Žena – skrbnica, muškarac – hranitelj

• Naslovna fotografija: Minimalistička ilustracija djece u jaslicama. (Midjourney v8.1)
• Izv. prof. dr. sc. Ana Marija Sikirić Simčić je izvanredna profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i predsjednica Vijeća za rodnu ravnopravnost Sveučilišta u Rijeci. Njezina ključna područja istraživanja obuhvaćaju rodnu analizu, rodno odgovorni proračun, neplaćeni rad te rodnu ravnopravnost na tržištu rada.

Ovih dana ispred dječjih vrtića često se mogu vidjeti roditelji koji, s malom djecom u naručju ili za ruku, odlaze na prvi razgovor u ustanovu koju će njihovo dijete pohađati s početkom nove pedagoške godine. Osjećaj olakšanja koji pritom osjećaju nerijetko je velik, jer se mjesto u jaslicama ili vrtiću često doživljava kao svojevrsna lutrija. Riječ je o mjestu na koje se čeka, za koje se strepi i o kojem se počinje intenzivnije razmišljati osobito kako se približava kraj roditeljskog dopusta. Rodiljni i roditeljski dopust omogućuju privremeni prekid rada kako bi se mogli posvetiti roditeljskoj ulozi, uz zadržavanje radnog mjesta. No, nakon isteka plaćenog dopusta otvara se pitanje: tko će brinuti o djetetu? U tom trenutku ključnu ulogu preuzima sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Stoga se mnogi roditelji s istekom dopusta prvi put sustavnije suočavaju s pitanjima njegove dostupnosti, kvalitete i cijene.

Jaslice i vrtići nisu tek servis za čuvanje djece, nego su prvi djetetov susret s institucionalnim odgojem i obrazovanjem koji dugoročno utječe na njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Istodobno, dostupnost tih usluga presudna je i za roditelje, jer im omogućuje povratak na tržište rada nakon završetka plaćenog rodiljnog i roditeljskog dopusta.

Na prvi pogled može se činiti da je sustav normativno dobro postavljen. Djeca u praksi najčešće ostvaruju pravo na uključivanje u sustav nakon navršene prve godine života, dok trajanje rodiljnog i roditeljskog dopusta u Hrvatskoj za prvo i drugo dijete ukupno iznosi 12 mjeseci, odnosno 14 mjeseci ako pravo koriste oba roditelja. Međutim, u praksi se otvara važno pitanje usklađenosti tih dvaju sustava – što se događa kada se završetak roditeljskog dopusta ne podudara s početkom pedagoške godine? Primjerice, dijete koje navrši godinu dana u veljači često nema mogućnost pohađanja vrtića prije početka nove pedagoške godine, odnosno 1. rujna. Tako nastaje višemjesečni jaz u skrbi koji sustav trenutačno ne prepoznaje niti ga sustavno rješava. Riječ je o problemu o kojem mnogi roditelji ne razmišljaju sve dok se sami ne suoče s njim. Upravo me osobno iskustvo potaknulo da se dodatno posvetim tom pitanju te da istražim u kojoj se mjeri slični izazovi javljaju i kod drugih roditelja u Hrvatskoj te koje strategije koriste kako bi premostili to razdoblje.

U tu je svrhu provedeno anketno istraživanje na prigodnom uzorku od 673 ispitanice, a rezultati su objavljeni u znanstvenom radu Time gap between termination of paid parental leave and eligibility for early childhood education and care services in Croatia u časopisu Public Sector Economics Instituta javnih financija. Prema rezultatima istraživanja s jazom u skrbi susreće se gotovo 45 posto obitelji koje koriste ili planiraju koristiti usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Istraživanje također pokazuje da je u manjim jedinicama lokalne samouprave vjerojatnost jaza u skrbi veća, a da i mjesec rođenja djeteta utječe na tu vjerojatnost – što je dijete rođeno kasnije u godini, to je manja vjerojatnost da će obitelj biti suočena s jazom u skrbi. Nalazi pokazuju da dostupnost usluga nije jednaka za sve obitelji.

Pitanje kako roditelji premošćuju jaz u skrbi ima i jasnu rodnu dimenziju. Prema Izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2025. godinu, više od 95 posto korisnika roditeljskog dopusta čine žene. Posljedično, nemogućnost pravodobnog uključivanja djece u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja često upravo ženama otežava povratak na tržište rada, zbog čega su ciljna skupina istraživanja i bile žene.

Rezultati Indeksa rodne ravnopravnosti 2025. upućuju i na postojanje rodnih stereotipa u Hrvatskoj: više od 40 posto žena i muškaraca slaže se s tvrdnjom da u slučaju nedostupnosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, žena treba ostati kod kuće s djecom, dok muškarac treba imati prednost u karijeri. To pokazuje da se žena i dalje prvenstveno doživljava kao primarna skrbnica, a muškarca kao hranitelja obitelji. Drugim riječima, od žena se i dalje očekuje da plaćeni rad prilagođavaju svojoj rodnoj ulozi primarne skrbnice. Rezultati objavljenog rada to dodatno potvrđuju.

Iako se u većini slučajeva roditelji oslanjaju na pomoć proširene obitelji, pokazalo se da žene znatno češće od muškaraca prilagođavaju svoj povratak na tržište rada kako bi premostile jaz u skrbi. To čine kroz uzimanje neplaćenog dopusta, korištenje starog godišnjeg odmora, prekid radnog odnosa ili rad od kuće. Među ženama koje su se već susrele s jazom u skrbi, takve je prilagodbe činilo 35 posto njih, dok je isto učinilo tek 4,3 posto očeva. Taj podatak jasno pokazuje da se teret rješavanja institucionalnih nedostataka i dalje nerazmjerno prebacuje na majke.

Rješenje za jaz u skrbi ne može biti jedno i jednostavno, nego mora ići u nekoliko smjerova istodobno. U kratkom roku potrebno je širiti kapacitete vrtića i jaslica, osobito u manjim sredinama, gdje su obitelji najizloženije ovom problemu. Također, trebalo bi razmotriti fleksibilnije modele upisa, primjerice kontinuirani upis tijekom godine, kako bi djeca mogla ostvariti pravo na uslugu čim ispune propisane uvjete. U srednjem roku važno je bolje uskladiti kraj roditeljskog dopusta s dostupnošću mjesta u vrtićima, kako roditelji, a najčešće majke, ne bi morali odgađati povratak na posao.

Tek kada se briga o djeci počne shvaćati kao javna odgovornost moguće je govoriti o stvarnom pomaku i za djecu i za roditelje

Dugoročno, međutim, rješenje nije samo u „krpanju rupa”, nego u ozbiljnom ulaganju u dostupan, kvalitetan i univerzalan sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Tek kada se briga o djeci prestane promatrati kao privatni problem obitelji, a počne shvaćati kao javna odgovornost, moguće je govoriti o stvarnom pomaku i za djecu i za roditelje, ali i za rodnu ravnopravnost u društvu.

U istraživanju su sudjelovale ukupno 673 ispitanice, podijeljene u dvije skupine. Prvu su činile žene s djecom mlađom od godinu dana, koje još ne koriste usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ali se očekuje da će ih uskoro početi koristiti. Drugu skupinu činile su žene čija su djeca navršila godinu dana te bi već trebala imati mogućnost korištenja usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO).

Anketno istraživanje provedeno je online, na prigodnom (neprobabilističkom) uzorku, što ujedno predstavlja i ključno ograničenje istraživanja u pogledu mogućnosti generalizacije rezultata na širu populaciju.

U sljedeće dvije tablice prikazani su odgovori ispitanica iz obje skupine. Rezultati pokazuju da gotovo 70% ispitanica koristi ili planira koristiti usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u narednom razdoblju. Istodobno, podaci ukazuju na udio ispitanica koje trenutačno nisu u mogućnosti koristiti navedene usluge zbog postojanja jaza u skrbi.

Namjera korištenja usluga RPOO ispitanica s djecom mlađom od 12 mjeseci:

Planirate li koristite usluge RPOO nakon završetka roditeljskog dopusta?	DA			NE
	f	%		f	%
Da	63	46,0%		18	31,0%	Ne jer biram sama brinuti za dijete
Da, ali morat ću pričekati početak nove pedagoške godine (početak 9.mjeseca)	68	49,6%		39	67,2%	Ne jer imam alternativu (npr. “baka servis”, tete čuvalice i slično)
Da, ali nisam u mogućnosti zbog drugih razloga	6	4,4%		1	1,7%	Ne, drugi razlozi
UKUPNO	137	100%		58	100%

Korištenje usluga RPOO ispitanica s djecom starijom od 12 mjeseci:

Koristite li usluge RPOO?	DA			NE
	f	%		f	%
Da, nakon završetka roditeljskog dopusta	172	51,7%		35	24,1%	Ne jer biram sama brinuti za dijete
Da, ali morala sam pričekati početak nove pedagoške godine (početak 9.mjeseca)	123	36,9%		19	13,1%	Ne jer sam bila na bolovanju radi čuvanja trudnoće ili produljenom roditeljskom dopustu
Planirala sam, ali je cijena previsoka	4	1,2%		85	58,6%	Ne jer imam alternativu (npr. “baka servis”, tete čuvalice i slično)
Planirala sam, ali smo trenutno na listi čekanja (ili smo bili)	34	10,2%		6	4,1%	Ne zbog drugih razloga
UKUPNO	333	100%		145	100,0%