Mala rasprava o pristojnosti i slobodi.

• Tvrtke poštanski sandučići dobivaju od Vlade RH jamstva u milijunskim eurskim iznosima
• Reakcija Brodosplita na članak Ratka Boškovića o državnim jamstvima tvrtkama poštanskim sandučićima

Ako u svojem tekstu, na radiju ili televiziji samo spomenete Tomislava Debeljaka, vlasnika Brodosplita, i njegove poslove, budite spremni da će vam on i njegov glasnogovornik Josip Jurišić uzvratiti najprimitivnijim uvredama, prijetnjama, klevetama i podmetanjima, a očekujte i muk institucija.

Analizirao sam ovih dana na portalu ideje.hr kako i zašto Vlada RH izdaje milijarde kuna jamstava poduzećima u poreznim oazama skrivenih vlasnika i direktora, nepoznate povijesti poslovanja i jamstvenog kapitala, pa tako i Brodosplitovim tvrtkama na Maršalovim otocima. Odmah sam od Debeljaka, s kojim sam inače imao samo profesionalne kontakte kad sam ga intervjuirao, na svoj privatni telefonski broj dobio ovu poruku (slika u prilogu):

„Eh Ratko moj tupavi. Da malo progooglaš ili pitaš čak i malog od palube pa će Ti reć da svaki brod u svijetu da bi bio registriran mora imat osnovanu svoju firmu…“ i tako dalje. I, na kraju:

„Jao Ratko moj tupavi, još jednom dirneš u nas potrudit ću se da ovo Tvoje neznanje i neprofesionalizam sazna cijela hrvatska i da postaneš ikona neprofesionalnih i tupavih novinara. I neizmjerno mi je drago da nisam pristao na ucjenu da pišeš knjigu o brodogradnji u zamjenu za pozitivne članke. Jer pozitivan članak a tupavog novinara je antireklama.“

U svojem tobožnjem demantiju mojega teksta na idejama.hr, u kojemu na deset stranica baš ništa ne demantira, Debeljakov portparol Josip Jurišić me naziva „Sratkom“ (sigurno misli da je duhovit), „nadrianalitičarem“, „zlonamjernim“, „koji objavljuje notorne neistine“. Piše da je moguće da je „OPG Palfi-Sinčić“ u ovo predizborno vrijeme želio po svaku cijenu izbjeći sam istupiti u javnosti sa svojim lažima Brodosplitu „pa su kao ‘naručitelji’ angažirali uvaženog stručnjaka, analitičara itd. da se potpiše na njihov sramotan uradak.“ Ja, naravno, ni privatno ni profesionalno s čelnicima stranke Živog zida nemam nikakve veze.

Na kraju i Jurišić piše: „E, da ne zaboravimo ponoviti, možda je gospodin Bošković ljut na Brodosplit zato što mu svojedobno nismo htjeli financirati izdavanje knjige“. Javno se ipak ne usudi napisati da „nisu pristali na ucjenu“.

Poštovani kolege novinari i studenti novinarstva, kad Tomislava Debeljaka samo spomenete kontekstu koji mu se ne dopadne, očekujte da će vas, kao i mene, optužiti da ste ga napali „jer on nije pristao na vašu ucjenu“. To je njegov modus operandi s novinarima. Ako ćete ga tužiti, pozovite me za svjedoka.

Što se tiče te „knjige“, kad smo se upoznali predložio sam g. Debeljaku da svoju originalnu ponudu državi za privatizaciju Brodosplita, s detaljnom analizom stanja i njegovom vizijom opstanka hrvatske brodogradnje, na oko 250 stranica, objavi kao knjigu, a ja mu u tome mogu tehnički pomoći. No on je naposljetku kupio Brodosplit s ni od kuda iskrslim aneksom ugovora koji nije sadržavao nikakve njegove obveze za gradnju brodova u Splitu pa je ideja o knjizi izgubila smisao. Na to mi je poslao mail (slika u prilogu):

„Mi na knjigu o restrukturiranju Brodosplita svakako idemo i jedino nam fali netko poput Vas, pa se svakako javite kada ćete imati volje i želje. Prijateljski pozdrav.“ Toliko o mojoj „ucjeni“. Taj svoj mail Debeljak sigurno i danas ima u u svojem poštanskom sandučiću, ali to ga svejedno ne sprečava da me uporno javno vrijeđa i kleveće.