Hollywood gori, Netflix broji: Pogoni svjetske filmske industrije odselili u Aziju

• Naslovna ilustracija: “One world. Endless stories”. (ChatGPT)
• Velimir Grgić je hrvatski novinar, pisac, scenarist i producent. Objavio je dvadesetak knjiga i više od tisuću novinskih tekstova.

Prvo ga je nagrizao požar, a onda je počeo gristi samog sebe. Vatra koja je izjedala Hollywood početkom 2025. do kraja iste godine pokazala se samo manjim dijelom problema nekadašnjeg Olimpa industrije zabave. U prvom kvartalu 2025. godine, zbog ogromnih cijena usluga, porezne politike i boljih uvjeta stvaranja izvan granica studijskog sustava Los Angelesa, snimanje na gradskim lokacijama palo je za 22 posto u odnosu na isto razdoblje 2024. godine. Štoviše, ukupna produkcija u Los Angelesu dosegnula je povijesni minimum tijekom 2025. godine, s izuzetkom pandemijske 2020. godine. Ovog se puta dogodila pandemija stezanja pojasa: opće rezanje troškova smanjilo je količinu sadržaja pa je tako u SAD-u ukupni broj snimljenih filmova i serija prošle godine pao za oko 40 posto. To je dovelo do nekoliko desetaka tisuća otkaza, a LA je u razdoblju od štrajka scenarista i glumaca 2023. godine pa do požara i niza box office razočaranja 2025. godine izgubio više od 40.000 radnih mjesta, što je gotovo trećina radne snage!

Streaming servisi ne gube san zbog toga. Iako su preuzeli ulogu spasitelja dugih formi kod mlade publike, čija je pažnja potpuno rastrgana Internetom, ne planiraju spašavati Hollywood ni ulagati u nacionalnu produkciju više od onoga koliko im je potrebno. Hollywoodske narudžbe streamera poput Netflixa ili Amazon Primea posljednjih su se nekoliko godina prorijedile i tako označile kraj tzv. “ere Peak TV-a”, doba koje se protegnulo kroz više od 20 godina, od početka novog milenija do otprilike 2023. godine. Termin “Peak TV” stvorio je John Landgraf, šef mreže FX, a počeci ere vuku se od uspjeha HBO-ovih “Sopranosa” (1999.) pa kroz trijumfe fenomena kao što su “Žica”, “Breaking Bad”, “Mad Men”, “Game of Thrones”…, serija koje su inteligentnim storytellingom i “filmskom produkcijom” pretvorile televizijske serije – nekoć “drugoligaško” natjecanje s kinodvoranama – u kvalitativno i brojkama dominantan oblik zabave. Televizija je odjednom bila cijenjena kao nekoć srednjestrujaška filmska produkcija, a s vremenom postala i popularnija od nje. Pojavom streaming servisa poput Netflixa i Hulua, a kasnije Amazon Primea, HBO Maxa i Disney+, omogućena je i stvorena nova navika “binge-watchinga“, a tehnologijom otključana mogućnost da čitavu sezonu serije odgledate u jednom danu i/ili noći. Osim toga, otvorio se prostor za novu pripovjedačku slobodu, neke nove teme i nišno orijentirane projekte koji nikada ne bi dobili zeleno svjetlo na “staroj televiziji”.

Vrhunac ere televizijske renesanse bila je 2022. godina, kada je producirano čak 600 originalnih TV serija, a onda su štrajk i konačno preispitivanje poslovnog modela usporili hiperprodukciju. Umjesto gomilanja naslova, kreiran je novi model: lov na eksploatiranje manjeg broja provjerenih etabliranih franšiza. Magazin The Hollywood Reporter je kraj Peak TV-a proglasio 2024. s tekstom “Peak TV Is Over, Welcome to Peak IP“, objašnjavajući: “Spin-offovi postoje gotovo otkad postoji televizija, no izvršni direktori sada sve više ulažu u poznate franšize – što sve više potiskuje originalne ideje.”

Originalne su ideje, čini se, već neko vrijeme negdje drugdje. U istoj 2023. godini u kojoj se Hollywood hrvao s velikim štrajkom koji je zakočio industriju, Netflix je uložio 2,5 milijarde dolara u korejski sadržaj. Za taj novac, Netflix će s prvacima korejskog entertainmenta do 2027. puniti svoj katalog s korejskim filmovima, dramama, reality i variety showovima. Do velikog otkupa došlo je nakon što je jednostavnim pregledom statistike uočeno da su južnokorejske serije i filmovi drugi najgledaniji sadržaj Netflixove ponude, odmah iza naslova koji dolaze iz SAD-a. Južna Koreja osvojila je ovaj streaming servis s devet posto globalnih gledanih sati, a rekord je oboren u razdoblju od travnja 2025. do ožujka 2026., godine kada je odgledano više od 12 milijardi sati južnokorejskog sadržaja. Najveći hit bio je Squid Game, krvavi korejski društveni komentar u formi fikcijskog natjecateljskog reality showa. Prva sezona iz 2021. godine postavila je povijesni Netflixov rekord pa s 1,65 milijardi sati gledanja u 28 dana postala najgledanijim sadržajem svih jezika, kategorija i žanrova. Taj megahit vješto je odigrao nepojmljivo, nalazeći zlatnu sredinu između dječje estetike i odraslog horora. Nošen spontanom TikTok kampanjom u kojoj se manipuliralo sadržajem kako bi se mlađim generacijama scene natjecanja i ubijanja predstavile u ambivalentnoj magli između stvarnosti i fikcije, Squid Game je pomirio stare i mlade, šokirao i oduševljavao te u konačnici postao viralan fenomen koji je obrisao granice kultura i jezika, ali i interneta i televizije, postajući jednom od onih uspješnica koje su se mogle dogoditi samo u digitalnom i umreženom 21. stoljeću. A onda se Netflixu dogodio i K-Pop Demon Hunters, animirani blockbuster o demonima i korejskom girl bendu kojim je Netflix oborio vlastite rekorde.

K-Pop Demon Hunters u sumraku. (Chat GPT)

Ne treba zaboraviti da Netflix drugačije broji gledanost kada su filmovi u pitanju. U tom slučaju, glavna metrika su pregledi, jer views nastaju tako da se ukupni odgledani sati podijele s dužinom trajanja pogledanog naslova. Kako Squid Game traje sat vremena po epizodi, potrebno je više sati da se dobije jedan pregled; K-Pop Demon Hunters, animirani film od 100 minuta, zbrojio je više od 266 milijuna gledanja. Iako ga Squid Game prestiže u broju sati, zaostaje sitno u viewsima. No, ostaje činjenica da su oba korejska projekta – horor-serija i dječji animirani film – do danas najgledaniji naslovi na Netflixovoj platformi. Squid Game je razvalio već odškrinuta vrata i pokazao se prijelomnim za Netflix, koji je tako potvrdio smisao svoje globalne strategije i nastavio se još više odvajati od “američke platforme” u globalni izlog zabave. Danas, s oko 35 posto sadržaja izvan engleskog govornog područja, Netflix predvodi audiovizualnu globalizaciju, a slijedi ga Hulu s 25 posto (anime i dosta španjolskih serija i filmova) pa Amazon Prime (oko 15 do 20 posto, najviše Indija i Južna Amerika), dok su ostali streameri uglavnom dominantno američki, iako se i to polako mijenja.

U posljednjih desetak godina, Netflix je potrošio desetke milijardi dolara na produkciju izvan granica SAD-a, čime je stimulirao kreativne industrije i otvarao radna mjesta od Koreje i Indije do Indonezije i Tajlanda. Od svojih digitalnih početaka, kada je usluge prodavao u 60 zemalja svijeta, Netflix je dogurao do fascinantnih podataka o zabavljanju 190 država u jednom jedinom danu. “Ako pogledamo budžete globalnog top 10 za engleske i ne-engleske filmove, nameće se zaključak da su ne-engleski filmovi i serije isplativiji s čisto ekonomskog aspekta. Jednostavnije rečeno, Netflixov ne-engleski sadržaj donosi više sati gledanja i više gledatelja po uloženom dolaru”, pišu Nahuel Ribke i Michael L. Wayne, autori rada “Deconstructing streaming global audiences: Netflix’s global top 10 as a geo-political, economic, sociolinguistic construct”. Kao primjer navode usporedbu dva filma. Jedan je američki hit Don’t Look Up (2021.), s poznatim glumcima, budžetom od 75 milijuna dolara i 152 milijuna odgledanih sati na Netflixu, a drugi norveška horor-komedija Troll (2022.) koja je ušla u Top 10 najgledanijih sa 76 milijuna sati i budžetom od samo 5,5 milijuna dolara.

U posljednjih dvije, tri godine, počelo se događati nešto posebno zanimljivo: jugoistočna Azija sve češće iskače u “what’s new” menijima streamera. Indonezijski horori i hiperkinetička akcija pojavljuju se u ponudi jedan za drugim, razmnožavajući se na krilima uspjeha svakog prethodnog naslova. U veljači 2026., trend je analizirao i časopis Variety, pišući o tome kako je Indonezija postala glavni rival korejskog sadržaja i da naslovi iz jugoistočne Azije – gdje uz Indoneziju u popularnosti prednjači i Tajland – bilježe čak 19 posto rasta na streaming servisima. Trenutno u Indoneziji, Tajlandu, Filipinima, Maleziji i Singapuru postoji više od 60 milijuna plaćenih profila na različitim streamerima, što vodi do povećane proizvodnje naslova za lokalne i regionalne gledatelje, ali zbog prirode distribucije i do širenja istih tih sadržaja na globalnom tržištu.

Squid Game fanovi na Sutera Cosplay festivalu 2021. godine. (Chongkian, CC BY-SA 4.0)

Netflix i u ovom slučaju vodi igru. Globalna gledanost sadržaja iz jugoistočne Azije na Netflixu skočila je za 50 posto od 2023. do 2024. godine. U Netflix Global Top 10 do sada se našlo stotinjak različitih naslova iz jugoistočne Azije, a njih čak 40 upalo je u Top 10 tijekom 2025. godine, dosegnuvši domove u 80 različitih zemalja svijeta. Do siječnja 2026., u Top 10 najgledanijih naslova Netflixove ponude našlo se čak 35 indonezijskih uradaka, a odmah iza Koreje i Španjolske / Francuske koji danas dijele drugo mjesto, smjestila se upravo Indonezija kao treća najveća ne-engleska kreativna sila Netflixa. Indonezijski krvavi akcići, romantične komedije i folk-horori, nekada nišne atrakcije za filmofile stasale na prvom valu filmske globalizacije divixima, doživjeli su globalnu vidljivost i priznanje.

Netflix je pokrenuo svoj program Creative Asia te sklopio dvogodišnje partnerstvo s Indonezijskom udrugom producenata (APROFI), a početak izravnog ulaganja streamera u indonezijsku produkciju zove se “The Shadow Strays”, atmosferični akcijski triler Time Tjahjanta, koji je 2024. godine bio najveći indonezijski filmski hit u Netflixovom katalogu. Priča o dječjim plaćenim ubojicama, prepuna spektakularnih borilačkih koreografija, stigla je dvije godine nakon “The Big 4” (2022.), Netflixovog indonezijskog akcića istog redatelja, s kojim je uspješno testiran model zabavne egzotike. Uspjeh oba filma bio je toliki da je redatelj Timo brže-bolje pozvan u Hollywood kako bi spasio njihov žanrovski film pa je za 2027. godinu najavljen njegov “Beekeeper 2”, s Jasonom Stathamom u glavnoj ulozi.

Timo Tjahjanto na filmskom festivalu u Torontu 2024. godine. (John Sears, CC BY-SA 4.0)

Zanimljivo je da je Timo karijeru započeo kao dio horor-dvojca The Mo Brothers, u kojem je djelovao zajedno s Kimom Stamboelom. Timo i Kimo zajedno su 2009. kao Mo Brothers potpisali svoj dugometražni prvijenac “Macabre”, film koji je tada imao pristojan odjek na zapadnim žanrovskim filmskim festivalima. The Mo Brothers su među prvima otvorili vrata najezdi novog vala indonezijskog gore-folk-horora, nemajući pojma da će folk-horori i zombiji danas, gotovo 20 godina kasnije, postati najveći indonezijski filmski izvoz. Rekord koji je “The Shadow Strays” držao s 15,2 milijuna “global views” na Netflixu srušio je upravo film drugog Mo Brothera – Kimo Stamboel režirao je “The Elixir” (2025.), koji je u jesen 2025. s 22,7 milijuna globalnih gledanja postao najuspješnijim indonezijskim naslovom na svim streaming servisima. “The Elixir” je saga o obitelji koja se bavi prirodnim lijekovima, vrhunska zombi-horor zabava, krvava, uznemirujuća i duhovita.

Indonezija slavi i uspjehe svojih romantičnih komedija. “The Most Beautiful Girl in the World”, priča o rođenju ljubavi na setu reality televizije, je s 15,8 milijuna gledanja bio veliki Netflixov hit 2025. Drugi veliki indonezijski hitovi na Netflixu također su “Cigarette Girl” (2023.), romantično-povijesna TV drama, a od horora ogroman je uspjeh postigla i serija “Nightmares and Daydreams” Joka Anwara, još jedne zvijezde indonezijskog žanrovskog filma, momka koji je posljednjih 20 godina gradio status na međunarodnim festivalima horora i fantastike, postajući važnim dijelom “azijske eksplozije” 21. stoljeća.

Tajland Indoneziji puše za vratom. S više od 11 milijuna gledatelja izvan svojih granica, bivši se Sijam sa svojom modernom produkcijom serija i filmova dovukao do samog vrha Netflixove međunarodno usmjerene azijske ponude. I baš kao u Koreji i Indoneziji, Netflix ne samo da kupuje gotove naslove, nego financira i producira, najčešće horor filmove i serije u samom Tajlandu. Folk-horori, osuvremenjene tradicijske priče o vješticama, duhovima, šamanima, zlim silama i bizarnim čudovištima, jedan su pol tajlandske ponude. Drugi je ono što ga potpuno odvaja od indonezijskog konkurenta; za razliku od pretežno muslimanske, konzervativne Indonezije, tajlandska liberalno-budistička kultura izrodila je i golemu popularnost tzv. BL serija. BL je kratica za boys love, gay i queer filmove i serije koji cvjetaju na Filipinima, u Japanu i Tajlandu. Tajlandska je verzija iznimno popularna za sve, a posebno za načelno nišne standarde, vjerojatno zato što je u slučaju audiovizualne ponude uzrok masovnosti isti kao i kod popularnosti japanskih BL mangi: publiku najvećim dijelom čine heteroseksualne žene. Pa iako je međunarodno najpopularniji tajlandski naslov na Netflixu “Girl from Nowhere” (2018.), triler s djevojkama u školskim uniformama, BL kao žanr/kategorija apsolutno dominira tajlandskim dijelom Netflixova kataloga još od 2021. godine. Najveći globalni BL hitovi su “Bad Buddy” (2021.), romantična gay drama koja je izazvala prvi BL boom; BL akcija “Not Me” (2021.), BL krimić “KinnPorsche” (2022.), BL fantasy “The Sign” (2023.), romantična BL komedija “We Are” (2024.)… Netflixova je publika odlučila: spoji gay odnos s bilo kojim popularnim žanrom i pobrinut ćemo se da postane hit! U trenutku pisanja ovog teksta, najveći globalni tajlandski hit na Netflixu je kriminalistička drama “The Evil Lawyer”, koja se nalazi u Top 10 u čak 34 zemlje svijeta. Svakako treba spomenuti i kriminalističku melodramu “Master of the House” (2024.), prvu tajlandsku seriju koja je osvojila tron gledanosti non-English liste.

Bollywood putem streaming servisa širi indijske sadržaje dalje od dijasporske publike. (Chat GPT)

Netflix i Amazon Prime bore se za Indiju. Bollywood, krovni naziv za žanrovski, stilski, jezično i kulturno razjedinjeni, ali zajedničkim tropama plesa, smijeha i rasnih brkova ujedinjeni indijski film, nema samo publiku u Aziji, nego i u indijskoj dijaspori. Zahvaljujući streamerima našao ju je i kod gledatelja koji su s Indijom povezani tek jednim posjetom indijskom restoranu. Epska akcijska drama “RRR” postavila je standarde i stvorila globalni apetit za indijskim sadržajima, koji u ovom slučaju nisu serije, nego višesatni igrani filmovi. “RRR” je 2022. bio tsunami kulturnog šoka za generaciju koja je 2012. bila premlada da bi na divixima ulovila stariji, ali ništa manje briljantan, danas kultni akcijski spektakl “Eega”, priču o čovjeku koji se reinkarnira u osvetničku muhu. Netflix je popunio rupu u općoj filmskoj kulturi upoznajući Gen Z s kasnijim remek-djelima iz jedinstvenog akcijskog univerzuma S.S. Rajamoulija, trenutno možda najveće globalne zvijezde žanrovske kinematografije na jeziku Telugu, jednom od 22 službena jezika Republike Indije. Oba Rajamoulijeva hita, “Eega” i “RRR”, sličnog su stilskog predznaka, smrtno ozbiljni u svojoj neozbiljnosti, skupi, zapravo potpuno jedinstveni.

Kao spektakl o dva revolucionara iz razdoblja indijske borbe za neovisnost, “RRR” je bio najskuplji indijski film svih vremena, totalna demonstracija sile i primjer kako konkurirati ustajalim hollywoodskim receptima s ništa manjim ambicijama pomicanja temeljne gramatike kinozabave. “RRR”-ov uspjeh na Zapadu – prikazivanje u 100 kinodvorana u SAD-u i prvo mjesto gledanosti na Netflixu (s gledateljima iz čak 60 zemalja) – bio je jasan signal ostalima da probaju koračati njegovim stopama. Pa se nizalo: za povijesni spektakl “K.G.F: Chapter 2” (2022.) izborio se Amazon Prime, koji je 2022. kupio i akcijsku dramu “Pushpa: The Rise” (2021.) pa tako dobio Top 10 hit u nekoliko desetaka zemalja, od SAD-a preko UAE do Australije. Amazon je streaming distributer akcijskog trilera “Pathaan” (2023.), a za akcijski triler “Jawan” (2023.), koji je s 30-ak milijuna sati gledanja bio najgledaniji bollywoodski naslov u katalogu, izborio se Netflix. On je kupio i akcijsku dramu “Animal” (2023.), film koji je šokirao nasiljem i skupio 20-ak milijuna sati gledanja.

Uspjeh indijske kinematografije na streaming servisima, paralelno s globalizacijom tzv. I-Popa, tj. širenjem indijske popularne glazbe na društvenim mrežama, pogurao je i neviđeni rast popularnosti indijske glazbe na streaming servisima za glazbene sadržaje, kao što je Spotify. Pjesme iz indijskih blockbustera, hitovi kao što su “Naatu Naatu” (dobitnik Oscara 2023. za pjesmu iz “RRR”), “Pushpa Pushpa”, “Levitating remix”, “Tauba Tauba”, itd., nakon viralnih putovanja TikTokom i Instagramom doveli su publiku i do Spotifyja, gdje su indijski izvođači između 2019. i 2023. doživjeli rast slušanja od nevjerojatnih 2.000 posto. U 2024. godini nova ih je publika otkrila 11,2 milijarde puta. Iste je godine film “Kalki 2898 AD”, distopijski SF ep na jeziku Telugu i ambiciozni franšizni spektakl redatelja Naga Ashwina, doživio da se oko njega otimaju Amazon Prime i Netflix pa su na kraju bili primorani podijeliti prava na prikazivanje. Amazon Prime je osigurao premijeru na jeziku Telugu, a Netflix je u isto vrijeme prikazao verziju sinkroniziranu na hindi jezik. I “Kalki 2898 AD” je podsjetio do koje je mjere tzv. “učinak Netflixa” – “Netflix Effect” transformirao globalno zanimanje za indijski film: prikazao se u kinodvoranama SAD-a, Ujedinjenog kraljevstva, Kanade i Njemačke. Za premijeru u Engleskoj prodano je 20.000 ulaznica. Prednarudžbe za ulaznice u SAD-u premašile su milijun, čime je “Kalki” oborio rekord koji je držao “RRR”, a koji je do prodaje milijuna ulaznica na američkom tržištu trebao nekoliko dana više.

K-Pop I K-TV kao prozori u istočno-azijsku kulturu. (Chat GPT)

Poslovni efekt je matematički najočitiji, ali globaliziranjem biznisa dogodilo se i ubrzanje globalizacije kulture. Državne granice su srušene, pale su geografske i jezične barijere, omogućujući međunarodnom sadržaju da postigne globalnu viralnost, istovremeno otvarajući složena pitanja o kulturnoj reprezentaciji i homogenizaciji medija. To što velike platforme ulažu velik novac u male, lokalne produkcije na lokalnim jezicima primarno je motivirano zaradom na regionalnom tržištu, ali česti globalni proboji takvih sadržaja u isto vrijeme izlažu globalnu publiku potpuno novim kulturnim kontekstima.

Koreja je najočitiji primjer. Zbog K-Popa, ali podjednako i korejskih TV drama, porast interesa za učenjem korejskog jezika na Zapadu konstantan je u zadnjih deset godina. Posljednjih nekoliko godina potražnja za učenjem korejskog jezika na američkim fakultetima porasla je za 45 posto. Ne samo to – učenje korejskog jezika u SAD-u sustavno raste, dok interes za svim ostalim jezicima opada. Na aplikaciji Duolingo samo u 2025. godini broj Amerikanaca koji uče korejski jezik porastao je za više od 20 posto.

K-Pop i K-TV prozori su u daleku azijsku kulturu, ali funkcioniraju i kao vrata za bijeg iz skučenog prostora starih predrasuda. Načelno, izlaganje kvalitetnom fikcijskom sadržaju može povećati empatiju – gledanje kvalitetnih TV drama značajno poboljšava sposobnost čitanja tuđih emocija. Pozitivniji pogledi na razvoj događaja svode se na sljedeći scenarij: kako je globalni streaming omogućio ljudima gledanje sadržaja iz drugih kultura, dogodili su se i pomaci u interkulturalnom razumijevanju, smanjenju predrasuda i povećanju empatije prema pripadnicima drugih kultura. Streameri su, drugim riječima, promijenili pejzaž etnokulturalne empatije. Studija “Examining Cultural Identity Representation in Global Streaming Services and Its Influence on Audience Perception” iz 2026., koju supotpisuju Andrei Korneev, Gennady Lenevsky i Vugar Hacimahmud Abdullayev, odvažila se analizirati kako reprezentacija kulturnog identiteta na globalnim streaming servisima oblikuje percepciju publike, učvršćujući ili osporavajući postojeće kulturne stereotipe. Globalizacija sadržaja na streaming servisima dovela je, pišu oni, do veće sposobnosti razumijevanja, komuniciranja i učinkovite interakcije s ljudima iz kultura i pozadina različitih od vlastite.

“Prikaz kulturnih identiteta u medijima – posebice u filmu i na televiziji – igra važnu ulogu u učvršćivanju ili osporavanju kulturnih stereotipa i društvenih normi. Povijesno gledano, mediji su često perpetuirali pojednostavljene ili stereotipizirane prikaze kulturnih skupina, osobito marginaliziranih zajednica. Takve su slike učvršćivale društvene hijerarhije i predrasude prikazujući jednodimenzionalne reprezentacije rasnih, etničkih i rodnih kategorija. Kako su se mediji razvijali, sve se više prepoznavala potreba za nijansiranim i autentičnim prikazivanjem multikulturalizma kako bi se potaknulo veće razumijevanje i integracija. Povećana globalizacija dramatično je promijenila medijski krajobraz, a posebno su globalne streaming platforme poput Netflixa, Amazon Primea i Disney+ omogućile širenje i sudjelovanje u kulturnom sadržaju. Globalni doseg streaming servisa doveo je do pomaka od pretežno lokalnih medija prema globalnom iskustvu. Kao rezultat toga, publika je sada izložena međunarodnom sadržaju koji ima potencijal proširiti njihovo razumijevanje različitih kultura.”

Zaključci studije ponovno naglašavaju važnu ulogu globalnih streaming servisa u oblikovanju kulturne svijesti diljem svijeta: “Oni predstavljaju moćno sredstvo za širenje kultura preko granica, jer dominiraju zabavnim krajobrazom te utječu na to kako različite publike razumiju i interpretiraju druge kulture.” Autori poentiraju kako je dokazani pozitivni učinak serija i filmova poticanje veće empatije: “Streaming servisi imaju potencijal ne samo zabavljati globalnu publiku, već i značajno pridonijeti stvaranju povezanijeg i empatičnijeg svijeta.”

Fanovi španjolske serije “La casa de papel” pokraj Alpha banke na karnevalu u Patrasu 2019. godine. (theodoritsis, CC BY 2.0)

U analizi “The Globalization of TV Content: Cross-Cultural Shows and Trends” (2025.), autor Bryant Veney se također bavi fenomenom širenja interkulturalnog razumijevanja i empatije kroz globalni streaming. Spominjući “Squid Game” i španjolsku seriju “La casa de papel” (2017.), Veney piše o tome kako je televizijski sadržaj prošao značajnu evoluciju te sada obuhvaća širok spektar kultura i jezika koji nadilaze tradicionalne geografske granice. “Ovaj pomak odražava širi trend globalizacije, pri čemu streaming platforme igraju ključnu ulogu u činjenju međukulturnog sadržaja dostupnijim globalnoj publici. One su u suštini demokratizirale pristup raznovrsnim pričama, obogaćujući iskustvo gledatelja izlaganjem pričama iz različitih dijelova svijeta.” I on piše o tome kako se globalna publika danas povezuje sa sadržajem koji ne samo da zabavlja, već i “proširuje njihovo razumijevanje različitih kultura i društava, postavljajući temelje za povezaniju i empatičniju globalnu zajednicu.”

Zvuči li sve to previše dobro da bi bilo istinito? Jan Lenhart i Tobias Richter, autori studije “Does Watching Fictional TV Series Increase Social-Cognitive Skills?” (2024.), kontriraju drugim istraživanjima pa kao pravi party pooperi zaključuju da gledanje TV serija zapravo ne povećava empatiju. “Istraživanja su rijetko bila usmjerena na televizijske serije kao prevladavajući audiovizualni oblik priča te na narativne procese (npr. transportaciju i identifikaciju) koji bi mogli moderirati efekte priča”, pišu oni, nakon što su proveli dvije online studije u kojima su sudionici kod kuće i u vlastitom ritmu gledali ili tri epizode fikcijske televizijske serije koja se bavila ljudskom interakcijom ili nonfiction dokumentarac koji nije sadržavao ljudsku interakciju.

U Studiji 1, 201 sudionik je ispunio zadatak teorije uma i upitnik empatije prije i nakon gledanja TV sadržaja. U Studiji 2, 165 sudionika ispunilo je ista dva upitnika te upitnik empatije temeljen na medijima prije i nakon gledanja TV sadržaja. Sve to ponovili su tjedan dana kasnije. Rezultati obje studije poručuju nam da socijalno-kognitivne vještine gledatelja ne pokazuju značajno poboljšanje nakon gledanja tri epizode fikcijske televizijske serije u usporedbi s nonfiction dokumentarcima. Dodatna mala laboratorijska studija sa 46 sudionika potvrdila je nalaze naturalističkih online studija.

Tu su i neke druge kritike globalizacijskog optimizma, kao što je strah od tzv. “izravnanja kulture”, pretvaranje sadržaja u konfekciju sličnosti zbog univerzalne privlačnosti kao uvjeta povećanja komercijalnosti, a tu je i fenomen zvan “filter bubbles”, površnost globalizacije kulture, manifestirana u činjenici da ljudi i dalje dominantno gledaju sadržaj koji im je kulturno najsličniji. Ali to je sve cjepidlačenje. The Economist je nedavno objavio tekst pod naslovom “Forget the World Cup. Culture is becoming more fragmented – Farewell to the monoculture“, u kojem naglašava neočekivano “drugačije” učinke Netflixove politike kupnje lokalnih sadržaja, doslovno žaleći za nedovoljnim “izravnanjem kulture”: “Brza globalizacija streaminga predvođena Netflixom paradoksalno je rezultirala fragmentiranijim i lokaliziranijim kulturnim krajobrazom.” Iako je Netflix globalnoj publici iznimno uspješno prodao sadržaj na različitim jezicima, analiza The Economista ističe da su ukusi globalnih potrošača tvrdoglavo lokalni, umjesto da se stapaju u jedinstvenu međunarodnu monokulturu. Povodom ovog teksta, urednici The Economista, Tom Wainwright i Adam Roberts, udružili su se u YouTube videu znakovitog naslova “Is global culture dead?“, u kojem zabrinuto tvrde da je globalizacija kulture krenula drugim smjerom, u pravcu de-globalizacije i jačanja lokalnih i nacionalnih ukusa i preferencija. Prije samo deset godina, Netflix bi ulagao novac u serije koje u startu imaju globalni potencijal, kažu oni – sada ulaže lokalno, pucajući na lokalnu publiku, ali nadajući se globalnom uspjehu. Međutim, analiza The Economista, iako je u pravu, promašuje ne gol, nego cijeli stadion – zašto bi se, pobogu, itko veselio “monokulturi”, pretvaranju kulturnih sadržaja u jedan veliki McDonalds glazbe i filma? Globalizacija predvođena streaming servisima nije stapanje i izravnanje, nego srećom, globalni izlog u kojem jedinstvenost lokalnih izričaja postaje dostupnija i popularnija nego ikada, svima i posvuda. I pri tome, neki od “slučajnih” konzumenata tih sadržaja mogli bi razviti interes za strani jezik ili kuhinju, a možda i dublje razumijevanje kultura s kojima do tada nisu imali kontakt. Morate biti čuvar iz “Squid Game”, demon iz “K-Pop Demon Hunters” ili indonezijski zombi da bismo vam oprostili ako smatrate da je to nešto loše.