predsjednički izbori
Kandidati desnice bolje rezultate ostvaruju u onim teritorijalnim jedinicama u kojima je stopa nezaposlenosti viša, u kojima je dohodak manji te u kojima je manje fakultetski obrazovanog stanovništva. Za ljevicu važi obrnuto.
Kandidati desnice bolje rezultate ostvaruju u onim teritorijalnim jedinicama u kojima je stopa nezaposlenosti viša, u kojima je dohodak manji te u kojima je manje fakultetski obrazovanog stanovništva. Za ljevicu važi obrnuto.
Nedavni prvi krug predsjedničkih izbora prilika je da se iznova promotre neka glavna obilježja hrvatske politike. Ovaj se tekst temelji na nekoliko grafova koji opisuju glavne podjele koje obilježavaju političko ponašanje u Hrvatskoj.
Za svakog od tri “glavna” kandidata – Kolindu Grabar Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škoru – napravljena je ista karta koja prikazuje postotak glasova koji je osvojen u danoj teritorijalnoj jedinici, kojih u Hrvatskoj ima 556 (Zagreb se ovdje vodi kao jedna jedinica). Svaka teritorijalna jedinica – bilo općina ili grad – dobiva određenu boju s obzirom na to u kojem se kvartilu nalazi. Kvartili dijele sve teritorijalne jedinice u četiri jednako velike grupe: u prvom je kvartilu 139 općina i gradova, u drugom također, kao i u trećem i u četvrtom. Karte pokazuju kako jedna od najbolje utemeljenih karakteristika hrvatske politike nastavlja trajati: sjever i zapad zemlje više glasa za lijevicu, a istok i jug za desnicu. Prema tome, Hrvatska je i dalje podijeljena na “crvenu Hrvatsku” (premda je to možda “previše lijeva” boja za Zorana Milanovića) i “crnu Hrvatsku” (ponekad analitičari kažu “plavu” jer crna boja ružno zvuči kao opis stranke koja bi trebala predstavljati demokršćanski centar).
Glavna geografska podjela Hrvatske, dakle, ne pokazuje znakove slabljenja. Međutim, u ovim je izborima desnica imala dva ozbiljna kandidata. Jedan od njih – Miroslav Škoro – ima jasan regionalni identitet pa je na temelju toga dobro prošao u Slavoniji. Grabar Kitarović je zato dobre rezultate ostvarila u Dalmaciji i dalmatinskom zaleđu. Zoran Milanović je pak osvojio mnogo glasova u Međimurju, Zagorju i Istri. Milanović je također dobar uspjeh ostvario u nekim općinama u Slavoniji ili Dalmatinskom zaleđu, prije svega zbog glasova građana srpske nacionalnosti (na primjer u Erveniku blizu Šibenika ili Borovu pored Vukovara).
Kakva je strukturna utemeljenost ovih stranačkih preferencija? Iduća tri grafa daju neke odgovore. Prvi graf pokazuje odnos dviju varijabli: izbornog rezultata za svakog od tri kandidata i stope nezaposlenosti. Drugi pokazuje odnos izbornog rezultata i prosječnog dohotka teritorijalne jedinice po stanovniku (preračunato u indeks). A treći pokazuje odnos izbornog rezultata i udjela fakultetski obrazovanog stanovništva u ukupnom stanovništvu teritorijalne jedinice. Svaki kružić predstavlja jednu teritorijalnu jedinicu, označenu plavom bojom za Kolindu Grabar Kitarović, crvenom bojom za Zorana Milanovića i crnom bojom za Miroslava Škoru. Za svakog kandidata je povučena i regresijska linija koja pokazuje trend za sve općine i gradove (za svakog kandidata pojedinačno). Ako je linija horizontalna onda veza ne postoji, ako oštro raste onda je pozitivna, ako oštro pada onda je negativna.
Kao što se može vidjeti, kandidati desnice bolje rezultate ostvaruju u onim teritorijalnim jedinicama u kojima je stopa nezaposlenosti viša, u kojima je dohodak manji te u kojima je manje fakultetski obrazovanog stanovništva. To važi i za Kolindu Grabar Kitarović i za Miroslava Škoru. Za ljevicu važi obrnuto. Milanović bolje prolazi u sredinama koje imaju manju nezaposlenost, veći dohodak po glavi te veći udio fakultetski obrazovanih. Drugim riječima, ovi nam grafovi mogu reći ponešto o biračkim bazama iz koje desnica i ljevica crpe svoju podršku. Desnica ovisi o biračima koji dolaze iz sredina koje su siromašne i manje obrazovane. Ljevica ovisi o biračima koji dolaze iz sredina koje su bogatije i više obrazovane. Kao i prethodno naznačena geografska podjela i ovaj je trend već dugo prisutan kao obilježje hrvatske politike: “crna Hrvatska” je siromašnija i neobrazovanija, a “crvena Hrvatska” je bogatija i obrazovanija. I ljevica i desnica bi se trebali pitati jesu li to logični i zdravi temelji za njihovu politiku. Najzad, slabi su temelji za bilo kakvo “zajedništvo.” Hrvatska je i dalje podijeljena na (barem) dvije “Hrvatske.”
23. travnja 2026.
INTERVJU BLAŽENKA DIVJAK
O promjenama koje umjetna inteligencija unosi u sustav obrazovanja i znanosti govori bivša ministrica Blaženka Divjak. Na koje opasnosti smo se već davno morali pripremiti, i zašto nismo?
2. ožujka 2026. / čita se 9 minuta
EKONOMIJA
Dani Rodrik u knjizi "Shared Prosperity in a Fractured World" zagovara eksperimentalni državni intervencionizam kao rješenje ekonomskih i socijalnih problema u SAD-u. Darko Oračić argumentira da se nalazi istraživanja na koja se Rodrik poziva jednako tako mogu upotrijebiti i za potporu posve suprotne pozicije.
10. studenoga 2025.
INTERVJU JOSIP FARIČIĆ
O novim pravilima za napredovanje hrvatskih znanstvenika, o višku visokoobrazovnih institucija i zagušenju nekim dvojbenim programima, o programskim ugovorima koji veliku odgovornost prebacuju na znanstvene institucije i o drugim važnim temama iz znanosti govorio je predsjednik Rektorskog zbora, zadarski rektor Josip Faričić.