Nigerijska princeza 2.0: cilj – akademska zajednica

• Naslovna fotografija: Lijepa nigerijska princeza. (ChatGPT)

• Jeremy Shearmur je emeritus na Australian National University, autoritet u izučavanju Friedricha von Hayeka i Karla Poppera, čiji je asistent bio osam godina na LSE. Predavao je na sveučilištima Edinburgh, Manchester i deset godina na Sveučilištu George Mason u SAD. Sada živi u mjestu Dumfries u Škotskoj.

S vremena na vrijeme čitamo o ljudima koji su se upustili u elektroničku korespondenciju s osobama za koje su mislili da su potencijalni romantični partneri.(1) Obično se predstavljaju kao privlačni i imućni ljudi s egzotičnih lokacija koji su – gle čuda – zainteresirani za brak. Nakon što uspostave ‘vezu’, sve što im je još potrebno da odlete i upoznaju ljubav svog života je financijska naknada, npr. za imigracijsku pristojbu, koja se mora uplatiti iz inozemstva. Možda zaljubljeni muškarac u svom sumornom podrumskom stanu uspije skupiti dovoljno sredstava da ga posjeti potencijalna mladenka. (Atraktivna slika koju mu je poslala potvrđuje da se to isplati, a sve su prilike da je i ona bogata!) Novac transferom odleti u Nigeriju. Nažalost, nijedna nigerijska princeza ne doleti natrag.

• Dva poziva

Sretno sam oženjen i ne zanimaju me atraktivne princeze, bogate ili ne. Umirovljeni sam akademik, napisao sam i uredio nekoliko knjiga i naviknuo sam primati dopise o njima. U posljednje vrijeme primio sam pozive za sudjelovanje u podcastima o temama vezanim uz Karla Poppera ili Friedricha Hayeka, čija sam djela uredio. Stoga se nisam iznenadio kada sam nedavno primio nekoliko e-mail poruka u kojima je izražen interes za te knjige. Jedna je navodno bila od nekoga tko je organizirao Zoom sastanke autora i članova velikog online kluba knjiga. Rekli suda žele dogovoriti online sesiju sa mnom, na kojoj bi mi članovi kluba (rekao je da ima oko 2500 članova) mogli postavljati pitanja o knjizi The Cambridge Companion to Popper. Druga je porika navodno bila od Briana Lehrera, voditelja programa na njujorškoj javnoj radijskoj postaji o pitanjima vezanim uz javne poslove. Izrazio je interes za Hayekovu knjigu Pravo, zakonodavstvo i sloboda, čije sam izdanje pripremio za Hayekova Sabrana djela. Pozivi se nisu toliko razlikovali od onih koje sam prihvaćao za gostovanje u podcastima. Iako više nisam zaposlen na Australskom nacionalnom sveučilištu, bavljenje akademskim radom smatram trajnom moralnom obvezom, što uključuje i dužnosti poput ovakvih.

• Prvi poziv

Bio sam pomalo sumnjičav prema prvom pozivu, jer se odnosio na Cambridge Companion to Popper. To je zanimljiva, ali prilično akademska knjiga za klub čitatelja. Međutim, kako se radilo o online klubu s 2500 članova, učinilo mi se mogućim da ima dovoljno zainteresiranih za filozofiju pa bi sesija pitanja i odgovora s urednikom takve knjige bila izvediva. Istodobno, neki od priloga u toj knjizi prilično su tehnički. Uvjerio sam voditelja da bih trebao uputiti na neka od tih pitanja u slučaju da ih čitatelji postave. Razgovor je bio savršeno razuman – sve do trenutka kada me je voditelj pitao mogu li dati mali financijski doprinos troškovima događaja. U tom sam trenutku jednostavno prekinuo komunikaciju. Već sam nudio besplatnu uslugu članovima njegova kluba knjiga. Čak i u sebičnijem smislu, kad bi se i prodalo nekoliko dodatnih primjeraka knjige, sigurno ne bi bilo značajne koristi za mene. Urednici akademskih svezaka ove vrste primaju vrlo malo za svoj rad, a u mom slučaju sve bi naknade bile podijeljene 50/50 i s ostavštinom mog pokojnog suurednika. Da sam se prihvatio zadatka, moj bi rad bio dio dužnosti umirovljenog akademika i sigurno ne bih dodatno platio za organizaciju.

Osoba koja me kontaktirala navela je da je „urednik za izbor autora” za „klub prijatelja knjiga za javne nastupe” (Friendly Public Speaking Book Club). „Klub prijatelja knjiga za javne nastupe” neformalni je naziv kojim se koriste razne organizacije koje vode zajednice ili online klubovi knjiga. Ime organizatora je, zapravo, preuzeto od prave londonske organizacije „Prijateljski javni razgovori” (Friendly Public Speaking) s oko 2500 članova. Slika koju mi je „on” poslao također je preuzeta s njihove web stranice. Kad sam postao sumnjičav, upotrijebio sam Gemini Pro (pretplatnički LLM) kako bih identificirao što se događa. Bio je koristan za tekstualne upite. Međutim, slika je pogrešno identificirana kao slika Mathiasa Thoelena, belgijskog sportskog fizioterapeuta. Inspiriran time, pokušao sam s novijom fotografijom samog sebe. Gemini Pro identificirao me kao starijeg američkog politologa Johna Mearsheimera. (Britanski časopis New Statesman 2023. godine prozvao ga je „najomraženijim misliocem na svijetu”, jer se smatralo da je za rusku invaziju na Ukrajinu okrivio SAD i NATO.) Kada sam obavijestio Gemini Pro da nije u pravu i da sam na fotografiji ja, odlučno mi je odgovorio: „S poštovanjem, to nije vaša slika.” Kad sam ustrajao i zatražio da prikaže fotografiju Mearsheimera, učinio je to s porukom: „Pri usporedbi je jasno da su ovo potpuno različite osobe i moja ranija identifikacija bila je pogrešna. Hvala vam na ispravci.”

• Drugi kontakt

Drugi poziv odnosio se na emisiju koju objavljuje New York Public Radio, a vodi Brian Lehrer.(2) Opet, nije bilo nevjerojatno da bi me mogli pozvati u program. Hayek povremeno privlači pažnju u SAD-u, posebno njegova knjiga Put u ropstvo. Iako je objavljena 1944., u lipnju i srpnju 2010. bila je broj jedan na popisu bestsellera New York Timesa, nakon što je o njoj raspravljano na Fox Newsu. Čovjek koji me kontaktirao – navodno, Brian Lehrer – postavljao je razumna pitanja, uključujući i kada bih mogao biti dostupan za intervju. Zamolio me da pošaljem fotografiju i kopiju visoke rezolucije naslovnice knjige. Upitan sam i o prijedlozima u vezi s prodajom knjige (što me potaknulo da otkrijem kako je dostupna bez dodatne naplate za one koji imaju pretplatu na „Kindle Unlimited” u SAD-u). Sve je to imalo smisla ako se planiralo na web stranici objaviti popratni materijal za intervju.

Ipak, ponovno sam postao malo sumnjičav. Privukao sam više pažnje voditelja poznate emisije nego što sam očekivao. Iako je bilo sasvim moguće da on napravi prvi korak, očekivao bih da poslije budem predan asistentu. Komunikacija je bila visoke kvalitete, a u jednom trenutku rasprava se lagano prebacila na pitanje hoću li dati mali doprinos troškovima emitiranja programa. Budući da je poziv došao od američke javne radio postaje, to je izgledalo čudno, ali ne i potpuno nemoguće, jer američku javnu radioteleviziju financira savezna vlada, a djelomično i javni prilozi. Kada smo prije dosta godina živjeli u Sjedinjenim Državama, gledali smo našu lokalnu javnu televiziju. Kasno subotom navečer emitirali su britansku znanstveno-fantastičnu emisiju „Dr. Who”.(3) Uživao sam gledajući je, a kada su na red došle njihove redovite sesije prikupljanja sredstava (tri do četiri puta godišnje), davao sam donacije. U znak zahvalnosti za doniranje, od njih sam dobio kasicu. Bila je u obliku staromodne britanske policijske telefonske govornice(4), u čijoj je posebnoj verziji „Dr. Who” prikazan kako putuje kroz vrijeme i prostor! Dakle, nije bilo nemoguće da američka javna radio postaja traži donaciju od autora. Način na koji je pitanje formulirano bio je blag i jasno je davao do znanja da se ne smije shvatiti kao moje plaćanje za intervju. I, doista, da sam autor čije knjige donose tantijeme(5), možda bi mi bilo privlačno uplatiti malu donaciju (naveli su iznos od 100 do 300 dolara), jer se od takvog intervjua moglo očekivati povećanje prodaje knjige, a time i onoga što bi, u uobičajenim okolnostima, autor mogao dobiti kao prihod od svog izdavača. Međutim, bilo mi je čudno da voditelj poznate radijske emisije upućuje takav apel i nastavlja tražiti uplatu nakon što sam mu objasnio da sam umirovljeni akademik koji nema nikakve koristi od povećane prodaje knjige. Uputio sam e-mail radio postaji i iz njihovog odgovora saznao da je riječ o prijevari koja je isprobana nekoliko puta (vidi referencu na njihovu vlastitu raspravu o tome, u bilješci 2).

Tzv. phishing scam, internetski napad u kojem se napadači predstavljaju kao stvarne organizacije ili osobe kako bi vas prevarili i otuđili vaše osjetljive podatke. Riječ je o jednoj od najrasprostranjenijih metoda online priijevara, gdje napadači umjesto probijanja tehničkih zaštita sustava manipuliraju ljudskim povjerenjem. (Chat GPT)

• Neke pouke

Čini mi se da u svemu ovome postoje neke zanimljive pouke. Svi smo čuli za ljude koji su nasjeli na nigerijske prijevare, na lažna obećanja romantične veze za čije se ostvarenje traži novac. Meni takva prilika nije ponuđena. Zanimljivo je da sada postoje ljudi koji operiraju na puno sofisticiranije načine. Izgleda da sustavno rade s popisima relativno nedavno objavljenih knjiga(6), što uključuje i čisto akademski rad. Nude ne potpuno nevjerojatne pozive za gostovanja. U mom slučaju, koristili su materijale neprofitnih organizacija i imena stvarnih ljudi, kao i umjetnu inteligenciju za vođenje vrlo sofisticirane korespondencije koja je naoko imala savršenog smisla. Nekada su se prijevare mogle otkriti po lošoj gramatici. Sada, korištenjem umjetne inteligencije, pozivi nisu bili samo razumni(7), već im je umjetna inteligencija omogućila vođenje e-korespondencije koja je uvjerljivo odgovarala na sva potpitanja koja su se otvarala dok sam bio u kontaktu s njima. Biraju organizacije od kojih navodno dolaze pozivi i lažno se predstavljaju kao stvarni ljudi i organizacije. U mom slučaju, odabrali su organizacije čiji apeli za financijsku podršku nisu izgledali potpuno nevjerojatni. Način na koji su pristupali financijskim pitanjima bio je taktičan i upravo onakav kakav se mogao očekivati od organizacija te vrste.

U mom slučaju, ništa nije izgubljeno osim mog vremena – nisam odgovorio na zahtjeve za financijsku pomoć, osim prekidom razgovora. No, ovo iskustvo postavlja zanimljiv problem kako provjeriti autentičnost takvih poziva. U prvom slučaju nije bilo načina da se izravno i neovisno komunicira s navodnim pošiljateljem. U drugom sam slučaju pisao radio postaji u New Yorku. Njihova javna e-mail adresa nije radila, ali njihov ured za odnose s javnošću potvrdio mi je da se radi o prijevari i zamolio me da pošaljem kopiju korespondencije uredu. Također sam ispitao inicijalne pozive na Gemini Pro. U oba slučaja, utvrđeno je da se radi o prijevarama. Toplo bih preporučio da to učine svi koji se nađu u mojoj situaciji. Međutim, moje iskustvo na Gemini Pro s fotografijom sugerira da odgovori koje netko dobije iz tog izvora ponekad mogu biti potpuno i uporno pogrešni.

Opasnost je da smo došli u situaciju u kojoj nevjerojatne koristi interneta i umjetne inteligencije potkopavaju sve učestaliji pokušaji prijevara

Situacija u kojoj se nalazimo čini mi se zabrinjavajućom. Pozivi nisu bili nevjerojatni. U mom slučaju, nije bilo financijskog razloga da pristanem na intervju. Ali da sam bio autor čiji prihod ovisi o prodaji knjiga, pozivi bi možda bili primamljivi i moguće je da bih platio mali iznos koji se tražio. (Vjerojatno se ove prijevare generiraju u velikom broju s umjetnom inteligencijom postavljenom za obradu korespondencije.) Može biti teško i dugotrajno provjeravati takve ponude zbog njihove autentičnosti. Ovdje mogu biti korisni Gemini Pro ili slični plaćeni LLM-ovi. Upit o „Prijevarama koje uključuju lažno predstavljanje Briana Lehrera na New York Public Radiju” dao je koristan pregled situacije. Međutim, u mom slučaju pitanje financijskog doprinosa pojavilo se tek nakon nekoliko e-mailova. I opet, moramo se prisjetiti problema kada sam ih testirao na prepoznavanju fotografija. Stvarna je opasnost da smo došli u situaciju u kojoj nevjerojatne koristi koje možemo dobiti od interneta i umjetne inteligencije bivaju potkopane sve učestalijim pokušajima prijevara. Možda je vrijeme da se istraže kombinacije učinkovitih sustava certificiranja i strogih financijskih kazni za pokušaj prijevare, zajedno s učinkovitom međunarodnom provedbom. Iako, u vrijeme kada ključne političke osobe ne pokazuju interes za istinu – ili za međunarodne sustave pravila – to može biti teško postići.

Bilješke:

(1) Izvještaj o tome s kim bi zapravo mogli biti u kontaktu ponuđen je u knjizi Carlosa Barragána, The Yahoo Boys: Love, Deception, and the Real Lives of Nigeria’s Romance Scammers, New York: Farrar, Straus i Giroux, 2026.

(2) Za diskusiju o ovakvim prevarama na samoj radio-postaji pogledajte: How to Avoid Fishy Phishing Scams.

(3) Koliko znam, ovo se emitiralo na JRT/TV Zagreb, a potom na HRT-u, te na BBC First i Disney+.

(4) Ovo je, kako kaže Gemini Pro – u vrijeme prije pametnih telefona – „bio prepoznatljiv javni telekomunikacijski kiosk koji se koristio tijekom 20. stoljeća u Velikoj Britaniji kako bi se policijskim službenicima omogućila komunikacija sa svojim postajama, a javnosti da pozove hitnu pomoć“.

(5) Dobio sam naknadu, koju je postavila američka zaklada, za dugotrajan proces uredničkog rada, ali ne primam ništa na temelju prodaje knjige.

(6) Barem na engleskom. Još me nitko nije kontaktirao u vezi moje Popperove i Hayekove ostavštine, Zagreb, KruZak, 2025. (Nakon što sam uredniku Hayekovih sabranih djela spomenuo da su mi se obratili s prijedlogom, on je o tome objavio obavijest na elektroničkoj oglasnoj ploči namijenjenoj povjesničarima ekonomske misli. Nekoliko se drugih pretplatnika javilo s informacijom da su i njima upućeni slični upiti, pri čemu su se pošiljatelji u pravilu predstavljali kao predstavnici studentskih organizacija.)

(7) U mom slučaju, bilo je nešto sumnjivo u vezi s e-mail adresom s koje je stigao poziv. Iako je sadržavala ime osobe od koje je poruka navodno stigla i inicijale njihove organizacije, u osnovi se radilo o gmail adresi. Ali trebalo bi znati koji je njihov službeni oblik email komunikacije da bi se uočio problem.