Najveći rast zaposlenosti u skupini loše plaćenih poslova

Unapređenje tržišta rada bi trebalo voditi linearnom poboljšanju strukture zaposlenosti od najslabije prema najbolje plaćenim poslovima. U slučaju polarizacije najviše raste zaposlenost na najslabije i najbolje plaćenim poslovima, a manje u srednje plaćenim poslovima. Kakvi poslovi, dobro ili loše plaćeni, generiraju rast zaposlenih u EU i Hrvatskoj?

Trendovi na tržištu rada u EU i RH (1): Zaposlenost u EU raste – od juga prema sjeveru

Prvi tekst o tržištu rada u Europi donio je sažetak nekih rezultata Eurofoundovog istraživanja Occupational change and wage inequality: European Jobs Monitor 2017. koji su pokazali kako se tržište rada u EU nominalno oporavilo no kada se u obzir uzmu smanjenje broja radnih sati i povećanje part-time rada, broj odrađenih sati po zaposlenom još je uvijek manji nego u pretkriznom razdoblju. Također, oporavak po zemljama je jako različit i ukazuje na razlike između sjevera i juga EU.

U nastavku ovog teksta prikazat će se rezultati koji pokazuju na koji način se tržišta rada u zemljama članicama oporavljaju, odnosno kakvi poslovi generiraju rast zaposlenosti – visoko plaćeni – nisko plaćeni – ili oni u sredini. Ti rezultati pokazat će nam u kojima članicama EU dolazi do polarizacije tržišta rada (nestanka poslova u sredini distribucije i povećanja visoko i nisko plaćenih poslova), a u kojima  dolazi do unaprjeđenja tržišta rada (najbržeg rasta visoko plaćenih poslova, a najmanjeg rasta nisko plaćenih poslova).

Polarizacija ili/i unaprjeđenje tržišta rada

Prvi pogled na kretanje zaposlenosti po kvintilima (koje je prikazano u prvom tekstu – vidi Slika 2 ovdje) ukazuje kako bi se kretanja zaposlenosti u EU mogla okarakterizirati kao polarizacija tržišta rada, odnosno izraženije zapošljavanje na najniže i najviše plaćenim poslovima u odnosu na kategorije između.

No, stvari su možda i malo složenije. Promjene  na tržištu rada pojednostavljuju se na dva glavna obrasca  – polarizacija i unapređenje tržišta rada. Unapređenje tržišta rada bi povećanjem vještina i kvalitete radne snage trebalo voditi linearnom poboljšanju strukture zaposlenosti od najslabije prema najbolje plaćenim poslovima.

S druge strane, u slučaju polarizacije najviše bi trebala rasti zaposlenost na najslabije i najbolje plaćenim poslovima, a manje u srednje plaćenim poslovima. Uz ekonomske, svaka od tih dinamika tržišta rada ima i bitne društvene posljedice.

Njemačka, Poljska i UK odgovorne su za 60 posto rasta zaposlenosti najbolje plaćenih poslova na razini cijele EU od 2013. do 2016. i za polovicu ukupnog rasta zaposlenosti. Dok Belgiju karakterizira polarizacija tržišta, a slično je i u Danskoj, Austriji, Rumunjskoj pa i Češkoj

I polarizacija i unaprjeđenje se mogu objasniti tehnološkim promjenama koje dovode do povećanja potražnje za radnom snagom više razine vještina, odnosno onom radnom snagom koja je u stanju usvojiti, koristiti i razvijati nove tehnologije, dok smanjuje potražnju za radnom snagom koja to nije u stanju i/ili čiji je rad lakše zamijeniti novim tehnološkim dostignućima, automatizacijom, digitalizacijom i robotizacijom (poput poslova u prerađivačkoj industriji, prometu i logistici, uredskim i administrativnim poslovima, prodaji itd.).

S obzirom na ciljeve strategije Europa 2020 po pitanju povećanja broja osoba s tercijarnim obrazovanjem koji se u određenoj mjeri i ostvaruju te da na europsko tržište dolazi sve veći broj radne snage s višim razinama vještina očekivati je unaprjeđenje tržišta rada, odnosno najveće povećanje zaposlenosti kod poslova s najvišim plaćama.

Gore spomenuti, zamjenjivi poslovi koji nestaju pod utjecajem tehnoloških promjena, najčešće nisu najslabije plaćeni poslovi, već su negdje na sredini. Na samom dnu su tehnološki još uvijek nezamjenjivi poslovi poput frizera ili ugostiteljskih radnika koje nove tehnologije za sada ne istiskuju, kao ni međunarodna konkurencija i globalizacija jer su  lokalno orijentirani. Stoga bi se moglo reći da je na razini EU razvoj zapošljavanja vjerojatno kombinacija i unapređivanja i polarizacije tržišta rada.

U Hrvatskoj rastu nisko i srednje plaćeni poslovi

Na početku spomenuto istraživanje Eurofounda pokazuje da kada se stvari s razine cijele EU prebace na promatranje trendova na tržištu rada pojedinih članica EU, stvari postaje lakše definirati.

Slika 1 pokazuje kako je zaposlenost rasla po pojedinom kvintilu. Svaki stupac predstavlja jedan kvintil, a svaki pak kvintil predstavlja 20 posto ukupne zaposlenosti koja je rangirana  prema plaćenosti. Tako se u prvom kvintilu (krajnje lijevom) nalazi 20 posto zaposlenih s najnižim plaćama, a u petom kvintilu (krajnje desnom) 20 posto zaposlenih s najvišim plaćama. Na primjeru Švedske se vidi da je zaposlenost stagnirala u prvom i drugom kvintilu, a od trećeg je eksponencijalno rasla pa se može reći da je Švedska primjer unaprjeđenja tržišta rada. Slična situacija (iako u ni jednoj zemlji tako izraženo kao u Švedskoj) prevladavala je u velikim zemaljama EU-a koje su posljednjih godine generirale velik broj novih radnih mjesta. Njemačka, Poljska i UK odgovorne su za 60 posto rasta zaposlenosti najbolje plaćenih poslova na razini cijele EU od 2013. do 2016. i za polovicu ukupnog rasta zaposlenosti.

S druge strane vidi se kako Belgiju karakterizira izražena polarizacija tržišta, a slično je i (opet ne toliko izraženo) u Danskoj, Austriji, Rumunjskoj pa i Češkoj. S druge strane u nekim je zemljama došlo i do zaokreta prema slabo plaćenim poslovima. Predvodnica tog trenda je Mađarska, ali u tu se skupinu mogu svrstati i Irska, Nizozemska te Latvija. U tim je zemljama izražena promjena strukture prema nisko plaćenim poslovima koji najviše rastu.

U Hrvatskoj (i Sloveniji) najviše raste broj zaposlenih u drugom kvintilu gdje su poslovi relativno slabo plaćeni, zatim u trećem te petom kvintilu. Opada broj zaposlenih u najdoljnjem i četvrtom kvintilu. No tijekom krize zaposlenost u četvrtom i petom kvintilu je rasla

U određenom pak broju zemalja nije moguće uočiti jasan obrazac koji bi ih svrstao u neku od gore spomenutih skupina zemalja. Tu bi recimo spadale Hrvatska i Slovenija. Interesantno je da od 2013. do 2016. obje zemlje imaju identične dinamike po kvintilima. U obje zemlje broj zaposlenih u najdonjem kvintilu, odnosno broj zaposlenih na najslabije plaćenim poslovima opada. Opada i broj u četvrtom, predzadnjem kvintilu dok najviše raste u drugom kvintilu, potom u trećem te petom. Razlika je što je tijekom europske dužničke krize od 2011. do 2013. u Sloveniji padala zaposlenost po svim kvintilima, dok je u Hrvatskoj u četvrtom i petom kvintilu zaposlenost rasla.

Tehnološke promjene nisu jedini generator promjena

Iako se puno pažnje posvećuje tehnološkim promjena, postoje i brojni drugi razlozi koji mogu dovesti do različitih dinamika na tržištu rada i oblikovati trendove u ovako relativno kratkom promatranom periodu. Kriza koja je snažno pogodila europski kontinent sigurno je jedan od razloga koji je stvorio distorzije u kretanju zaposlenosti nekih zemalja, a koje se ne mogu pripisati samo obrascima tehnoloških promjena. Pritom, uloga države (kao najvećeg pojedinačnog poslodavca) i pristup države prema zapošljavanju ili otpuštanju u javnom sektoru ima vrlo bitan utjecaj na cjelokupno kretanje zaposlenosti, a taj je pristup država u EU bio pod snažnim utjecajem krize i politika EU koje su se primjenjivale i koordinirale putem EU semestra. Osnovna vodilja je bila stabilizacija javnih financija uz primjenu austerity politika koje su u suštini usmjerene na sažimanje države, a samim time i orijentirane prema smanjivanju ili stagnaciji zaposlenosti u javnom sektoru.

Također, različita razina ponude radne snage prema dobnoj, kvalifikacijskoj i spolnoj strukturi, struktura ekonomije, stupanj ekonomskog razvoja, regulacija tržišta rada, oporezivanje rada, zastupljenost kolektivnog pregovaranja, socijalne politike, koncentracija urbane populacije… – sve su to elementi koji imaju određeni utjecaj na kretanje zaposlenosti, koji su različiti među zemljama EU i  samim time kretanja zaposlenosti unutar EU (pa i unutar skupina srodnih zemalja unutar EU) čine vrlo heterogenima.

Hrvatska stvara strukturu podložnu šokovima

Poznata je činjenica da je situacija na hrvatskom tržištu rada tijekom krize bila izuzetno loša. Broj zaposlenih i danas je daleko ispod pretkrizne razine. Nama usporedive zemlje redom imaju više stope zaposlenosti i tržišta rada od krize su im se oporavila bolje nego naše. S obzirom na to, mogli bismo reći i da je gore prikazana struktura povećanja zaposlenosti prema plaćenosti poslova (Slika 1) za Hrvatsku čak i relativno dobra.

Oporavak je u Hrvatskoj anemičan, ali taj anemičan trend pokazuje smanjenje zaposlenosti na najniže plaćenim poslovima, i postojan rast zaposlenosti na najbolje plaćenim poslovima. Karakteristika Hrvatske, ali i Slovenije je natproporcionalan rast zaposlenosti u drugom kvintilu, odnosno kod relativno slabo plaćenih poslova. Istraživanje ne nudi odgovore koji su razlozi tog rasta, no u Hrvatskoj bi tom rastu svakako mogao pridonositi rast turizma i povećanje potražnje za radom u toj djelatnosti.

Iako istraživanje Eurofounda ne daje uvid u to kako su promjene u ukupnoj razini zaposlenosti u pojedinim zemaljama djelovale na međusobne komparativne pozicije zemalja, može se zaključiti kako je struktura našeg tržišta rada u 2016. lošija nego što je to bila 2011. u odnosu na zemlje poput Švedske, Poljske ili Estonije.

U Hrvatskoj su se radna mjesta otvarala najvećim dijelom na nisko plaćenim i srednje plaćenim radnim mjestima, dok je u spomenutim zemaljama veći naglasak pri zapošljavanju bio na bolje plaćenim poslovima, odnosno te su zemlje vjerojatno uspješnije kreirale poslove visoke vrijednosti koji u prosjeku zahtijevaju višu razinu vještina i tehnoloških kompetencija.

U Hrvatskoj je najviše pala zaposlenost u skupini najslabije plaćenih poslova, dok je u skupini 40 posto najbolje plaćenih poslova (četvrti i peti kvintil) zaposlenost rasla. To znači da su teoretski, svima u zemlji u tom periodu individualne nominalne plaće mogle biti smanjene, ali je zbog promjene ukupne strukture poslova, prosječna plaća mogla porasti

S druge strane, u budućnosti, s prodorom novih tehnologija i načina rada upravo bi dva najbrže-rastuća sektora u Hrvatskoj, nisko i srednje plaćeni poslovi, mogli biti i najpogođeniji. Pitanje je vjerojatno samo kada će se to desiti, odnosno koliko je Hrvatska spora i koliko će zaostajati za trendovima digitalizacije i automatizacije u odnosu na razvijenije zemlje EU.

U konačnici u prvom tekstu o tržištu rada u EU (vidi ovdje) pokazano je i kako su upravo te dvije kategorije poslova, slabo i srednje plaćeni – koji su u Hrvatskoj najviše porasli – na razini EU bile na najvećem udaru krize. Dakle, Hrvatska prema podacima iz istraživanja Eurofounda trenutno stvara strukturu zaposlenosti koja bi u budućnosti mogla biti vrlo izložena tehnološkim promjenama i gospodarskim ciklusima.

Hrvatska je i specifična po činjenici da je tijekom dužničke krize u Europi najveći pad zaposlenosti ostvaren kod najniže plaćenih poslova (zabilježeno još jedino u Austriji i Latviji). Ovo možda daje i određeno objašnjenje rigidnosti nominalnih plaća u RH, odnosno činjenice da prosječna plaća nije doživjela pad, iako je Hrvatska imala vrlo duboku recesiju i velik pad zaposlenosti.

Podaci u istraživanju nisu obuhvatili period od 2008. do 2011., no Slika 1 pokazuje da je u periodu od 2011. do 2013. u Hrvatskoj najviše pala zaposlenost u skupini najslabije plaćenih poslova, dok je u skupini 40 posto najbolje plaćenih poslova (četvrti i peti kvintil) zaposlenost istovremeno rasla. To znači da su teoretski, svima u zemlji u tom periodu nominalne plaće na individualnoj razini mogle biti smanjene, ali je zbog promjene ukupne strukture poslova, prosječna plaća mogla porasti.

U idućem tekstu o tržištu rada u EU i tome kako se Hrvatska uklapa u trendove govori se o neiskorištenom radu u EU, kojeg je nezaposlenost samo dio, a veličina tog neiskorištenog rada u velikoj mjeri utječe na odnose između poslodavaca i radnika te samim time ima utjecaj na kreiranje politika plaća.