Ostavka Hans-Georga Maaßena: Bitka za budućnost Europe, političke posljedice Chemniza

Prema anketama AfD je pretekao SPD. Prvi stvarni test raspoloženja njemačkih birača bit će 14. listopada kad su parlamentarni izbori u Bavarskoj. Kao predigra smijenjen je čelnik Službe za zaštitu ustavnog poretka, ali je ušao u ministarstvo policije, kod Seehofera, lidera bavarskog CDU-a, kojeg više nego njegovi podupiru glasači AFD-a ... Kao da je zapletaj crijeva

Prethodni članak: Hoće li se dogoditi nemoguće, da CSU mora u koaliciju u Bavarskoj? Kako bi to utjecalo na ukupnu njemačku politiku?

Kao rijetko kad, smjena šefa njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georga Maaßena je odluka kriznog sastanka vladajuće koalicije sa kojom praktično nitko u Njemačkoj nije zadovoljan. U građanskim parnicama to obično znači da je odluka najpravednija moguća, ali u ovom slučaju je to teško reći. Socijaldemokrati su tražili njegovu ostavku, njegov neposredni šef, ministar unutrašnjih poslova i političar bavarskog CSU-a Horst Seehofer je čvrsto stajao uz Maaßena. Kako se čini, jedino čemu se dosjetila kancelarka Merkel i njen CDU je bilo spasiti što se još spasiti može bez da SPD ode praznih ruku, ali i da Seehofer i njegov CSU ne dožive pljusku uoči pokrajinskih izbora u Bavarskoj.

Ishod kriznog sastanka čelništva vladajuće koalicije prije tjedan dana je bio da je Maaßen uklonjen sa čela Službe, ali je na koncu postavljen za poslovnog savjetnika u Ministarstvu unutrašnjih poslova – dakle kod Seehofera.

Za mnoge je neoprostiv grijeh Maaßena bila njegova izjava listu Bild početkom rujna, desetak dana nakon okršaja u Chemnizu (da apsurd bude još veći: taj grad se u doba DDR-a zvao Karl Marx Stadt) u kojem je i jedan Nijemac porijeklom sa Kube izgubio život. Obzirom da je u javnost procurio i uhidbeni nalog protiv jednog Iračana optuženog za to ubojstvo i da su i druga dva osumničena bila izbjeglice, zaredali su se i manifestacije AfD-a i organizacija ekstremnog desnog spektra u tom gradu. U toj opasnoj mješavini je bilo i gorih stvari.

Čitava javnost je bila zaprepaštena snimkom gdje razularena gomila napada osobu očito stranog porijekla tako da su se zaredali i protuprosvjedi, kako u Chemnizu, tako i u drugim gradovima, također sa tisućama sudionika.

Zapravo nije izvjesno na koju snimku Maaßen misli – na žalost, bilo je i više snimaka i više incidenata pa zato je kao bomba odjeknula izjava Maaßena kako je taj video “prema mojim opreznim procjenama postoje dobri razlozi kako se tu radi o ciljanoj lažnoj informaciji kako bi se odvratila pažnja javnosti od ubojstva u Chemnizu.”

Nacističko divljanje je tek fake-news? Zaprepaštenje stranke Zelenih, Ljevice, ali i Socijaldemokrata je postalo još veće kad su mediji objavili kako je Maaßen to izjavio nakon razgovora sa ministrom unutrašnjih poslova Seehoferom. Kako izgleda, on je od Maaßena zatražio da tu sumnju iznese u javnost makar ga je i šef Službe za zaštitu ustavnog poretka upozorio kako istraga nije završena.

Uslijedio je zahtjev da Maaßen iscrpno objasni Vladi, što je mislio tom izjavom. Dano obrazloženje je još više razočaralo javnost: u njoj pak tvrdi kako nikad nije rekao da je snimka bilo istinita, bilo lažna. Komentar ne njemačkog, nego švicarskog Neue Zürcher Zeitung nakon njegove smjene je bio: “Taj čovjek je u uzavreloj situaciji dao nesretnu izjavu. Ništa više od toga. Svi oni koji misle kako su sa svojim urlicima za ostavkom učinili nešto za sigurnost zemlje, oni se varaju. Maaßen je od stupanja na dužnost stekao visok ugled u sigurnosnim krugovima.(…)”

Usprkos želji da se hladne glave sagleda situacija, tako hladan se jednostavno ne može biti: previše je incidenata, ne samo u Chemnizu gdje osobe “krive” boje kože moraju razmisliti prije nego što izađu na ulicu. Tu ne pomažu niti propovjedi o “kulturi dobrodošlice” koji u najboljoj namjeri šire i mnogi njemački mediji.

Ne, nisu sve izbjeglice kandidati za Nobelovu nagradu. Već i zbog frustracije što ih je ovdje dočekalo, ima i potpuno besmislenog nasilja: na primjer, u Cottbusu je jedan izbjeglica fizički napao jedan bračni par jer mu nije pridržao vrata trgovine. Ima i banalnih uzroka sukoba: u tom istom gradu je izbila krvava tučnjava “domaćih” i došljaka zbog jedne djevojke.

Ali i uspjeh AfD-a, baš kao i retorika CSU-ovca Seehofera jasno pokazuju da se ksenofobija i netrpeljivost šire Njemačkom i divljanje u Chemnizu se ne može uzeti olako. I kada je riječ o stručnosti Maaßena – na koje rado ukazuje i Seehofer, opet i hladne glave ima mjesta sumnji. Dovoljno je podsjetiti na slučaj Anisa Amrija, napadača na Božićni sajam u Berlinu prije dvije godine. I tu je Maaßen izjavio kako je to bio “posao policije” i kako se njegova služba nije njime bavila.

U parlamentarnom istražnom povjerenstvu se pokazalo: to nije točno, Maaßenova Služba je vodila spis o Amriju i čak imala doušnika u njegovoj blizini. Doduše, tu treba podsjetiti i na zakon džungle koji vlada u obavještajnim krugovima: mediji su otkrili kako su za Amrija bili zainteresirani Amerikanci, poznati da rado slušaju, ali malo govore što oni znaju. Točnije, nisu bili zainteresirani za njega nego za njegovog nalogodavca među borcima takozvane Islamske države u Libiji.

Ne može se ići tako daleko i tvrditi da je Maaßen ili bilo tko drugi u Njemačkoj znao što Amri sprema u Berlinu, a i Amerikanci su na svoj način isplatili svoju grešku. Neposredno nakon smrti Amrija je logor terorista u Libiji, odakle je dolazio signal njegovog tamošnjeg sugovornika, sravnjen sa zemljom. U napadu američkog zrakoplovstva je tamo bačeno oko 100 bombi i projektila.

Ali uvijek se iznova Služba za zaštitu ustavnog poretka proziva i zbog (ne)aktivnosti prema ekstremistima sa desnog političkog spektra. Doduše, i ova je Služba u Njemačkoj formirana federalno, po saveznim pokrajinama pa je teško reći tko sve kuha tu desničarsku kašu. Ali i njihov šef, što je donedavno bio Maaßen, nije pokazao osobitu želju pomoći točnim informacijama na netom završenom suđenju posljednoj pripadnici neonacističke terorističke organizacije NSU, makar izgleda da je upravo njen doušnik pomogao naoružati tu bandu.

I tu stalno prednjače pokrajine koje su nekad bile DDR: novinari ARD-a su otkrili da je jedan službenik Službe za zaštitu ustavnog poretka pokrajine Saske ne samo sudjelovao u nedavnim “mirnim” prosvjedima ekstremne desnice u Chemnizu, nego je i jedan od osnivača i visok dužnosnik AfD-a u toj pokrajini. Kao odgovor, čuje se kako je AfD priznata politička stranka koja svoje zastupnike ima i u Bundestagu.

Utoliko niti za Maaßena nije bilo ništa čudno čak dva puta se sastati sa tadašnjom predsjednicom te stranke Frauke Petry, navodno da bi “razjasnio” što ta stranka treba učiniti da i formalno postane nezanimljiva Službi za zaštitu ustavnog poretka. S druge strane, čak i među konzervativnim političarima se sve češće čuje da baš ta Služba itekako treba malo bolje pogledati čitav AfD i da li doista zagovaraju Ustav i demokraciju Njemačke.

Zato je i komentar Ijoma Mangolda u listu Die Zeit ovu “smjenu” Maaßena on naslovio “Coitus interruptus”:

“Za javnost je vrhunac osjećaja kad se kotrljaju glave. To je unaprijed pomaknut Sudnji dan u našem unutarnjem svijetu. Ništa ne čini veće zadovoljstvo nego kad netko mora pokupiti svoj šešir. To je jednoznačno kao prekidač: uključeno, isključeno. Sasvim je drugo sa sadržajima koji se nikad ne mogu posve razjasniti, nego imaju svojstvo da postaju sve složenije što ih se duže vrti.(…)

Javnost se pripremila na Shootout, na pravi dvoboj: ili će Maaßen otići i to će biti blamaža za Seehofera, ili će ostati, to bi bio Seehoferov trijumf. (…) Ali onda se dogodila suprotnost tom nedvosmislenom vrhuncu osjećaja. Tko je sad pobjednik, tko gubitnik? To se ne može reći. Tako nastaje zastoj u osjećajima.

Sve se teže golim okom može reći da li neka vlada rješava probleme. Ali da li nasuprot tome izaziva zastoj osjećaja, to svatko osjeća na svojoj koži. Svi se sad osjećaju nezadovoljeni. Ali što to znači za veliku koaliciju ako se više ne može pobrinuti za katarzu?”

Odgovor na pitanje komentatora se može naći u najnovijem ispitivanju Deutschlandtrenda postaje ARD: nakon što se šefica SPD-a Andrea Nahles pomučila javnosti objasniti kako je i ovaj dogovor o Maaßenu “uspjeh” i kako je jedina alternativa raspad koalicije i novi izbori, njen SPD je po prvi put sa 17% postao tek treća stranka u Njemačkoj. Pretekao ju je AfD koji nosi 18%, a niti CDU/CSU nema razloga za slavlje: osvaja tek 28%.

A kada je riječ o Seehoferu, još samo 28% upitanih misli da je to prava osoba na položaju ministra unutrašnjih poslova. Još više bi se u Münchenu trebali zabrinuti činjenicom kako su jedini zadovoljni Seehoferom birači AfD-a – njih 61% misli da radi dobar posao. Čak i među kršćanskim demokratima njih 64% misli da bi Seehofer trebao otići, a nezadovoljstvo seže sve do 92% među biračima Ljevice.

Kako se čini, izgleda da je i kancelarka shvatila da to “rješenje” o Maaßenu doista nije nikakvo rješenje. Jer dok je i Nahles morala od bavarskog SPD-a čuti da to tako neće ići ako se ičemu još mogu nadati na tamošnjim izborima, bliže se izbori i u Hessenu. A i tamošnji CDU više ne zna objasniti svojim biračima zašto se pušta jednog Seehofera da radi što hoće.

Jer i ovo rješenje neće dugo potrajati, ako se velika koalicija želi održati. Za Angelu Merkel se čini da je dilema: ili SPD ili bez CSU-a što bi i za CDU bilo nepojmljivo. Nešto se mora dogoditi sa Seehoferom, ali ne prije izbora u Bavarskoj. I ovaj put je na potezu München.