Rođen na plantažama: Beckertova povijest kapitalizma kao veliki arhipelag

• Naslovna ilustracija: Adenska luka u 16. stoljeću. (Frans Hogenberg, CC0 1.0)

• Marko Grdešić je profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Sven Beckert, profesor povijesti s Harvarda, napisao je dugu povijest kapitalizma pod naslovom Capitalism: A Global History (Beckert, 2025). Knjiga ima preko tisuću stranica bez bilješki, a preko 1300 sveukupno. Beckert je jedan od povjesničara koji su povezani s tzv. „novom poviješću kapitalizma” (Beckert i Desan, 2018). Riječ je o interpretaciji kapitalizma koja naglašava ulogu ropstva i transatlantskih veza pri nastanku globalnog kapitalističkog sustava. To je bio okvir i njegove prethodne knjige o „carstvu pamuka”, tj. o robovlasničkoj proizvodnji pamuka na američkom jugu (Beckert, 2015). Glavna je misao, nosiva za obje knjige te za širi intelektualni pokret – da je kapitalizam u svojoj osnovi globalni fenomen. Kapitalizam nije nastao na jednoj lokaciji, nego u vezama između brojnih mjesta (Beckert, 2025: 10). Kako Beckert voli reći, kapitalizam se rodio globalno (Beckert, 2025: 11, 39). Isprva su to bili otoci, ponekad u prenesenom smislu, a ponekad zaista otoci. To je bio razvedeni kapitalistički arhipelag koji je nastajao u svijetu koji se često vodio logikama koje su zapravo bile suprotstavljene idejama profita i akumulacije. Trebalo je te otoke najprije povezati, zatim ojačati, a onda prodrijeti u prostore koji nisu bili kapitalistički. Taj proces Beckert naziva „velikim povezivanjem” (the great connecting, Beckert, 2025: 3. poglavlje). Knjiga započinje u 12. stoljeću s arapskim trgovcima u Adenu, luci u današnjem Jemenu, koji su bili “kapitalisti” dok kapitalizma još nije ni bilo. Danas je taj proces povezivanja, produbljivanja i prodiranja došao do svog logičnog kraja. Mi živimo u kapitalističkom svijetu u kojem se čini da ništa osim logike kapitala nije moguće. Posljednje poglavlje tako nosi naslov „Mogućnost otoka”. Eventualni nekapitalistički načini razmišljanja i djelovanja danas postoje kao otoci u kapitalističkom moru. Dok su Beckertovi trgovci iz Adena vidjeli kapitalističke otoke u nekapitalističkom moru, danas je obrnuto.

Kako se taj preokret dogodio? Beckert neke argumente izvodi efektno, neke manje uspješno. Počet ću s uspjesima. Prva je važna vrlina knjige u promjeni perspektive. Beckert tvrdi da u potpunosti moramo odustati od eurocentrične povijesti kapitalizma. Obično se smatra da Stari svijet diktira tempo i pokazuje budućnost, ali Beckert i „nova povijest kapitalizma” okreću strelicu – atlantske kolonije predstavljaju vrhunac kapitalističke ambicije i djeluju povratno na Stari svijet. To primjerice, ilustrira činjenica da je moderna željeznica izgrađena na Kubi prije nego u Španjolskoj koja je Kubom politički upravljala (Beckert, 2025: 396). Zašto? Zato što je željeznica bila potrebna kapitalistima koji su na Kubi, Barbadosu, Haitiju, Jamajki, a prije toga na Zelenortskim otocima ili na Sao Tome, organizirali modernu proizvodnju profitabilnih roba kao što su šećer, kava, indigo i pamuk. Plantaže su bile prve velike tvornice na otvorenom koje su pokazale koliko može biti uspješan spoj kapitala, moderne tehnologije i brojne, strogo disciplinirane radne snage. Takve „kapitalističke utopije tržišta”, kako ih naziva Beckert (2025: 194), postaju teren na kojem kapitalisti uče kako uspostaviti efikasnu organizaciju posla, a te se lekcije onda vraćaju u Europu. Eksperiment na plantažama je iz ugla ekonomske računice nesumnjivo bio pun pogodak. Čak je otac liberalizma i protivnik ropstva Adam Smith ustvrdio: „Profiti na plantažama šećera na našim zapadnoindijskim kolonijama su općenito mnogo veći nego kod drugih načina kultivacije kakvi su poznati u Europi i Americi” (Beckert, 2025: 198). Na tim je mjestima kapitalistima bilo omogućeno da uspostave potpunu kontrolu nad radnicima, dok su im se u Starom svijetu radnici uvijek pozivali na ustavna prava ili različite feudalne „pravice”. U Europi je kapital bio sputan običajima, pravilima i društvenim akterima koji se nisu slagali s imperativima kapitalističke akumulacije. Plantaže su bile tabula rasa. Kapitalizam atlantskih i karipskih plantaža Beckert naziva „ratnim kapitalizmom”, čije se lekcije nastavljaju osjećati još dugo.

Sven Beckert, njemačko-američki povjesničar s Harvarda. (Jessica Picard, CC BY 2.0) “Globalna povijest kapitalizma”. (Penguin Press, Fair Use)

Promjena uobičajene eurocentrične perspektive daje plodove i na još jedan neočekivan način. Jedna od najvažnijih epizoda moderne povijesti je ekonomsko osvajanje američkog kontinenta. Taj veliki pothvat pretvorio je SAD u velesilu, a lekcije su se vratile u Stari svijet. Ključne komponente američkog uspjeha su iste: kontrola prirode i ljudi. I ova je priča koliko impresivna toliko i tragična. U tom je procesu proveden vjerojatno najdosljedniji moderni genocid nad autohtonim (indijanskim) stanovništvom. Oružjem, bolestima i prisilnom selidbom na manje plodne teritorije ubijeno je oko 90 posto domaćeg stanovništva (Milandri, 2024). Unatoč tome, mnogi su bili zainteresirani da usvoje slične prakse. Najbolji učenik bio je Japan koji je na svom sjevernom otoku Hokkaidu odlučio implementirati američke lekcije. Japan je čak angažirao i američke stručnjake, danas bismo rekli konzultante (Beckert, 2025: 686). Autohtona Ainu zajednica je po američkom primjeru preseljena u rezervate. To je bilo nužno kako bi Japan mogao na Hokkaidu (izvorno ime otoka je Ainu Mosir, tj. zemlja Ainu ljudi) izgraditi gradove, željeznicu, mehaniziranu poljoprivredu, uspostaviti privatna vlasnička prava nad zemljom, iskapati vrijedne rude i minerale, uspostaviti velike farme stoke, proširiti ribarstvo i doseliti velik broj Japanaca s juga. Američki savjetnici su pomagali Japanu da na svom sjeveru izgradi ekvivalent američkom zapadu.

Američki primjer izazvao je strahopoštovanje i Europa je usvajala pouke. Američko osvajanje prostora posebno je oduševilo njemačke naciste. Beckert navodi da je sam Hitler usporedio njemačku ekspanziju na istok s američkim osvajanjem zapada. Volga u toj usporedbi postaje Mississippi, a Rusi i Slaveni postaju američke autohtone zajednice s kojima se može raditi bilo što (Beckert, 2025: 785). Iako može zvučati blasfemično, Beckert tvrdi da je jedan od ključnih izvora inspiracije za naciste bila Amerika, što naglašava tezu da je glavni faktor koji je gurnuo svijet u katastrofu Drugog svjetskog rata bio nerazriješeni sukob ambicija kapitalističkih imperijalnih sila. U tom je natjecanju Amerika postavila „standarde” koje su drugi pokušali doseći. Opet je Novi svijet nametao dinamiku dok je Stari svijet reagirao.

Knjiga prikazuje kako je kapital u povijesti najčešće bio zainteresiran za što višu razinu kontrole nad svim važnim elementima koji kao inputi ulaze u kapitalistički pothvat zarađivanja profita i beskonačne akumulacije – prirodu i ljudski rad. Oba aspekta su važna, ali ako se zadržimo na radu, možemo vidjeti da je jedini empirijski opravdani zaključak taj da kapitalizam preferira neslobodni rad. Uobičajeno shvaćanje uspona kapitalizma, kojem se Beckert suprotstavlja, vidi kapitalizam kao sistem koji se temelji na slobodi. Adam Smith je rekao da je to „jednostavan i očit sustav prirodne slobode”. U takvom svijetu rad treba biti slobodan, kao što je slobodno i sve ostalo. Međutim, povijest kapitalizma uvijek i stalno demonstrira da tu poziciju nije moguće braniti.

Veoma je značajno iskustvo ropstva. Iako je ropstvo postojalo mnogo prije kapitalizma, mnogo prije čak i Beckertovih trgovaca iz Adena, moderno ropstvo i transatlantska trgovina crnog stanovništva Afrike nesumnjivo je sasvim drugačiji fenomen, mnogo okrutniji i daleko većeg opsega. U usporedbi s robovima na plantažama, položaj europskih radnika i seljaka bio je bolji. Međutim, Beckertova povijest pokazuje da formalne razlike u pravnom statusu rada nisu toliko važne. Razlika između formalno slobodnog radnika koji radi za nadnicu i neslobodnog roba koji radi za svog gospodara više je tehničke prirode. Formalno slobodni radnik u praksi može živjeti život koji je vrlo sličan životu roba.

Druga važna vrlina Beckertove knjige je to što nudi bogat pregled različitih oblika neslobodnog rada korištenog u povijesti kapitalizma. Na primjer, što u drugoj polovici 19. stoljeća oko sto tisuća kineskih radnika radi na Chincha otocima blizu obale Perua? Odgovor leži u potrebama kapitalizma onog vremena. Kineski su radnici dovedeni da skupljaju guano, tj. izmet morskih ptica koji je veoma učinkovito gnojivo (Beckert, 2025: 428-431). Uslijed sve jače poljoprivredne eksploatacije, zemljišta u Europi i drugdje počela su gubiti na plodnosti. U 19. stoljeću još nije otkriven tzv. Haber-Boschov proces koji koristi dušik iz zraka za proizvodnju umjetnog gnojiva. Guano se pojavio kao spasonosno rješenje iako njegovo skupljanje nije jednostavno, jer ispušta amonijak i to nitko ne bi obavljao dobrovoljno. Na otoke međutim, nisu mogli dovesti robove, jer je ropstvo proglašeno nezakonitim u sve većem broju zemalja. Zato se visoko zadužena peruanska država dogovorila s Kinom da pošalje zadužene kineske radnike koji su potpisivali ugovore o radu na osam godina. Tehnički, ti su radnici bili slobodni, ali je putovanje iz Kine bilo užasno, a sam rad kopanja guana još gori. Bili su formalno slobodni, ali ih je oko polovice umrlo zbog umora, trovanja ili samoubojstva i njihovi se posmrtni ostaci još uvijek otkrivaju (Katz, 2017). Logika kapitala prije svega je logika kontrole. Ako može, kapital će u što većoj mjeri pokušati nametnuti neslobodne oblike rada. Neki se tome uspijevaju othrvati, ovisno o tome koliko imaju pravne zaštite, političke moći i društvenih saveznika. Kineski radnici na Chincha otocima nisu bili robovi de iure, ali jesu de facto.

Iskopavanje izmeta morskih ptica, tzv. guana, na peruanskim Chincha otocima u 19.stoljeću. (CC0 1.0)

I u Europi je zamah kapitalizma dovodio do ekspanzije u različitim formama neslobodnog rada. Na primjer, dobro je poznat fenomen „drugog ropstva” o kojem piše i Beckert (2025: 221, 248). Barem od 16. stoljeća, feudalizam u Europi kontinuirano slabi, a feudalne su obaveze vremenom zamijenjene novom ovisnošću o dalekim tržištima. Istočnoeuropska proizvodnja žitarica za izvoz sada se odvija uz povišenu represiju, a lokalne političke vlasti to podržavaju. Na primjer, poljski je parlament donio zakone koji su ograničili prava seljaka, vezali ih uz zemlju i povećali radne obaveze. Poljski su seljaci do 18. stoljeća bili dužni neplaćeno raditi na zemljištu gospodara čak šest dana u tjednu. Istočna Europa tako se približila „kolonijalnoj sudbini” (Beckert, 2025: 222) pa je i Montesquieu primijetio da su istočnoeuropski seljaci postali robovi.

Dug je bio praktičan instrument koji je natjerao radnike da prihvate ponuđene radne uvjete. Primjerice, radnici na imanju obitelji Drax na Barbadosu i nakon oslobođenja od ropstva zbog zaduženosti su besplatno radili za Draxove koji su “osigurali da tako i ostane” (Beckert, 2025: 632). Jedan od nasljednika obitelji, do 2024. godine bio je konzervativni član britanskog parlamenta. Samo u svom izbornom okrugu u Dorsetu posjeduje 125 nekretnina (Nevett, 2022; Commissiong, 2024). Odakle li je došlo toliko bogatstvo?

U SAD-u je također formalno ukidanje ropstva dovelo do povećane upotrebe duga kao instrumenta kojim se držalo radnike u stanju ovisnosti. Ann Ulrich Evans, oslobođena robinja u Missouriju, prisjeća se: „Nikad se nismo izvukli iz dugova. Uvijek smo imali veliki urod i na kraju smo više dugovali bijelcu nego kada smo sadili. I morali smo ostati da vratimo dug” (Beckert, 2025: 633). Kao što pjeva Merle Travis (i kasnije Tennessee Ernie Ford): „You load sixteen tons, what do you get? Another day older and deeper in debt. Saint Peter don’t call me, cause I can’t go. I owe my soul to the company store” (Travis, 2020; Ford, 2012).

U BMW-u su 1944. godine prisilni radnici činili preko polovice radne snage. Nije bilo važnije njemačke kompanije koja se nije okoristila takvim oblicima rada: Siemens, Bosch, Volkswagen, Audi, Mercedes Benz, Hugo Boss, IG Farben (danas Bayer i BASF) i brojni drugi

Protok vremena sam po sebi ne jamči napredak. Tako je sredinom dvadesetog stoljeća u nacističkoj Njemačkoj čak 43 posto radnika bilo neslobodno (Beckert, 2025: 809). Uglavnom su to bili radnici iz istočne Europe koji su kidnapirani i prevezeni u Njemačku. Praktički nije bilo važnije njemačke kompanije koja se nije okoristila takvim oblicima rada: Siemens, Bosch, Volkswagen, BMW, Audi, Mercedes Benz, Hugo Boss, IG Farben (danas Bayer i BASF) i brojni drugi. U BMW-u su 1944. godine prisilni radnici činili preko polovice radne snage, ukupno 29 tisuća muškaraca i žena (Beckert, 2025: 810-812). Beckertova je knjiga puna takvih zanimljivih i važnih podataka. Autor je proputovao svijet i posvuda skupljao građu: Indija, Senegal, Torino, Australija, Washington, Glasgow, Völklingen, Aix-en-Provence, La Reunion, Barbados, Rio de Janeiro, Phnom Penh. Držao se načela da je kapitalizam globalan sustav. Zbog bogatog i raznovrsnog materijala, knjiga je efektna i dinamična, no ima i nekih mana i problema, kao što pokazuje šira diskusija o knjizi (npr. Robin, 2026; Vernengo, 2026; Livingstone, 2026).

Prvo, Beckert nije sjajan pisac. Stil mu je često drven i nezgrapan, što nije presudna stvar, jer je materijal zanimljiv. Ali, paralo mi je uši kada bi upotrijebio izraz „unatoč tome ili baš zbog toga”, što je po meni jedan od indikatora lošeg stila i intelektualne lijenosti (Beckert, 2025: xiii, 483, 510, 677). Druga je kritika relativno predvidljiva. U knjizi je natrpano toliko materijala da se svakom od važnih priča bavi površno, što je posebno vidljivo kada piše o 20. i 21. stoljeću. Tako se u istom poglavlju nalaze: neoliberalizam vojne hunte u Čileu, uspon istočne Azije, deindustrijalizacija američkog srednjeg zapada, društvo Mont Pèlerin, Margaret Thatcher i Ronald Reagan, rast nejednakosti, proizvodnja palminog ulja u Indoneziji, rast ugljičnih emisija itd. (Beckert, 2025: 17. poglavlje). Svaka ta tema zaslužuje mnogo više prostora, umjesto da se trči od jedne do druge.

Treće, knjiga je teorijski veoma tanka. Beckert spominje Marxa, Webera, Polanyija i Braudela, ali više iz pristojnosti. Ne može se reći da njihove ideje u ovoj knjizi nešto „rade”, osim što se pojavljuju kao usputni ukras. Taj pristup teoriji stvara neke probleme. Naime, Beckertov eksplicitno artikulirani analitički okvir ponekad se sudara s ostatkom knjige. Drugim riječima, Beckert tvrdi da radi jedno, a njegova knjiga radi nešto drugo. Njegova je glavna teza da je kapitalizam nastao u procesu globalnog povezivanja kapitalističkih otoka koji su najprije bili mali i slabi. Ako se tako formulira, onda se kapitalizam može protegnuti beskonačno daleko u prošlost, a trgovci iz Adena su samo jedna moguća manifestacija. Uostalom, i Atena i drugi gradovi antičke Grčke na Sredozemlju gradili su nešto što podsjeća na kapitalizam.

Kapitalizam tako postaje neki neuhvatljivi i neopipljivi duh, neki eter koji pliva između stvari. U redu, možda ćete se pitati, ali da li je to loše i što je alternativa? Problem je u tome što se pojam kapitalizma, koji u knjizi nema jasnu definiciju, može rastegnuti koliko god hoćemo. To ujedno znači da kapitalizam počinjemo vidjeti svuda, izjednačavamo ga s konceptom privrede i tako činimo besmrtnim.

Alternativa bi bila da se ponudi jasna definicija koja bi omogućila da se locira početno vrijeme i mjesto nastanka kapitalizma. Interesantno je da Beckertova knjiga, unatoč početnom izlaganju teze o povezivanju otoka, zapravo locira početno vrijeme i mjesto: to su atlantske i karipske plantaže u trenutku kada europski trgovci ondje dovode afričke robove. Tamo vidi izvorišnu točku u kojoj se spojio profitni motiv, akumulacija radi daljnje akumulacije, beskonačna potraga za sve boljim tehnološkim rješenjima, bespoštedno preoblikovanje prirode i potpuna kontrola nad radnicima uz važnu pomoć države. Ako bih morao sistematizirati Beckerta, to bi bili elementi za definiciju kapitalizma. Međutim, on nam u svom teorijskom agnosticizmu nikada ne daje takvu definiciju.

Druge bi intelektualne tradicije drugačije definirale početni moment. Marksisti bi ga tražili u modernom industrijskom kontekstu gdje se višak vrijednosti formira kroz rad za nadnicu (wage labour). Polanyi bi inzistirao na procesima ograđivanja (enclosures) putem kojih su kapitalisti uz pomoć državne sile zajedničke šume i pašnjake (commons) pretvorili u privatno vlasništvo, a seljake u proletere. Treba reći da se i jedno i drugo pojavljuje kod Beckerta. I ne samo da se pojavljuje, nego Beckert daje mnoštvo primjera na stotinama stranica o tome kako funkcionira proces rada za nadnicu u industrijskom kapitalizmu i proces upada u zajedničku prirodu i resurse. Međutim, niti jedno niti drugo nije teorijski artikulirano i inkorporirano u neku teorijsku shemu. Umjesto toga pojavljuju se samo primjeri beskonačnog širenja kapitalističkog etera koji pliva između svega. Otoci postaju arhipelag, pa postaju kontinenti. Potoci postaju rijeke pa se ulijevaju u more. To je Beckertovo „veliko povezivanje” (the great connecting). Iako taj izraz zvuči kao važan koncept, on zapravo nema sadržaj. Umjesto da ponudi teorijsku jasnoću, Beckert kontinuirano obasipa čitatelja uvijek novim i novim primjerima. Nikada ne zastane kako bi formulirao analitički okvir, kako bi formirao i testirao teze, kako bi gradio teoriju. Na kraju ostavlja čitatelje da se sami snalaze u tom moru primjera, u tom velikom povezivanju, što me dovodi do četvrte mane njegove knjige. Ona nam, naime, ne nudi nikakvu pomoć za današnje probleme, već nas ostavlja još više dezorijentiranima nego ranije. Beckert ne vidi početak kapitalizma nigdje, a trgovci iz Adena su sasvim nasumično odabrana početna točka. Ona je vjerojatno izabrana jer je raniji autori nisu koristili.

Braudel je započeo sa Sredozemljem, Weber s protestantskom Europom, a Polanyi s Engleskom. Osim toga, povratak u tako daleku prošlost je romantičan pa će opisi te prošlosti začarati čitatelja. U svakom slučaju, Beckertov početak je arbitraran. Početka zapravo nema. A kako nema početka, nema ni kraja. Za Beckerta s kapitalizmom ne možemo prekinuti jer je on naprosto uvijek oko nas. To ne znači da je Beckert apologet kapitalizma. To sasvim sigurno ne bi bilo pošteno tvrditi. On je očito kadar na papir staviti dugi popis zločina i katastrofa koje je kapitalizam uspio počiniti do danas. Svjestan je i da nas vodi u ekološki krah, ali nije u stanju zamisliti život bez njega. Je li fer to očekivati od njega? Jesmo li prestrogi ako tako nešto očekujemo od jedne od najvažnijih struja u suvremenoj ekonomskoj historiografiji? Američka autorica znanstvene fantastike Ursula Le Guin ovako je formulirala taj problem:

„Živimo u kapitalizmu. Čini se da ne možemo pobjeći od njegove moći. Tako su nekad mislili i za božansku moć kraljeva. Protiv svake se ljudske moći može boriti. Ljudi mogu promijeniti svaku ljudsku moć. Otpor i promjena često počinju u umjetnosti i to često u našoj umjetnosti, umjetnosti riječi” (Le Guin, 2014).

Možda Beckert misli da to nije njegov posao. Ne znam je li to istina, ali ako jest, smatram da je u krivu.

• Literatura

Beckert, Sven, 2015, Empire of Cotton: A Global History, Vintage Books, New York.

Beckert, Sven, 2025, Capitalism: A Global History, Penguin Press, New York.

Beckert, Sven i Desan, Christine, 2018, The New History of American Capitalism, Harvard Business School, dostupno na: https://www.library.hbs.edu/working-knowledge/the-new-history-of-american-capitalism (pristupljeno 3. 9. 2026).

Commissiong, 2024, Barbados – British MP Richard Drax to make millions from Barbados, ‘Unrighteousness of Mammon’, Wiredja, dostupno na: https://wiredja.com/op-ed/barbados-sir-richard-drax-and-the-unrighteousness-of-mammon (pristupljeno 6. 9. 2026).

Ford, Ernie, 2012, Sixteen tons, Youtube, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=S1980WfKC0o&list=RDS1980WfKC0o&start_radio=1 (pristupljeno 6. 9. 2026).

Katz, Brigit, 2017, Remains of 19th-Century Chinese Laborers Found at a Pyramid in Peru. Smithsonian Magazine. Dostupno na: https://www.smithsonianmag.com/smart-news/remains-19th-century-chinese-laborers-found-pyramid-peru-180964647/ (pristupljeno 3. 9. 2026).

Le Guin, Ursula K., 2014, Speech in acceptance of the National Book Foundation Medal for Distinguished Contribution to American Letters, dostupno na: https://www.ursulakleguin.com/nbf-medal (pristupljeno 6. 9. 2026).

Livingstone, James, 2026, What we talk about when we talk about capitalism, Politics, Letters, Persons, dostupno na: https://jameslivingston.substack.com/p/what-we-talk-about-when-we-talk-about-859 (pristupljeno 6. 9. 2026).

Milandri, Raffaella, 2024, Forgetting the Native American Genocide: Over 55 Million Dead. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/385303791_Forgetting_the_Native_American_Genocide_over_55_million_dead_Article_by_Raffaella_MilandriC(pristupljeno 4. 9. 2026).

Nevett, Joshua, 2022, Richard Drax: Jamaica eyes slavery reparations from Tory MP, BBC, dostupno na: https://www.bbc.com/news/uk-politics-63799222 (pristupljeno 6. 9. 2026).

Robin, Corey, 2026, The long revolution, The Nation, dostupno na: https://www.thenation.com/article/society/sven-beckert-capitalism-history-future/ (pristupljeno 30. 8. 2026).

Travis, Merle, 2020, Sixteen tons, Youtube, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=jP7guTFBii4&list=RDjP7guTFBii4&start_radio=1 (pristupljeno 6. 9. 2026).

Vernengo, Matías, 2026, The Robin/Beckert debate on the ‘transition’ to capitalism. Naked Keynesianism, dostupno na: https://nakedkeynesianism.blogspot.com/2026/05/the-robinbeckert-debate-on-transition.html#google_vignette(pristupljeno 6. 9. 2026).