Koliko je emigracija promijenila hrvatsku statistiku? Zamrzavanje regionalnih nejednakosti

Nedavno objavljeni "indeks razvijenosti" pokazuje kako u Hrvatskoj nije bilo velikih promjena od 2010. do 2020., s izuzetkom pada stope nezaposlenosti za cijelu zemlju, piše Marko Grdešić u svojoj analizi podataka Ministarstva regionalnog razvoja. Značajna emigracija - koja je u nekim sredinama dosezala i 40 posto - ipak nije imala osjetni utjecaj na regionalne nejednakosti.

• Naslovna fotografija: Traktor ore polje u Garešnici, jesen 2015. (Damir Spehar/PIXSELL)

• Autor je profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju nedavno objavljenog “indeksa razvijenosti” mogu se steći neki uvidi u dostignutu razinu razvijenosti u Hrvatskoj. Indeks se temelji na ukupno 556 općina i gradova, a podaci su javno dostupni na stranicama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU. U prošlom sam se tekstu bavio osnovnim uvidima u podatke iz kojih se računa indeks: dohodak po glavi stanovnika, proračunski prihodi lokalne jedinice po glavi stanovnika, stopa nezaposlenosti, razina obrazovanja (VSS) te starost stanovništva. Glavni zaključak jest taj da velikih promjena od 2010. do 2020. godine nema. Najveća promjena je veliki pad u stopi nezaposlenosti, i to za cijelu zemlju. Što se tiče nejednakosti u razini regionalne razvijenosti, one ostaje, premda nekih manjih promjena ima.

Izvor podataka: MRRFEU

Kako ti podaci izgledaju kada se promotri njihova distribucija u prostoru? Ovom tekstu su priložene karte kako bi se mogao steći uvid u geografski raspored razvijenosti i nerazvijenosti. Prva je varijabla dohodak per capita, prema najsvježijim podacima iz indeksa razvijenosti. Geografski raspored je dobro poznat. Bogatije su sredine Istra, Kvarner, Zagreb s okolicom, sjever Hrvatske te neki otoci i dalmatinski gradovi. Siromašnije su sredine Banija, Lika, dalmatinska zagora i najveći dio Slavonije. Ova je podjela stabilna već dugo. Ako se promotre promjene u dohotku per capita od 2010. godine do 2020. godine onda se vidi drugačiji raspored. To je ohrabrujuće jer znači da se najveći napredak ne događa nužno u onim sredinama koje već jesu među najbogatijima. Doduše, te promjene nisu posebno velike, ali su ipak dobrodošle.

Izvor podataka: MRRFEU

Slično se može zaključiti i kada je riječ o proračunskim prihodima lokalne vlasti (2020. godine) te o promjeni u proračunskim prihodima (od 2010. do 2020. godine). Opet najbolje stoji sjeverozapad (plus neki otoci i dalmatinski gradovi). Ove su razlike veoma velike. Da li se smanjuju? U prošlom se tekstu sugeriralo da se te razlike jesu smanjile, ali ne za mnogo. Ako se pogleda karta s promjenama u proračunskim prihodima, onda se vidi da nisu nužno najviše napredovali lokalni proračuni onih sredina koje već jesu dobro stajale. To je opet relativno dobra vijest. Drugim riječima, ne može se reći da bogati postaju još bogatiji. Ima relativno mnogo općina u Lici, na sjevernom i srednjem Jadranu, te u Srijemu koje su napredovale.

Izvor podataka: MRRFEU

Kada je riječ o stopi nezaposlenosti, geografska distribucija najnovijih podataka jasno oslikava dobro poznate regionalne nejednakosti: sjeverozapad protiv jugoistoka. Doduše, stopa nezaposlenosti je najviše i padala tamo gdje je bila najveća. To jesu dobre vijesti, barem utoliko što je time problem nezaposlenosti olakšan. Međutim, ovi podaci nam ne govore nužno ništa o tome kako su ljudi u tim sredinama rješavali svoj problem nezaposlenosti. Za pretpostaviti je da su mnogi to učinili emigracijom, a ne zapošljavanjem ondje gdje žive. S druge strane, kao što se vidi, stopa nezaposlenosti gotovo nigdje nije rasla, što svakako jest dobra vijest.

Izvor podataka: MRRFEU

Iduća varijabla je postotak stanovništva s VSS razinom obrazovanja. Ako se pogleda stanje 2021. godine i promjena od 2011. do 2021. godine može se vidjeti veoma sličan geografski raspored. Ovo nisu dobre vijesti, barem što se tiče nejednakosti između teritorijalnih jedinica. Iste one sredine koje već imaju najviše obrazovanog stanovništva su doživjele i najveći porast u postotku obrazovanih. Takva dinamika učvršćuje postojeće nejednakosti. Riječ je opet o Istri, Kvarneru, zagrebačkoj okolici, Zagorju, Međimurju i još nekim gradovima.

Izvor podataka: MRRFEU

Nešto slično se može zaključiti i kada se promatraju karte koje prikazuju geografski raspored prosječne starosti 2021. godine i promjene u prosječnoj starosti od 2011. do 2021. godine. One sredine koje jesu relativno stare su ujedno doživjele i veći porast relativne starosti. U onoj mjeri u kojoj ovakva dinamika prevladava, regionalne nejednakosti se učvršćuju. Najviše se povećala prosječna starost u Slavoniji i dalmatinskoj Zagori, a tamo je već i bila relativno visoka.

Izvor podataka: DSZ

Sve u svemu, velikih preokreta u geografskoj distribuciji razvijenosti u Hrvatskoj nema. Sličan je bio zaključak i u prošlom tekstu. Na kraju, jednu dimenziju sam nekoliko puta spominjao, ali nisam pokazao nikakve podatke. Riječ je o emigraciji koja nije dio indeksa razvijenosti. Međutim, podaci o ovom fenomenu su također dostupni te se mogu pronaći na stranicama Državnog zavoda za statistiku. U posljednjoj karti se prikazuje postotak stanovništva koji je emigrirao u inozemstvo u razdoblju od 2011. do 2021. godine, izračunat kao udio u ukupnom broju stanovnika 2011. godine. U nekim sredinama ta brojka ide do 30 i 40 posto. Ovo vjerojatno nije sasvim precizna procjena za emigraciju jer je pitanje koliko službena statistika uspijeva zahvatiti sve one koji iseljavaju iz zemlje. Unatoč tome, podaci su korisni. Može ih se tretirati kao donji prag jer je vjerojatno da službene brojke daju niži broj u odnosu na stvarnost.

Iz kojih se sredina iselio najveći postotak ljudi? Kao što se vidi, to su Banija, Lika, Kordun te dijelovi Slavonije. Nema velikih iznenađenja. Međutim, dobri poznavatelji hrvatske političke geografije će uočiti da je ovdje riječ o sredinama u kojima tradicionalno živi visoki postotak srpskog stanovništva. Zaista, korelacijski koeficijent između postotka koji je emigrirao i postotka srpskog stanovništva je relativno visokih 0.6. Međutim, to su male sredine pa u apsolutnim brojevima broj iseljenih nije posebno visok. Ali kao postotak, to je primjerice 41 posto ukupno iseljenih u Civljanima, 31 posto u Biskupiji, 29 posto u Donjem Lapcu ili 23 posto u Borovu. To ne znači da su iz tih tradicionalno srpskih mjesta odlazili samo Srbi, jer se u sličnom opsegu smanjuje i broj Hrvata. Priča nije nužno etnička, nego ekonomska.

U svakom slučaju, regionalne nejednakosti ostaju relativno neizmijenjene, a njihov geografski raspored dobro poznat. Da bi se to promijenilo trebala bi se pojaviti politička ili ekonomska sila mnogo jača od onih koje trenutno djeluju u geografskom prostoru. Za kraj, prilažem i tablicu s korelacijskim koeficijentima za varijable koje ulaze u indeks razvijenosti i još nekoliko njih, uključujući i postotak koji je emigrirao.

	Dohodak per capita (2020)	Proračunski prihodi (2020)	Stopa nezaposlenosti (2020)	Udio s VSS (2021)	Prosječna starost (2021)	HDZ (postotak glasova na  parlamentarnim izborima 2020)	SDP (postotak glasova na parlamentarnim izborima 2020)	Postotak srpskog stanovništva (2021)	Postotak koji je emigrirao (2011-2021)
Dohodak per capita (2020)	1
Proračunski prihodi (2020)	0.46	1
Stopa nezaposlenosti (2020)	-0.58	-0.30	1
Udio s VSS (2021)	0.70	0.59	-0.40	1
Prosječna starost (2021)	0.05	0.27	0.16	0.05	1
HDZ (postotak glasova na  parlamentarnim izborima 2020)	-0.38	-0.27	0.41	-0.38	0.02	1
SDP (postotak glasova na parlamentarnim izborima 2020)	0.34	0.22	-0.37	0.31	0.12	-0.84	1
Postotak srpskog stanovništva (2021)	-0.28	-0.10	0.46	-0.20	0.39	-0.05	0.16	1
Postotak koji je emigrirao (2011-2021)	-0.32	0.03	0.49	-0.18	0.31	0.12	-0.03	0.61	1

Korelacijski koeficijenti 556 općina i gradova u Hrvatskoj.