GEOPOLITIKA
O stvarnim motivima američkog predsjednika i dramatičnim posljedicama ovakvog razotkrivanja američke beskrupuloznosti piše Robert Barić.
O stvarnim motivima američkog predsjednika i dramatičnim posljedicama ovakvog razotkrivanja američke beskrupuloznosti piše Robert Barić.
Novinska agencija Reuters i dnevnik Telegraph prošli tjedan potvrdili su sumnje mnogih. Prema Reutersu, Bijela kuća je zaprijetila ograničavanjem razmjene obavještajnih podataka s Ukrajinom koja zatim nije dobila nekoliko upozorenja o ruskim napadima balističkim projektilima. Telegraph je objavio i kako je Elon Musk, vlasnik satelitskog komunikacijskog sustava Starlink, na zahtjev Bijele kuće obustavio Kijevu pristup sustavu. U noći 13. na 14. listopada terminali sustava Starshield (vojna verzija Starlinka), ugrađeni na ukrajinske dronove, prestali su funkcionirati pri brzinama iznad 160 km/h. Time su ograničene ukrajinske sposobnosti izvođenja dubokih udara po Rusiji, ali i operacija na liniji bojišta. Iste noći ukrajinski 7. zračnodesantni korpus bio je prisiljen otkazati dio misija na području Zaporižja. Smanjena je i efikasnost ukrajinskih dronova-presretača koji koriste Starshield.
Ukrajina ovisi o američkoj potpori na dva područja. Prvo je obavještajno, odnosno podaci prikupljeni satelitima. Potpuni prekid dotoka ovih podataka za Ukrajince bi značio tup za 15-17 % manje optičkih snimaka i 40 % manje radarskih snimaka. A ako bi Trump prisilio i komercijalne tvrtke koje pružaju ove usluge na otkazivanje ugovora, ove sposobnosti nestaju. Tada je Kijevu jedina nada suradnja sa Francuskom koja već daje podatke za identificiranje ciljeva u dubini ruskog teritorija i određivanje optimalnih koridora za napad dronovima. Drugo je korištenje Starlinka. Ukrajinski gubitak Starlinka bi smanjio efikasnost upotrebe dronova na bojištu. Korištenjem Starlinka za navođenje dronova rješava se problem zakrivljenosti zemlje koji blokira radio signale, posebno kada dronovi lete na malim visinama. Sa satelitskim komunikacijama takvog problema nema. U međuvremenu, i Rusija razvija sličan sustav – Rassvet, iako u njegovom razmještanju ima značajne probleme. Ako ga uspije rasporediti u orbiti (sada je u niskoj orbiti 16 satelita, a do kraja 2027. godine taj broj bi se trebao povećati na 292), Moskva će dobiti značajnu prednost na bojištu. Trumpova administracija zaprijetila je i zaustavljanjem inicijative PURL, kroz koju članice NATO-a kupuju američke oružane sustave za Ukrajinu. To bi bio gubitak za Kijev, ali i za američku vojnu industriju koja je do sada kroz PURL prodala oružje vrijedno 10 milijardi dolara.
Formalan povod za Trumpove poteze je ignoriranje američkih zahtjeva za zaustavljanjem ukrajinskih napada na ruske rafinerije. Procjenjuje se da je Ukrajina u napadima izvedenim tokom 2026. onesposobila 43% ruskih rafinerijskih kapaciteta što je dnevnu proizvodnju svih vrsta naftnih derivata smanjilo s 5,6 na 3,8 milijun barela. U rujnu su tri od šest najvećih ruskih rafinerija potpuno prestale s proizvodnjom, ili je reduciralo za 75 %. To je Putina prisililo na zabranu izvoza diesela koja je produžena do listopada, i na uvoz 368.000 tona diesela.
Stvarni razlog eskalacije Trumpova sukoba s Ukrajinom je drugačiji. To je odbijanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da prihvati ruske zahtjeve, a time i kapitulaciju Kijeva. Trump u takvim okolnostima gubi šansu za sklapanjem unosnih ekonomskih poslova koje od početka 2025. godine Putinov režim stalno nudi Trumpu i krugu njegovih multimilijardera. Na primjer, kupac međunarodne imovine ruskog energetskog diva Lukoil vjerojatno će biti konzorcij koji vode Todd Boehly (koji je Trumpu donirao 2 milijuna dolara), šeik Tahnoon bin Zayed iz UAE (investitor u projektima s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom, Steveom Witkoffom i Trumpovim sinovima) te omanska obitelj Al-Khayyat (koja s Kushnerom i Ivankom Trump u Albaniji gradi turističke centre zbog kojih su izbile masovne demonstracije protiv premjera Edi Rame). I Ruski plinovod Nord Stream 2 trebao bi jeftino kupiti Trumpov megadonator Stephen P. Lynch. Tako bi, tvrdi Trump, SAD i europski saveznici dobili značajnu prednost u pregovorima s Rusijom, dok bi njegova družina milijardera sigurno ostvarila ogromnu zaradu. O ovom poslu, koji bi trebao biti dio mirovnog sporazuma, u listopadu su u Moskvi pregovarali Jared Kushner i bliski Putinov savjetnik Kiril Dimitrev.
Ljudi koji pregovaraju o budućnosti Ukrajine (i Europe) tako bi profitirali od poslova s ruskim oligarsima. To je dio ruske strategije oblikovane još prije Trumpove inauguracije, kojom Moskva nastoji zaobići američki sustav nacionalne sigurnosti i uvjeriti novu administraciju da Rusija nije vojna prijetnja već zemlja velikih ekonomskih mogućnosti. Poruka Trumpu je jasna: ako prisilite Ukrajinu na kapitulaciju, strahovito ćete se obogatiti. Time bi Moskva ostvarila i dugoročni uspjeh stvorivši trajni razdor između SAD i europskih saveznika, ugrozila budućnost NATO-a i potpuno promijenila ekonomske odnose u Europi. Putin naime traži kao dio mirovnog sporazuma ukidanje svih europskih sankcija i, posljedično, očekivanu ponovnu ovisnost EU o ruskim energentima. To bi Rusiji omogućilo ostvarivanje stvarnih ciljeve rata protiv Ukrajine: uz kapitulaciju Kijeva srednja i istočna Europa bile bi u ruskoj sferi utjecaja, a u novoj sigurnosnoj arhitekturi Europe Rusija bi dominirala. Sve bez ruskih ustupaka.
Donald Trump je 9. listopada donio odluku o uvozu ruskog diesela, a zatim 16. listopada suspendirao nove američke sankcije ruskom energetskom sektoru koje su tek trebale stupiti na snagu. Rusija bi SAD trebala odmah isporučiti 2,25 milijuna barela, a nakon toga dodatnih 22 milijuna barela. Kao obrazloženje navedena je stabilizacija cijene diesel goriva u SAD, koje je od Trumpovog napada na Iran poskupjelo za više od 60%. Američki predsjednik vjeruje da bi republikanci mogli izbjeći potop na međuizborima za Kongres u studenom puštanjem ruskog goriva na tržište, iako su količine premale da bi dovele do pada cijena, nedovoljne čak i za jednotjednu potrošnju u SAD-u.
Što je stvarno značenje ovih koraka? Prošli tjedan Trumpova administracija je iz statusa neformalnog ruskog partnera prešla u formalnog saveznika Rusije. Demokratski senatori su otvoreno rekli ono što misle mnogi republikanci, ali se boje reći – to je izdaja Ukrajine, Europe i nacionalne sigurnosti SAD. Trump ponovno spašava Putina u trenutku kada stvari za Rusiju ne izgledaju dobro. Na vojnom polju Kijev je uspjehom operacije Vivaldi prvi puta od izbijanja rata stekao stvarnu prednost nad Moskvom. Na sjeveru kod Limana ukrajinski protuudari su zaustavili rusko napredovanje a zatim potisnuli ruske snage iza rijeke Žerebec, čime su poništeni svi ruski dobici u proteklih 18 mjeseci. Na jugu ruske snage nastoje napredovati kod Dobropilije, ali sve ukazuje da je i tamo bojište stabilizirano. Time je osujećen ruski plan opkoljavanja zadnjih utvrđenih gradova u Donbasu, i Moskvi ostavljena samo jedna mogućnost – frontalni napad, što bi bilo plaćeno ogromnim žrtvama. Ruske procjene navode da u sadašnjoj situaciji Donbas ne bi mogao biti zauzet 2027. godine.
U isto vrijeme, ukrajinski duboki udari po ruskoj energetskoj infrastrukturi i vojnoj logistici prijete neutralizacijom najvećeg dijela ruskih kapaciteta za preradu nafte, što bi pak Putina prisililo na prihvaćanje primirja. Potezi Trumpove administracije dovode u pitanje efikasnost dubokih udara u Rusiji, ali i dodatno otežavaju ukrajinsku zračnu obranu od ruskih dronova Geran na mlazni pogon. Ako se sve ovo uzme zajedno, jedina bolja Trumpova vojna pomoć Rusiji od ove bila bi izravno slanje vojne opreme i obavještajnih podataka.
Na ekonomskom području prijeti eksplozija ruskog javnog duga. U proračunu za ovu godinu bio je predviđen ekonomski deficit od 49 milijardi dolara (1,6 % BNP), koji je zatim revidiran na 95 milijardi dolara (3,2 % BNP). U proračunu za iduću godinu deficit bi trebao iznositi 71 milijardu dolara. Povećanje vojnih izdataka (175 milijardi dolara u 2026., 222 milijarde dolara u 2027.; tu nisu uključeni dodatni izdaci) ubija rusku ekonomiju. Pad prihoda od izvoza energenata (od siječnja do listopada prihod je pao na 84 milijarde dolara, što je smanjenje od 14 %) prisiljava Moskvu na širenje porezne baze (PDV je podignut s 20 % na 22 %; prag izuzeća malih poduzeća od PDV-a je smanjen sa 779.000 na 260.000 dolara, a u 2028. bit će smanjen na 130.000 dolara; za iduće dvogodišnje razdoblje povećan je niz poreza) i teret financiranja rata dodatno prebacuje na poslovne subjekte i potrošače. No to ne znači da je ekonomski kolaps pred vratima – kratkoročno Rusija i dalje ima sposobnosti financiranja rata, ali cijena stalno raste a resursi namijenjeni civilnom djelu ekonomije smanjuju. Sada je pravi trenutak za koordinirani ekonomski pritisak SAD i Europe kako bi se Kremlj prisilio na pregovore, no s Trumpom to se neće dogoditi.
Trumpovo korištenje stalnog pritiska kako bi Kijev prisilio na predaju produžava rat i produbljuje podjele u Europi, slabi ukrajinsku obranu i jača Putina u uvjerenju da će na kraju postići maksimalističke ciljeve. Ukrajinski odgovor je jasan: Kijev se bori za opstanak i nema druge opcije osim nastavka borbe, a Europa mora nastaviti potporu Kijevu bez američkog sudjelovanja. Jer i američka poruka nama je očita: ostali smo sami u naporima daljeg odvraćanja ruske agresije.
Washington će nastaviti potkopavati EU istovremeno tražeći od Europljana podršku ako žele da Zapad (čitaj SAD) održi globalno vodstvo. U protivnom se trebamo pomiriti s propadanjem, kako je to zaprijetio Marco Rubio u Grčkoj. Popusti li se ovakvoj američkoj politici, teza njemačkog filozofa Oswalda Spenglera o propasti zapadne civilizacije zbog vladavine novca, korupcije demokracije i autoritarne vladavine mogla bi postati stvarnost.
Tu je i Kina. Njemačka i Francuska konačno su spremne na oštrije mjere u trgovinskom ratu s Kinom, ali samo zato što europske tvrtke gube kinesko tržište. Kina koristi stečenu prednost i masovnim izvozom dovodi u pitanje opstanak velikog dijela europske industrije. U 2025. godini EU je iz Kine uvezla robu i usluge u vrijednosti od 559,8 milijardi eura, a izvoz u Kinu bio je samo 199,6 milijardi eura. Kina je započela i s uklanjanjem zapadne tehnologije iz kritične infrastrukture. To će pogoditi i Europu. Na području izgradnje vjetroelektrana vodeći europski proizvođači poput ABB, Bachmanna i Beckhoffa već su na popisu onih koje se mora zamijeniti domaćim proizvođačima.
Europa se mora suočiti s ovim izazovima u trenutku velikih previranja unutar EU. Nespremnost vodećih političkih stranki i institucija Unije na rješavanje problema socijalne nejednakosti, ekonomskog nazadovanja i pitanja priuštivog stanovanja izaziva reakciju nezadovoljnih Europljana vidljivu u protestima koji se odvijaju u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. To je i uzrok jačanja populista poput Nacionalnog okupljanja u Francuskoj i AfD u Njemačkoj. Ako preživi oluju koja dolazi, Europa ne smije zaboraviti lekciju iz listopada 2026.: Washington nije saveznik, a njegova izdaja Ukrajine pokazuje da se Europa mora pobrinuti sama za sebe. Inače će doživjeti sudbinu Kijeva.
1. listopada 2026. / čita se 9 minuta
RUSIJA I RAT
Dajte Rusiji što hoće i nastupit će mir. Je li doista tako? Knjiga Carla Masale s početka 2025. godine o ruskom napadu na Estoniju 2028. godine objavljena je u međuvremenu i u hrvatskom prijevodu. Zdenko Duka razmatra približava li se stvarnost scenariju iz knjige
24. rujna 2026.
RUSKA POLITIKA
Rusija je održala izbore čiji rezultat nikoga nije iznenadio – ali ono što se krije iza fasade stabilnosti puno je zanimljivije od samih brojki. Gost Domagoja Novokmeta je vanjskopolitički analitičar i bivši diplomat Božo Kovačević.
16. rujna 2026. / čita se 6 minuta
Jedan dron označio je prekretnicu i razotkrio u potpunosti koliko intenzivno i koliko dugo već Rusija predstavlja realnu opasnost za Europu. Što priželjkuju pojedini akteri, i što slijedi, analizira Robert Barić.