Koliko je velik gornji rep plaća u Hrvatskoj

U Hrvatskoj nedostaje podataka na temelju kojih bi se moglo detaljno analizirati gornji rep raspodjele dohodaka ili imovine. Slično je i s plaćama. No na temelju podataka o plaćama koji postoje moguće je pretpostaviti neke karakteristike gornjeg repa i usporediti raspodjelu s raspodjelom u drugim zemljama. U toj usporedbi Hrvatska bi, po svemu sudeći, bila u doljnjem dijelu tablice, među manjim nejednakostima

Koliko je zapravo velik gornji rep u Hrvatskoj? Osim obilja anegdota, koje su uglavnom posve nekorisne (osim za dizanje prašine), sve što znamo o gornjem repu znamo iz istraživanja koje je omogućio Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, a posebno iz onog dijela istraživanja kojim se bavio Željko Ivanković. Već smo napomenuli je da se ne može odrediti dokle seže gornji rep, pa je potrebno proizvoljno odrediti granice. Uobičajeno je uzeti gornjih 10, 5 ili 1 posto, pa čak i ½ posto ukupno zaposlenih.

Iz spomenuta dva dobra izvora (službeni statistički podaci o neto i bruto plaćama) o tom dijelu raspodjele možemo saznati podatke o kojima će biti više riječi dalje u tekstu (radi jednostavnosti uzete su samo posljednje tri godine i godišnji prosjeci mjesečnih bruto plaća). U tablici 1 navedeni su podaci gornjeg otvorenog razreda raspodjele neto plaća. Prema objavljenim podacima (koji nisu dostupni u mikro obliku), u gornjem otvorenom razredu je 2015. godine bilo 4.370 radnika za puno radno vrijeme, odnosno 0.5% ukupno zaposlenih, koji su primali neto plaću višu od 21.000 kuna.

Tablica 1: Broj zaposlenih koji su u ožujku radili 160-200 sati s plaćom višom od 21.000 kuna

	Broj primatelja	Postotak primatelja
2014.	3.785	0.4 (ukupno 905.325)
2015.	4.370	0.5 (ukupno 897.833)
2016.	n.a.	n.a.

Izvor: Statistički ljetopis DZS, razne godine

Podaci o neto plaćama objavljuju se u malom broju razreda, pa su tim vrjedniji podaci o bruto plaćama. Mada ni oni nisu dostupni kao mikro-podaci, raspoloživi su u 164 razreda i obuhvaćaju sve zaposlene bez obzira na radno vrijeme. Podaci su prikazani u tablici 2. Prosječni mjesečni broj primatelja bruto plaće u iznosu većem od 300.000. kuna bio je 2016. godine 82.

Tablica 2: Primatelji mjesečne bruto plaće – bez obzira na radno vrijeme i vrstu radnog odnosa

	Ukupni broj primatelja bruto plaća*	Broj primatelja preko 300.000*	Broj primatelja 100.000-300.000*
2014.	1.277.657	69  (0,54‰)	504 (0,39‰)
2015.	1.304.551**	79 (0,60‰)	581(0,45‰)
2016.	1.339.974**	82 (0,61‰)	585 (0,44‰)
*Mjesečni prosjek ** Uključuje i SOR-ovce

Izvor: Bićanić, Ivanković i Kroflin (2017)

Uz minimalno računanje, iz raspodjele bruto plaća može se na uobičajeni način izračunati važnost gornjeg repa. To je napravljeno u tablici 3, gdje je – kao što je uobičajeno – kao gornji rep uzeto gornjih 0.5%, i potom gornjih 1%, 5% i 10%. Iz tablice3 je vidljivo da je 2016. godine u gornjih 1% zaposlenih bilo 13.391 osoba (dio ii)), svi su imali bruto plaću veću od 30.035 kune (dio (ii)), oni su primili 6.84% svih plaća (dio (iii)) i ta masa plaća jednaka je masi plaća koju je primilo 18.44% donjeg repa odnosno najlošije plaćenih radnika (dio (iv)).

Tablica 3: Gornji rep bruto plaća u Hrvatskoj 2015-2016

(i) Broj zaposlenih u izabranom postotku gornjeg repa
	Gornjih 0.5%	Gornjih 1%	Gornjih 5%	Gornjih 10%
2014.	6.308	12.777	63.883	127.766
2015.	6.523	13.046	65.228	130.455
2016.	6.695	13.391	66.954	133.907
(ii) Minimalna  mjesečna bruto plaća u kunama
	Gornjih 0.5%	Gornjih 1%	Gornjih 5%	Gornjih 10%
2014.	37.267	29.147	15.751	11.946
2015.	37.637	29.300	15.783	12.041
2016.	39.707	30.034	15.714	12.134
(iii) Udio mase plaća gornjih repova u ukupnoj masi  plaća
	Gornjih 0.5%	Gornjih 1%	Gornjih 5%	Gornjih 10%
2014.	1,80%	6,89%	18,17%	27,68%
2015.	1,90%	6,92%	18,29%	27,84%
2016.	1,88%	6,84%	18,19%	27,75%
(iv) Postotak mase bruto plaća donjeg repa jednak masi plaća gornjih 0,1%, 1%, 5% i 10%
	Gornjih 0.5%	Gornjih 1%	Gornjih 5%	Gornjih 10%
2014.	6,88%	18,08%	38,08%	51,05%
2015.	7,42%	18,42%	38,53%	51,50%
2016.	7,43%	18,44%	38,27%	51,22%

Izvor: (i) i (ii) izračun autora iz podataka Bićanić, Ivanković i Kroflin (2017), (iii) i (iv) Bićanić, Ivanković i Kroflin (2017)

Podaci iz tablica pokazuju da je gornji rep u Hrvatskoj važan. Ovi brojevi podcjenjuju stvarne vrijednosti jer iako uključuju bonuse i nagrade te moguću isplatu profita kroz plaće, ne uključuju dionice i nenovčana primanja. Stvari postaju još ozbiljnije ako se zna da nejednakosti plaća u Hrvatskoj rastu (što ne može trajati unedogled) i da je velik uzrok rasta odvajanje, odnosno bijeg gornjeg repa iz ostatka raspodjele.

Nije nezamislivo da najviše plaće na koncu budu uzrok društvenih napetosti, naročito ako se nejednakosti plaća nastave povećavati pa koristi rasta ima samo mali broj zaposlenih i istovremeno se vrši preraspodjela u korist profita. Pitanje gornjeg repa tema je kojom se valja baviti sada, prije nego što se njom počne baviti ulica.

Kakav je hrvatski gornji rep u širim okvirima? Opća razina ekonomskih nejednakosti raspodjele dohotka u Hrvatskoj nije izuzetna. Nejednakosti dohotka u Hrvatskoj, kako ih računa i objavljuje DZS, stabilne su i ne predstavljaju izuzetak. Ako ih se mora svrstati, onda bi te vrijednosti dospjele u sredinu jer postoje mnoge razvijenije i manje razvijene, velike i male zemlje, s većim i s nižim razinama nejednakosti od onih u Hrvatskoj. No ovdje se ne radi o dohocima, ovdje nas zapravo zanimaju najviše plaće.

Plaće menadžera u međunarodnim okvirima

U svim zemljama u gornjem repu prominentno mjesto zauzimaju plaće menadžera. U Hrvatskoj još nitko nije pokušao analizirati međusobne nejednakosti tih plaća, tako da je s tim u vezi vrlo teško utvrditi mjesto Hrvatske. Problem je i u tom da različite zemlje prikupljaju drugačije podatke o toj vrsti plaća pa su raspodjele i njihove nejednakosti teško usporedive. Zato se time ovdje nećemo ni pokušati baviti.

Skromniji cilj ovog rada jest iznijeti podatke koji postoje o plaćama glavnih direktora poduzeća. Za sada se samo 17 zemalja obavezalo prikupljati te podatke, a Hrvatska je izabrala da ne bude među njima. Omjeri plaća glavnih direktora i prosječnih plaća radnika u istom poduzeću u spomenutim zemljama iznose se na slici 1.

Slika 1: Omjer prosječne plaće generalnog direktora i prosječne plaće radnika, izvor: Bloomberg

Podaci iz slike 1 pokazuju da je u Švicarskoj i Njemačkoj prosječna plaća glavnog direktora oko 150 puta veća od prosječne plaće radnika u istom poduzeću. Podaci pokazuju da su razlike između zemalja vrlo velike, bez obzira na to kako se grupe biraju. Osim toga, velike su i razlike između sličnih zemalja, dovoljno je usporediti slične parove kao što su Poljska i Češka, Austrija i Njemačka, odnosno Portugal i Španjolska.

Ovi, ali i drugi slični podaci pokazuju da je Amerika jasni outlier i da su u Sjedinjenim Državama plaće glavnih direktora neusporedivo najviše (a shodno tome, i plaće niže rangiranih menadžera). Međutim, rezultati nekih istraživanja, koja povećavaju usporedivost podataka, pokazuju da su plaće u Sjedinjenim Državama doista najveće, no ne u onoj mjeri u kojoj je to izraženo na slici 1. Podaci iz tih detaljnijih istraživanja (koja koriste i drugu bazu podataka) predočeni su na slici 2.

Slika 2: Prosječne plaće glavnih direktora; izvor: Dissent

Kako u ovakvim usporedbama stoji Hrvatska? Namjerno se ne zna jer se namjerno ne prikupljaju podaci (u režiji politika i utjecaju moćnih gomilica vlada carstvo komocije i utisaka). Međutim, vrlo uvjetno rečeno, ipak je moguće napraviti grubu okvirnu procjenu. Moguće je računati plaće glavnog direktora za izabrane omjere, a umjesto prosjeka plaće radnika u poduzeću može se uzeti nacionalni prosjek. Na primjer, ako je hrvatski omjer sličan kao u Poljskoj, onda bi plaća generalnog direktora s bonusima i dionicama bila 300.000 kuna budući da bi bila pedeset puta veća od nacionalnog prosjeka, oko 6.000 kuna. Rezultati tog računa su u tablici 4.

Tablica 4: Grubi račun plaća generalnih direktora u Hrvatskoj

Omjer	Referentne zemlje	Plaća generalnog direktora (s bonusima i dionicama)	Realna plaća generalnog direktora izražena u:
			automobilima tipa Renault Twingo	kilogramima telećih odrezaka	broju kutnih kuhinja sa svim aparatima
1:50	Poljska	300.000	4.35	3 tone	15
1:75	Japan, Nizozemska	450.000	6.53	4½ tona	22½
1:100	Francuska, Češka	600.000	8.71	6 tona	30
1:150	Švicarska, Njemačka	900.000	13.06	9 tona	37½
1:375	Američki omjer	2.250.000	32.66	22½ tona	112½

Izvor: Izračun autora iz Slike 1 i pretpostavljene prosječne plaće je oko 6.000 kuna (zaokruženo radi lakšeg računa, u  veljači 2017. u zemlji iznosi 5.652, a u pravnim osobama 7.735 kuna). Cijena osnovnog modela Twingo Authentique je 68.900, cijena kilograma teletine 100, a cijena kutne kuhinje Denise sa 4 aparata je 20.000 kuna

Dakle, ako glavni direktor prima 100 puta veću plaću od radnika (kao u Češkoj), njegova mjesečna plaća (sa svim bonusima i dionicama) bit će 600.000 kuna i za taj iznos će moći kupiti skoro 9 automobila tipa Twingo, 6 tona najbolje teletine i 30 kompleta namještaja i aparata za kuhinju. Oni koji su u takvoj situaciji to vjerojatno neće napraviti, nego će uložiti u imovinu, pa će na ime prihoda od imovine (dividende, rente, štednja) u sljedećem koraku imati još veće plaće, uz povećanje nejednakosti jer će oni manje plaćeni morati sve to “pojesti”.

U Hrvatskoj od 2016. DZS mjesečno objavljuje i prosječnu neto i bruto plaću (prosječna bruto, odnosno neto plaća gdje se ukupna masa plaće ravnomjerno raspoređuje na sve zaposlene) i medijalnu neto i bruto plaću (pola zaposlenih ima manju, a pola veću bruto odnosno neto plaću od medijana). Najnoviji podaci su za lipanj 2017. kada je prosječna neto plaća bila 6.005 (bruto 8.082) kuna a medijalna je bila 5.200 (bruto 6.724) kuna.

Znači, pola zaposlenih imalo je neto plaću manju od 5.200 kuna. No račun se ovdje provodi za 2016. godinu, a zbog lakšeg računa korišteni su godišnji prosjeci mjesečnih vrijednosti. Budući da su raspodjela i ranije navedeni podaci dani za bruto plaće, uzeti su ti prosjeci. U 2016. godini prosječna bruto plaća bila je 7.752 (neto 5.685) kuna, a medijalna 6.502 (neto 5.023) kune. Iste godine, u Hrvatskoj su 82 radnice, odnosno radnika primili mjesečnu bruto plaću u iznosu od preko 300.000 kuna, što je 39 odnosno 47 puta više od prosječne, odnosno medijalne bruto plaće. U gruboj usporedbi omjera, prema podacima iz slike 1, takvi omjeri plaća bi dospjeli u donji dio sredine, u društvo Poljske, a nešto više omjere imaju Norveška, Japan i Nizozemska.

Što se gornjih 5 posto tiče, njih je 66.954, i oni svi primaju više od 15.714 kuna bruto, što je preko 18 posto mase plaća. Najslabije plaćeni radnik u gornjih 5 posto ima 2.8 puta veću plaću od prosječne i 3.3 puta veću bruto plaću od medijana. Kao i u prethodnim primjerima, i ovdje je riječ o podcjenjivanju stvarnih omjera jer nisu uključene dionice i nenovčana primanja, a ni utajeni iznosi novca. No, bez obzira na to kako se brojevi dopunjuju i slažu, vjerojatno je da bi Hrvatska bila u “donjem domu” slike 2, među zemljama s nižim omjerima plaća glavnih direktora i plaća radnika. Naravno, pritom ne treba smetnuti s uma razliku između plaća i dohodaka.

U sljedećem članku:

Gornji rep je drukčiji