Otpor sveučilišta i istraživača. Hrvatska šutnja

• Naslovna fotografija: Minimalistička ilustracija znanstvenika i vojnika kako rade na satelitu u laboratoriju. (Midjourney v8.1)
• Gordan Jelenić je sveučilišni nastavnik na mjestu profesora na Katedri za tehničku mehaniku Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
• U povodu Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom, Centar za napredne studije jugoistočne Europe, Centar za studije mira i konflikata te Akademska inicijativa Rijeka održali su 11. svibnja 2026. okrugli stol na temu: “EU okvirni program FP10: Na kojim će se vrijednostima temeljiti budućnost europske znanosti?”. Uz ostalo, pažnja je skrenuta na pitanje militarizacije znanosti. Zahvaljujući ljubaznosti sudionika skupa, Ideje.hr objavljuju priloge Marije Brajdić-Vuković (1), Saše Zelenike (2) i Gordana Jelenića (3)

Prvi istraživački programi današnje Europske Unije (EU), koji nisu bili tematski vezani na osnivačke dokumente (Pariški sporazum o Europskoj zajednici za ugljen i čelik iz 1951. te Rimski sporazumi o Europskoj ekonomskoj zajednici i Europskoj zajednici za atomsku energiju iz 1958.) začeti su 70-ih godina 20. stoljeća i formalizirani 1983. godine 1. okvirnim programom (FP1) za razdoblje 1984-1987 u vrijednosti 3.8 milijardi eura.

Do danas mu je slijedilo još osam okvirnih programa, s trajanjima i budžetima naraslima do sedam godina i 95.5 milijardi eura unutar sadašnjeg FP9 programa Horizon Europe koji je u provedbi do kraja 2027. godine. Ostali europski istraživački programi koji su već bili postojali (European Organisation for Nuclear Research – CERN, European Southern Observatory – ESO, European Molecular Biology Organisation – EMBO, European Cooperation in Science and Technology – COST) ili će tek nastati (European Science Foundation – ESF, European Space Agency – ESA, European Molecular Biology Laboratory – EMBL) provodili su se van okvira EU, temeljem niza međuvladinih sporazuma.

Svi dosadašnji okvirni programi provodili su se isključivo u civilne svrhe, dok je za potrebe istraživanja u vojne namjene 2017. uspostavljen Europski fond za obranu (European Defence Fund – EDF) s više povezanih incijativa (EU Defence and Innovation Scheme – EUDIS, Preparatory Action on Defence Research – PADR, Permanent Structured Cooperation – PESCO, Strategic Technologies for Europe Platform – STEP), a prošle godine dodatno je mimo samoga EDF-a uspostavljen i Europski program za obrambenu industriju (European Defence Industry Programme – EDIP).

U veljači 2026. godine odobren je plan ReArm Europe/Readiness 2030, kojim se kroz fiskalnu fleksibilnost odvaja 800 milijardi eura do 2030. godine, uključujući i fond Akcija za sigurnost Europe (Security Action for Europe – SAFE) za zajmove u vrijednosti 150 milijardi eura za zajedničku javnu nabavu, preusmjeravanje kohezijskih fondova i dodatnu potporu Europske investicijske banke. U višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2028-2034 predviđen je i Europski fond za konkurentnost (European Competitiveness Fund – ECF) s budžetom većim od 400 milijardi eura.

Okvirni programi EU za istraživanje provodili su se samo u civilne svrhe do ove godine, kada je u radni program programa Accelerator Europskoga inovacijskog vijeća (European Innovation Council – EIC) unesena promjena, kojom se eksplicitno omogućava financiranje istraživanja u svrhu razvoja tehnologija s dvojnom – civilnom i vojnom – upotrebom (dual use), bez preciznog navođenja što to uistinu jest. Nadalje, u prijedlogu Europske komisije (EC) za nastupajući program za istraživanje i inovacije FP10 za razdoblje 2028-2034 (također s nazivom Horizon Europe) u vrijednosti od 175 milijardi eura, isključivo civilna namjena se više uopće ne navodi, već se unutar Stupa III (Inovacije) eksplicitno predviđa podrška start-up incijativama za potrebe obrane i dvojne upotrebe. Štoviše, EU povjerenica za start-up, istraživanje i inovacije Ekaterina Zaharieva dvojnu upotrebu u cijelom FP10 navodi kao izvjesnost (“Like all parts of the future budget, Horizon will be open to dual use by default”). Usput, zašto u nazivu njezinog resora start-up prethodi istraživanju?

Stav povjerenice Zaharieve direktno se nastavlja na Bijelu knjigu o mogućnostima za unapređenje podrške istraživanjima i razvoju koji uključuju tehnologije s potencijalom za dvojnu upotrebu (White Paper on options for enhancing support for research and development involving technologies with dual-use potential) iz siječnja 2024. godine, Preporuke Vijeća EU o unapređenju sigurnosti istraživanja državama članicama i Europskoj komisiji od svibnja 2024. godine, mišljenje Odbora za europsko područje istraživanja i inovacija (European Research Area and Innovation Committee – ERAC) o FP10 iz lipnja 2024. godine, dokument Align, Act, Accelerate ekspertne grupe Europske komisije iz listopada 2024. za ocjenu središnjeg izvještaja o evaluaciji programa Horizon Europe, Bijelu knjigu za europsku obranu (White Paper for European Defence – Readiness 2030) iz ožujka 2025. godine i dokument Oslobađanje potencijala za istraživanje i inovacije s dvojnom upotrebom (Unlocking the potential of dual-use research and innovation) Generalnog direktorata Europske komisije za istraživanje i inovacije iz lipnja 2025. godine.

S druge strane, Liga europskih istraživačkih sveučilišta (League of European Research Universities – LERU) u svibnju 2024. savjetuje da fokus FP10 programa ostane samo na civilnim namjenama, a da se sredstva za dvojnu upotrebu ne osiguravaju unutar FP10, nego iz Europskoga fonda za obranu. Liga okuplja 24 vrhunska sveučilišta iz Zapadne Europe uključujući, uz ostala, sveučilišta u Amsterdamu, Barceloni, Cambridgeu, Heidelbergu, Milanu, Oxfordu i Zurichu. LERU naglašava kako je sinergije među različitim relevantnim programima, uključujući FP10, potrebno bolje iskoristiti.

U prosincu 2025. niz sveučilišnih asocijacija (CESAER, Coimbra Group, EUA, EU-LIFE, The Guild, LERU i YERUN) iznose svoje primjedbe na prijedlog EC, izričito se protiveći vojnoj (obrambenoj) namjeni, čije pravo mjesto vide u Europskom fondu za konkurentnost i Europskom fondu za obranu, umjesto u FP10. Ističu da bi bilo kakvo uključivanje istraživanja s dvojnom upotrebom u FP10 moglo imati neželjene posljedice po akademsku slobodu, međunarodnu suradnju, otvorenost programa i evaluaciju istraživača.

U svibnju 2026. godine, LERU ponovo naglašava kako u poodmakloj raspravi o FP10 i dalje nije razjašnjeno što se uopće podrazumijeva pod dvojnom namjenom, koja se je do sada kao pojam pojavljivala samo u regulativi o izvoznoj kontroli proizvoda i tehnologija s dvojnom upotrebom, gdje se navodi i popis takvih proizvoda. LERU pretpostavlja kako je dvojna upotreba u kontekstu novog okvirnog programa za istraživanje i inovacije zamišljena u širem smislu od istraživanja na proizvodima i tehnologijama koje se nalaze na tom popisu i naglašava kako gotovo svako istraživanje – uključujući i istraživanja u društvenim znanostima i humanistici – može imati dvojnu upotrebu. U nedostatku jasnog razumijevanja tog pojma i u nedostatku regulative koja štiti od zloupotrebe opasno je otvarati prostor dvojnoj upotrebi u novom okvirnom programu. LERU naglašava potrebu za zaštitnim mehanizmima kako bi se osiguralo odgovorno upravljanje istraživanjem s dvojnom upotrebom te ističe kako ti zaštitni mehanizmi moraju biti sistematski ugrađeni u FP10 već sada, a ne ostavljeni za kasnije. Zaključuju kako su jasne smjernice, procjena rizika i institucionalna odgovornost nužni da ostanemo sigurni da istraživanja s dvojnom namjenom ne ugrožavaju samu srž okvirnih programa za istraživanje i inovacije.

Slično razmišlja i Ceh europskih istraživački intenzivnih sveučilišta (Guild of European Research-Intensive Universities), koji okuplja 23 ugledna sveučilišta na cijelom geografskom prostoru Europe uključujući, uz ostala, sveučilišta u Beču, Aarhusu, Tartuu, Bologni, Oslu, Ljubljani i Uppsali. Jan Palmowski, generalni sekretar Guilda identificira pet ključnih razloga zbog kojih namjena novog okvirnog programa mora ostati civilna. Ističe kako će uključivanje istraživanja za potrebe obrane i dvojne upotrebe umanjiti financiranje civilnog istraživanja. Kritički se osvrće na spomenuti zaokret u misiji EIC Accelerator programa u situaciji kada već postoje europski fondovi za obranu i konkurentnost (EDF i ECF), koje se je za te potrebe trebalo iskoristiti. Dodatno, očekivani karakter istraživanja s dvojnom upotrebom prirodno je usmjeren na više razine tehnološke spremnosti (technology readiness level – TRL) i kao takav teško može proći bez štete po temeljna istraživanja u situaciji u kojoj se planira podrška istraživanjima čak do TRL 8, daleko iznad otkrića (TRL 1-3) i tehnološke potvrde (TRL 4-6). Ovakva istraživanja ponovo prirodno pripadaju ECF-u. Zabrinjava ga koliko će FP10 biti atraktivan pridruženim zemljama poput Velike Britanije i Švicarske, ako će FP10 podržavati nejasno definirane aktivnosti dvojne upotrebe, dok su obrambeni projekti ograničeni na zemlje Europske unije, Island, Liechtenstein, Norvešku i Ukrajinu te koje posljedice to može imati po otvorenost istraživanja i desetogodišnji naporni rad unutar postojećih okvirnih programa na promoviranju načela otvorne znanosti. I konačno, što će znanstvenicima, posebno mladima, otvaranje okvirnog programa za istraživanje dvojnoj upotrebi, značiti za doživljaj njihove društve uloge.

Uz zadnje dvije primjedbe vrijedi napomenuti kako Europska komisija uporno promovira potpuno kontradiktorne narative kada su u pitanju dvije pridružene države – Rusija i Izrael – čiji čelnici Putin i Netanyahu se nalaze na tjeralicama Međunarodnog kaznenog suda zbog ratnih zločina, a Netanyahu i zločina protiv čovječnosti. Dok je Rusiji promptno suspendirano pridruženo članstvo u EU te je isključena iz sudjelovanja u europskim istraživačkim programima nakon invazije Ukrajine, Izrael i dalje uživa blagodati pridruženog članstva u Europskoj uniji unatoč višedesetljenoj okupaciji i apartheidu u Palestini, a u zadnje tri godine i genocidu i unatoč skandaloznom nepoštivanju ljudskih prava iz čl. 2. Sporazuma o pridruživanju. Ovo dodatno zabrinjava ako se uzme u obzir koliko trenutni prijedlog budućeg okvirnog programa potiče dodatno povezivanje naše zemlje i naše Europe s ratnom industrijom genocidnog izraelskog režima.

Podsjetimo, u našoj zemlji temeljne vrijednosti znanosti i visokog obrazovanja zapisane su u Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. To su europska humanistička i demokratska tradicija, uzajamnost i partnerstvo pripadnika akademske zajednice, obaveza razvijanja društvene odgovornosti studenata i drugih članova akademske zajednice, sloboda i autonomija znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva te etičnost i društvena odgovornost znanstvenika, umjetnika i nastavnika. Što će, dakle, otvaranje okvirnog programa za istraživanje na tu potpuno nedefiniranu i nereguliranu dvojnu upotrebu značiti znanstvenicima, posebno mladima, za doživljaj njihove društve uloge. Koliko tako određenim profilom okvirnog programa unutar dane financijske omotnice odvraćamo nove naraštaje znanstvenika od bavljenja onime što stvarno žele i gdje osjećaju da najviše mogu dati? Koliko ih već sada usmjeravamo u moralno krajnje dvojbene istraživačke aktivnosti?

Iako navedene vrijednosti određuju našu društvenu ulogu, u našoj zemlji nema otvorene rasprave o ulozi i karakteru novoga okvirnog programa za istraživanje i inovacije, uključujući i ova pitanja. Ministarstvo znanosti obrazovanja i mladih uputilo je ljeti 2024. godine upit zainteresiranim organizacijama za dostavu mišljenja o budućem Okvirnom programu za istraživanje i inovacije, ali nije poznato kakav stav su zauzela naša sveučilišta i znanstveni instituti niti što je od njihovih mišljenja u konačnici uključeno u Stajalište RH za budući okvirni program za istraživanje i inovacije – FP10, a što nije.

Odgovarajući na taj upit, Sveučilište u Rijeci je odlukom Senata iz rujna 2024. istaknulo da u fokusu primijenjenih istraživanja unutar FP10 programa trebaju biti (…) istraživanja koja doprinose afirmiranju društvene odgovornosti te posebno mira, kao teško stečene europske vrijednosti. Odlukom je također istaknuto da FP10 treba biti isključivo usmjeren na istraživanja i inovacije (…) za civilne namjene i nikako ne bi smio uključivati tzv. dual-use technologies odnosno na bilo koji način biti povezan s vojnom industrijom uključujući i obrambenu. Bilo kakva vojna namjena treba biti jasno razdvojena u zasebni program i imati vlastiti budžet. Što o tome misle ostala sveučilišta i znanstveni instituti i zašto akademska zajednica tu temu ne nameće u javnom prostoru? Kako je moguće da Rektorski zbor Republike Hrvatske niti na jednoj svojoj sjednici nije raspravljao o tome kako bi trebao izgledati budući okvirni program za istraživanje i inovacije?

Zaključno, vidimo da za potrebe vojne industrije postoje brojni novi i vrlo izdašni izvori financiranja, koji su među ostalim osigurani i kroz fiskalnu fleksibilnost i dodatno zaduživanje, o čemu možemo samo sanjati kada govorimo o potrebama zdravstva, školstva i marginaliziranih skupina. Zašto se upravo u takvoj situaciji FP10 ne navodi kao mjesto za poticanje i provedbu danas bolno potrebnih istraživanja temeljenih na univerzalnim europskim vrijednostima mira, nenasilja, tolerancije i antifašizma? I zašto se naša zemlja i naša akademska zajednica ponašaju kao da ih se to ne tiče?