Sve je izgledalo bezazleno dok mladić iz Washingtona nije sam sebi ubrizgao gen N6

Biohackeri zagovaraju potpunu dostupnost znanstvenih otkrića i tehnologija, svima, a ne samo eliti i industriji, no sad je jasno da stvar može biti itekako opasna. Američka agencija za hranu i lijekove izdala je i posebno priopćenje o samoliječenju genima

• Na naslovnoj slici: Josiah Zayner, bivši molekularni biofizičar, danas poduzetnik, osnivač tvrtke The ODIN (The Open Discovery Institute)

Do-It-Yourself biologija ili biohacking dio je šireg globalnog fenomena citizen science ili, u prijevodu, znanosti za građanstvo u području molekularne biologije.¹ Sve je počelo 1980-tih godina kada je paralelno sa znanstvenim i tehnološkim probojima došlo i do povećanog interesa šire javnosti za ovo područje.

No, o čemu se tu zapravo radi, što je to zapravo biohacking?  Kratko rečeno, radi se o amaterima koji se interesiraju za metode molekularne biologije te ih savladavaju i koriste kako bi izveli eksperimentalne projekte koji njima nešto znače i pružaju im osjećaj zadovoljstva da su nešto smisleno u tom području napravili. Radi se o pokretu koja se temelji na činjenici da se nalazimo u eri eksplozivnog razvoja bioloških znanosti i tehnologija koja će omogućiti demokratizaciju u njihovom korištenju. Tako one postaju dostupne širokom spektru entuzijasta koji se žele baviti biologijom u svojim garažama.

Laboratoriji za široke mase

Ideja je u osnovi dobra, potiče se interes šire zajednice za znanost, postiže se viša razina razumijevanja njene uloge u društvu, stvara se javna podrška edukaciji u području znanosti i tehnologije. I nije to ništa čudno jer, primjerice, kao što imamo pravnike koji slikaju, medicinare koji pišu romane, elektrotehničare koji sviraju u nekom bendu, fizičare koji skupljaju marke, tako postoje i neki entuzijastični laici koje zanima znanost, u ovom slučaju biologija, i zapravo taj interes prerasta u hobi. Uostalom, i sam Bill Gates je izjavio kako bi se da je mlađi možda umjesto računalima bavio biohackingom.²

Danas u razvijenom svijetu imamo niz kvartovskih laboratorija za građanstvo gdje se ljudi okupljaju i bave ovakvim projektima. Na ovaj fenomen znanstvena zajednica gleda većinom blagonaklono, a neki znanstvenici i surađuju s njima kao mentori i edukatori. Molekularnim biolozima je to, naravno, simpatično, ali ako ih pitate jesu li ti poduhvati znanstveno relevantni, odgovor je da zasad nisu jer se radi o relativno primitivnim metodama i tehnologijama koje se koriste za projekte koji su uglavnom sami sebi svrhom i u znanstvenom smislu ne donose nikakve nove spoznaje.

No, kao i uvijek, ima i onih koji smatraju da takva molekularna biologija za široke mase može biti potencijalno opasna. Postavlja se pitanje što znaju i što će moći napraviti znanstveni amateri u ad hoc laboratorijima kada se usavrše? Podcjenjujemo li ih možda ?

Dostupnost resursa omogućila je procvat amaterskih laboratorija koji su se prvotno bavili bezazlenim eksperimentima od toga kako pomoću bakterija napisati svoje ime na hranjivoj podlozi do izoliranja DNA iz banane ili vlastite DNA, stvaranja piva koje svijetli u mraku, pa sve do prošlotjednih već prilično ozbiljnih  „eksperimentalnih tretmana“ zbog kojih je američka Food and Drug Administration (FDA) izdala i posebno priopćenje

U jednoj od novih epizoda kultne serije Cosmos prikazan je životni put Michaela Faradaya od djeteta iz siromašnog londonskog predgrađa s kraja 18. stoljeća, izbačenog iz škole zbog govorne mane, do znanstvenika koji je svojim otkrićima zadužio čovječanstvo pridodajući svoje spoznaje kontunuumu znanja od Newtona prema Einsteinu. Faraday je bio samouk i to je postigao čitajući knjige poput Encyclopædia Britannicae u knjigovežnici u kojoj je radio, kao i zahvaljujući javnim popularno znanstvenim predavanjima istaknutog kemičara Sir Humphrya Davya³.

I nije ovakva životna priča neki izuzetak u biografijama znanstvenika prethodnih stoljeća, no danas u eri multinacionalnih istraživačkih kolaboracija te stotina i tisuća znanstvenika koji koriste sofisticiranu i iznimno skupu opremu za svoja istraživanja u usko specifičnim područjima pojedinih znanosti, postavlja se pitanje može li uopće samouki znanstveni hobist – entuzijast s priručno sklepanim laboratorijem napraviti išta znanstveno relevantno ili možda čak potencijalno opasno?

Tristan Roberts uživo je na Facebooku prenosio gensku terapiju koju je poduzeo na samom sebi, navodno ubrizgavši sebi gen N6 koji su sintetizirali njegovi prijatelji biohackeri

Kakvi su resursi danas na raspolaganju samoukim znanstvenim amaterima? Realno ogromni, jer kao nikada do sada znanje je postalo globalno dostupno zahvaljujući internetu i nizu online-tečajeva najprestižnijih svjetskih sveučilišta, kao i baza javno dostupnih znanstvenih radova. Laboratorije za eksperimentalni rad treba opremiti i danas na internetu također postoje različiti web-siteovi gdje su detaljno objašnjeni načini kako konstruirati elementarnu laboratorijsku opremu.⁴ Korištene laboratorijske uređaje moguće je kupiti i na ebay-u, kao i kemijske reagense. Crowd-funding kampanje postaju način kako da se osiguraju sredstva za ovakve poduhvate.

Uradi sam genska terapija

Takva dostupnost resursa omogućila je procvat amaterskih laboratorija koji su se prvotno bavili bezazlenim eksperimentima od toga kako pomoću bakterija napisati svoje ime na hranjivoj podlozi do izoliranja DNA iz banane ili vlastite DNA, stvaranja piva koje svijetli u mraku, pa sve do prošlotjednih već prilično ozbiljnih  „eksperimentalnih tretmana“ zbog kojih je američka Food and Drug Administration (FDA) izdala i posebno priopćenje.

Što se dogodilo? Mladi programer iz Washingtona Tristan Roberts proveo je tijekom prijenosa uživo na Facebooku gensku terapiju HIV-a na samome sebi. Ili barem tako misli, budući da kao molekularni biolog moram izraziti sumnju u cijeli postupak i ograditi se od vjerojatnosti da je uistinu njegov samoekspreiment imao ikakvog učinka. Ideju je dobio zahvaljujući prošlogodišnjem otkriću Huanga i suradnika (2016) s National Institutes of Health koji su identificirali protutijelo nazvano N6, u osobe zaražene virusom HIV koje je neutraliziralo 98 posto ispitanih virusnih izolata.⁶ Ovakvo protutijelo bi se potencijalno moglo koristiti kao cjepivo, ali naravno put do toga je dug i sastoji se od niza predkliničkih i kliničkih istraživanja. No, ovaj mladić odlučio je to preskočiti te je navodno ubrizgao gen za N6 koji su sintetizirali njegovi prijatelji biohackeri. Ovim postupkom misli kako će potaknuti vlastiti organizam da stvara protutijela protiv virusa HIV-a.⁷ Čitava priča puna je neodgovornih odluka temeljenih na lažnom uvjerenju o jednostavnosti genske terapije, no dobro ilustrira svu ozbiljnost biohackinga te kako se nešto od popularizacije znanosti potencijalno može pretvoriti u opasnost za pojedinca i društvo.

Danas postoje tvrtke koje prodaju gotove „uradi sam kitove“ za genetički inženjering poput tvrtke The ODIN, bivšeg molekularnog biofizičara, danas poduzetnika Zaynera. Zayner naglašava i jedan pomalo anarhističko robinhoodovski aspekt biohackinga: „Ljudima bi trebalo biti omogućeno korištenje svih tehnologija koje znanost razvije. Ne bi ih trebalo patentirati i koristiti samo u zatvorenim elitističkim sustavima akademije i industrije“.⁸

Ipak, opasnost od neodgovornog korištenja novih tehnologija je očito prisutna i realna pa je stoga FDA u nedavnom priopćenju izričito definirala korištenje nove CRISPR/Cas9 tehnologije za gensko prekrajanje kao jedan od oblika genske terapije. To znači da se njeno korištenje ne može odvijati bez posebnih dozvola i nadzora te je prodavanje „uradi sam“ kitova koji bi kao konačni cilj imali gensku terapiju ljudi kažnjivo prema američkim zakonima⁹. Ipak, malo je vjerojatno da će ovakvi događaji i zabrane zaustaviti eksploziju interesa za biohacking te nas zasigurno čekaju uzbudljiva vremena.

• dr. sc. Tamara Čačev viša je znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković

Reference:

1) http://diy-bio.com/

2)  https://amp.theguardian.com/science/2015/nov/18/biohackers-strange-world-diy-biology

3) https://www.britannica.com/biography/Michael-Faraday

4) http://diy-bio.com/diybio-lab-equipment/diy-pcr-machine-biohacking-diybio/

5) https://gizmodo.com/the-feds-are-officially-cracking-down-on-basement-bioha-1820682025

6) J Huang, BH Kang, E Ishida, T Zhou et al. (2016) Identification of a CD4-binding site antibody to HIV that evolved near-pan neutralization breadth. Immunity 45(5):1108-1121.

7) https://gizmodo.com/this-guy-just-injected-himself-with-a-diy-hiv-treatment-1819659724

8) http://reason.com/reasontv/2017/10/18/diy-biohackers-editing-genes-garages

9) https://www.fda.gov/BiologicsBloodVaccines/CellularGeneTherapyProducts/ucm586343.htm