investitori u neprestanoj panici, i više ne znaju što je na snazi i što će biti sutra – hoće li još imati posao, hoće li primiti penziju, hoće li moći kupiti namirnice, hoće li uopće biti namirnica na policama?

Projekt 2025 predviđa znatno kresanje broja saveznih institucija i zaposlenika, te nemilosrdno ukidanje solidarnosti i empatije (Elon Musk je empatiju nazvao slabošću ljudske vrste) s i prema manje sretnima. No nitko u Washingtonu (i šire) nije anticipirao brzinu i efikasnost kojom će se taj proces odvijati. Bilo je i prije predsjednika koji su to željeli učiniti, od Nixona do Reagana, no birokracija se pokazala žilavim protivnikom. Trump nije imao namjeru koristiti redovne kanale i ići kroz Kongres da postupno smanji saveznu vlast. Umjesto toga, odlučio je to učiniti dekretom i dozvolom Musku da organizira neprijateljsko preuzimanje kompjuterskog sustava, koji savezna vlast koristi da upravlja zaposlenicima i financijskim sredstvima, i jednostavno ukine pristup sustavu zaposlenicima kojih se želi riješiti, i tehnički spriječi plaćanje projekata koje ne želi platiti. U većini slučajeva, to je protuzakonito, jer jedino Kongres ima na to pravo, i sada se vuče po sudovima, no realna šteta je već učinjena.

Musk je napadao jedan dio savezne vlade za drugim: ministarstva poljoprivrede, obrane, obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga, domovinske sigurnosti, stanovanja i urbanog razvoja, pravosuđa i branitelja; Saveznu upravu za zrakoplovstvo, opće službe, socijalno osiguranje i Nacionalnu upravu za oceane i atmosferu (NOAA); Ured za financijsku zaštitu potrošača i Poreznu upravu; Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID) i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti; Službu nacionalnih parkova i Nacionalnu znanstvenu zakladu – svi su pali pod Muskovu kontrolu. Procjenjuje se da su deseci tisuća službenika otpušteni ili dali otkaz.​

Muskovom tehno-blitzkriegu pridružio se i novoizabrani Kongres serijom predloženih rezolucija kojima je cilj ozakoniti Trumpove dekrete i osujetiti sudsku akciju protiv njih: HR 861 ukida Agenciju za zaštitu okoliša (EPA), HR 899 ukida Ministarstvo obrazovanja, HR 610 uvodi vaučere za javno školstvo, HR 69 ukida zaštitu divljih životinja, HR 370 ukida Obamacare (ono malo dobroga što je nakon njega ostalo), HR 354 ukida financiranje Planned Parenthooda, neprofitne organizacije koja pruža usluge pobačaja i reproduktivne zdravstvene skrbi, HR 785 uspostavlja pravo na rad na saveznoj razini (efektivno ukidajući prava sindikata da organiziraju radnike), HR 83 mobilizira saveznu vlast protiv tzv. Sanctuary Cities (gradova koji štite prava imigranata), HR 147, nevino nazvan “Prenatal Nondiscrimination Act”, kriminalizira pobačaj.​

­
Vođa demokratske manjine u Senatu, Chuck Schumer, pustio je Trumpov proračun da prođe i tako zaradio titulu izdajnika.

Predsjedavajući Doma zastupnika i Trumpova podrepna muha, republikanac Mike Johnson, uspješno je progurao novi savezni budžet (“continuing resolution”) uz glasove isključivo svoje stranke, bez ikakve konzultacije s Demokratima, forsirajući isključivo Trumpove prioritete što da se financira i čemu da se financiranje ukine. Budžet je na kraju prošao Senat, nakon što ga je vođa manjine Chuck Schumer, iako je na raspolaganju imao hrpu proceduralnih instrumenata da odugovlači, odlučio pustiti i našao drugih 9 demokratskih senatora da mu se u tome pridruže. Zaradio je titulu izdajnika i prijetnje da će ga mlađe krilo stranke rušiti za 4 godine, kad mu ističe mandat. Zastupnica Vermonta, Becca Balint, kaže da Schumerovi birači u New Yorku trebaju razmisliti za koga glasaju i da je dosta bilo da Demokrati uvijek kapituliraju pred prijetnjama.​

No, uz predsjednika koji je već jasno dao do znanja da ne mari za institucije naše republike i da mu nije stalo imamo li funkcionalnu vlast, glasati protiv daljnjeg financiranja institucija savezne vlade, umjesto za sramotni budžet koji je predložio, nije bio realističan izbor. Budžet, recimo, pokušava smanjiti izdatke za Medicaid zdravstvenu zaštitu, koja pokriva 72 milijuna siromašnijih Amerikanaca, no ništa ne mijenja do kraja rujna i ne dira bonove za hranu. Bez budžeta, Trump bi imao slobodne ruke da sreže sve smjesta i onda nikad više ne uspostavi, kriveći Demokrate za posljedice. Oko 42 milijuna Amerikanaca, 12,6%, prima bonove za hranu, bez kojih bi njihova djeca bila gladna. A u ovom ekonomskom ratu između stranaka najvažnije je koga će na kraju narod kriviti za ekonomsku katastrofu u koju srljamo.​

Kanada je ključni izvor metala kritičnih za američku vojnu industriju. (Scotiabank)

Osim dekonstrukcije savezne vlasti, Trump je objavio ekonomski rat najbližim trgovinskim partnerima: Kanadi i Meksiku. Dok je tijekom kampanje najavljivao svoje tarife, tj. carine, kao glavno oruđe buduće ekonomske politike, fokus je bio na Kini. Većina birača se s carinama na proizvode iz Kine slaže, s kojom Amerika već godinama ima golem i sve veći deficit. Nitko nije očekivao da ćemo carinama ciljati najbliže susjede, o kojima ovisimo u trgovinskom ratu s Kinom. Osim toga, tijekom prvog mandata Trump je potpisao ekonomski sporazum s Kanadom i Meksikom da nadomjesti NAFTA-u, i tada ga je proglasio najboljim i najpravednijim u povijesti. Danas kaže da je katastrofa (iako izbjegava reći da je njegov, i radije krivi Obamu i Bidena za ‘katastrofu’).​

Kanada je ključni izvor drvene građe za američku građevinsku industriju (Hrvati vole beton i ciglu, no u SAD-u je 93% kuća izgrađeno od drveta), Kanada je ključni izvor nafte za rafinerije na američkom “srednjem zapadu”, Kanada je ključni izvor električne energije za sjeveroistok SAD-a, Michigan, New York i Boston (Vermont polovicu svoje električne energije uvozi iz Kanade), Kanada je ključni, 47 milijardi dolara godišnje vrijedan, izvor metala kritičnih za američku vojnu industriju – nikla, bakra i niobija. SAD imaju jedan rudnik nikla i niti jednu rafineriju. Bez Kanade, ovisili bismo o niklu iz Kine i/ili Rusije. Bez nikla nema vojnih aviona. Bez vojnih aviona SAD nisu vojna supersila.

Kina je, nakon dolaska Trumpa na vlast, već zabranila izvoz niza kritičnih metala u SAD, npr. germanija, galija i antimona. Germanij je neophodan za poluvodiče, solarne panele, optičke kabele i uređaje za noćni vid. Galij i antimon su nenadomjestivi u vojnoj industriji. SAD imaju vrlo malo germanija i ništa galija. Tko ih ima? Kanada, provincije British Columbia i Ontario. Normalan čovjek bi pomislio da će se Trump u svom anticipiranom ekonomskom ratu s Kinom osloniti na Kanadu. No, on je odlučio udariti 25% carinu na proizvode iz Kanade, započevši ružan ekonomski rat koji je potjerao tržišta u tzv. korekciju i bear market (kad vrijednost dionica najednom padne 10%, odnosno 20%).

Kanađani su smjesta uklonili američki viski i američko pivo s polica svojih dućana, i izviždali američki hokejaški tim tokom sviranja himne. Premijeri kanadskih provincija su zaprijetili da će isključiti struju, prekinuti dovod nafte i zabraniti izvoz nikla, germanija i galija u SAD, pokazavši Trumpu da, za razliku od Zelenskog, imaju odlične karte u rukama. Tjedan dana traje to natezanje hoće li biti carina, neće li biti carina, i kakva će biti reakcija, i Wall Street je u totalnoj neurozi. Tržišta i investitori vole sigurnost, izvjesnost, predvidivost. Ova totalna nesigurnost, neizvjesnost, i nepredvidivost, u kojoj se jedno jutro uvedu carine, popodne povuče, pa ponovno uvede, u kojoj se državne službenike otpusti, a drugi dan pozove na posao, kad netko shvati da neka vitalna funkcija državne vlasti ne može bez njih opstati (kao npr. nuklearni arsenal, ili, u slučaju Ureda za financijsku zaštitu potrošača, osnovna kamatna stopa za financiranje nekretnina) – to je naprosto nespojivo sa funkcionalnim tržištem, i neodrživo na duže staze, kako piše Thomas Friedman u uvodniku za New York Times: “Četiri godine ovoga ne bu išlo, narode.”

­
Marco Rubio se na sastanku G7 ministara vanjskih poslova trudio obraniti neobranjivo.

Tijekom G7 sastanka ministara vanjskih poslova u Kanadi, gdje se „Mali Marko“ (nadimak koji je Marcu Rubiju Trump nadjenuo još tijekom prve kampanje, 2016.) znojio, trudeći se obraniti neobranjivo, provincija Ontario je ipak odustala od toga da nam isključi struju, a carine su ograničene na specifične proizvode, kao čelik i aluminij, koje američke korporacije, kao Alcoa (sa sjedištem u Pittsburghu, PA), radije proizvode u Kanadi, jer je tamo jeftinija električna energija. Generalni direktor Alcoe, William Oplinger, upozorio je da će carine na proizvodnju aluminija u Kanadi koštati 100.000 zaposlenja u aluminijsko-prerađivačkoj industriji u SAD-u – koncentriranih u mjestima u kojima su građani, šljakeri, mahom glasali za Trumpa. I republikanski se zastupnici kad se vrate doma suočavaju s razjarenim i bijesnim biračima, koji kažu da nisu glasali za kresanje sredstava za veterane (branitelje), ni za carine Kanadi. Nakon nekoliko neugodnih susreta, Richard Hudson, predsjednik NRCC-a (Nacionalnog republikanskog kongresnog komiteta), poručio je zastupnicima da se naprosto više ne sastaju s biračima.

Musk također osjeća posljedice svog angažmana kao, kako on kaže, tehničke podrške Trumpu u neprijateljskom preuzimanju države: dionice Tesle su izgubile 40% vrijednosti od inauguracije, koštajući Muska desetke milijardi dolara (Musk je vlasnik 12,8% Teslinih dionica), prodaja Teslinih automobila je pala globalno, ljudi ih ovdje prodaju, ne žele imati, i stavljaju razne druge simbole na njih kako bi ih zamaskirali i zaštitili od vandalizma. Vlasnici su u strahu da im bijesni prolaznici ne probuše gume, razbiju šoferšajbu ili našvrljaju neki prosti grafit sprejom na vrata. U Francuskoj i u Bostonu Teslini dućani su napadnuti i auti zapaljeni. Prosvjedi su u svakom većem gradu koji ima Teslinu prodavaonicu. Trump je na to odgovorio reklamom za Teslu na livadi ispred Bijele kuće.

View this post on Instagram

A post shared by COURIER (@couriernewsroom)

Demokrati, zatečeni brzinom, nespremni za rušenje decoruma i u njemu utjelovljenog establishmenta, spori su u reakciji. Tijekom Trumpovog obraćanja Kongresu u govoru o stanju nacije, gdje su se JD Vance i Mike Johnson dizali svako malo da bi dali signal ostatku sljedbe da je vrijeme ustati i glasno pljeskati velikom vođi, koji bi tada velikodušno zastao u govoru, da dozvoli svom egu da se nahrani aplauzom, jedino se zastupnik iz Teksasa, Al Green, drznuo vikati na Trumpa – da nema mandat ukidati Medicaid (kao što je Marjorie Taylor Greene ometala Bidena tijekom njegovog govora) i Mike Johnson je smjesta naredio da ga se izbaci iz dvorane (MTG nije bila izbačena, što lijepo reflektira koja stranka je uistinu za slobodu govora, a koja je za diktaturu).

Tek se nekolicina drugih Demokrata ustala i napustila dvoranu nakon toga, zastupnici Jasmine Crockett i Maxwell Frost. Bernie Sanders je, naravno, izašao usred govora, rekavši reporterima da je govor dosadan. Chris Murphy, senator iz Connecticuta, Patty Murray, senatorica države Washington, i njujorška zastupnica AOC se nisu niti pojavili, bojkotirajući govor. Trebali su svi tako. Trebali su ostaviti Trumpa da priča samo svojima. Civicus, nevladina organizacija koja prati razvoj civilnog društva u 198 zemalja, stavila je SAD na watchlist s Kongom, Pakistanom i Srbijom.

­
Prvi znaci otpora došli su od Sandersa, koji je razvio i vlastitu organizaciju, nezavisnu od Demokratske stranke.

Prvi znaci otpora diktaturi došli su od Bernieja Sandersa, senatora iz Vermonta, koji je tijekom proteklih desetljeća izgradio podršku svojim idejama na saveznoj razini i vlastitu organizaciju, nezavisnu od Demokratske stranke, i koji je prvi znao iskoristiti Hudsonovu sugestiju republikanskim zastupnicima da ne izlaze pred svoje nezadovoljne birače. Njegova turneja „Srušimo Oligarhiju“ (Fight the Oligarchy) cilja općine u prijelomnim državama (swing states), u kojima su na izborima za Kongres pobijedili republikanski kandidati koji podržavaju Trumpa, a koji se sad ne mogu pojaviti pred očima svojih birača, a da ne budu izviždani. I dok njima vrhuška stranke preporuča da se ne sastaju sa svojim biračkim tijelom, Bernie je spremno uskočio i napunio dvorane u Pennsylvaniji, Nebraski, Ohiju, Iowi, Wisconsinu i Michiganu desecima tisuća ljudi. U Michiganu mu se na bini pridružio Shawn Fain, predsjednik sindikata United Auto Workers, poručivši Demokratskoj stranci da „slijedi Bernieja i fokusira se na radničku klasu i njezine probleme“.

U drugoj rundi turneje, Bernieju će se pridružiti zastupnica Alexandra Ocasio-Cortez, kojoj progresivno krilo stranke sugerira da ide rušiti Schumera za 4 godine. Senator Chris Murphy vodi svoju kampanju podcastima, pojavljivanjem u medijima i skupljanjem donacija. Potpredsjednički kandidat Tim Walz najavio je kopirati Berniejevu turneju po šljakerskim općinama koje su glasale za Trumpa. Fokus je na općinama u kojima su Trumpovi kandidati pobijedili na obećanju bolje ekonomije za radničku klasu, koje se sada ne ispunjava, uslijed kaosa, carina i razaranja saveznih institucija.

­
U drugoj rundi turneje “Srušimo oligarhiju”, Barnieju će se pridružiti AOC, a potpredsjednički kandidat Walz preuzet će njegov pristup.

U biti, situacija bi se mogla promijeniti politički vrlo brzo, a što se brže promijeni politički, to će lakše i brže biti ispraviti ekonomsku, strukturalnu i vanjskopolitičku štetu koju je ovih dva mjeseca izazvalo. Prvog travnja (a nije prvoaprilska šala) su dvoje izvanrednih izbora na Floridi – ako demokratski kandidati Gay Valimont (prvi okrug, zato što je Matt Gaetz napustio Kongres) i Josh Weil (šesti okrug, zato što je Trump postavio zastupnika Michaela Waltza na čelo NSA-a) pobijede, vratit će kontrolu nad Domom zastupnika Demokratima i zaustaviti Projekt 2025 prije nego se previše zahukta i dokrajči našu ekonomiju, uništi naše institucije, i zauvijek sroza naš vanjskopolitički prestiž.