Nema zemlje za starce, ali ima za data centre

Uz sva već otvorena pitanja o data centru u Topuskom i njegovoj solarnoj elektrani, Veronika Rešković otvara još jedno. Ono o vlasništvu, pritisku na seljake i prijetnji izvlaštenjem, koje je već završilo na Ustavnom sudu, i to baš zbog nesuđenih solarnih elektrana u Zagorju.

• Naslovna fotografija: Jako Andabak (Josip Regović / PIXSELL)

• Autorica je novinarka fokusirana na ljudska prava i funkcioniranje pravne države.

Bio je to dan velikih brojeva. Naslovnice najčitanijih dnevnih novina krajem travnja preplavile su bombastične poruke: „U Topuskom data centar od 50 milijardi eura“, „Podatkovni centar Pantheon AI najveće je ulaganje u povijesti Hrvatske – vrijedno više od 100 Peljeških mostova“. Ispod masno otisnutih naslova uslijedio je niz začuđujućih brojki: stotine hektara potrebnog zemljišta, gigavat snage data centra, 500 megavata snage fotonaponske elektrane, stotine kilometara novih dalekovoda, tisuće novih radnih mjesta… Sve začinjeno pompoznim frazama koje su više nalikovale promotivnom materijalu, nego novinarskom tekstu.  

Potpisnici članaka (pardon, reklama) nisu štedjeli riječi. Glorificirali su svaki segment privatne hrvatsko-američke investicije. Izvijestili su nas da je riječ o ulaganju bez presedana, ne samo u povijesti Hrvatske, „nego u povijesti cijele srednje i istočne Europe“ i da je projekt Pantheon „katapult koji Hrvatsku s margine ispaljuje prema europskom vrhu“. U igri su, kažu, za tu prevažnu investiciju bili i Poljska, Bugarska i Mađarska, ali eto – na Hrvatsku je valjda pao grah, odnosno sreća. 

I to baš na području opustošene Banije, općine Topusko, u trokutu sela Pecka, Katinovac i Crni Potok, blizu granice s Bosnom i Hercegovinom. Području naseljenom pretežno građanima srpske nacionalnosti, povratnicima. 

• Stanje na terenu

Reklamni prospekti (pardon, novinarski tekstovi) nisu se previše opterećivali stvarnim stanjem na terenu, ljudima koji tamo žive, njihovom zemljom i zaštitom vlasništva, pravom na čistu vodu i zrak. Golema investicija opravdava sve. Pogotovo ako i vlast, na svim nivoima, istovremeno sipa hvalospjeve stvarajući dojam da je sve praktički riješeno. Ako i nije, pitanje je samo trenutka kada će, kao po traci, sve potrebne dozvole biti potpisane. 

Je li to baš tako? Pa baš i nije. Odnosno, ne bi trebalo biti. U ovoj zemlji, pored PR uradaka, postoje i zakoni, procedure, prostorni planovi i gabariti koje treba poštivati. I to svi, bez razlike. Neovisno koliko novaca nose u torbi.  

Neki drugi novinari zato se nisu uhvatili na tu prvu slamku „povijesne prilike“ za Hrvatsku. Posložili su stvari i krenuli logično propitivati. 

Tako smo uspjeli čuti sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjaka da se tek čeka izrada projektne dokumentacije koju će potom trebati razmotriti. Nakon što projekt bude odobren, objašnjava, slijedi izmjena prostornog plana, a nakon toga i izdavanje svih potrebnih dozvola. I sam investitor priznaje da još nije dovršena ni studija utjecaja na okoliš. 

Istovremeno, na Klimatskom portalu objavljena je analiza koja sloj po sloj otvara mnoga pitanja tog megalomanskog projekta. Prije svega, kratko vrijeme izgradnje. Investitori planiraju početi gradnju data centra početkom 2027. godine, a započeti s radom već u prvoj polovini 2029. godine. Podaci pokazuju da je uobičajena gradnja znatno duža, oko četiri godine. Problem je i velika potrošnja energije takvog centra. Istovremeno, golema „AI postrojenja“ otpuštaju veliku količinu topline. To će svakako imati posljedice i na lokalno stanovništvo. Nepoznata je i uloga zakupaca, o kojima investitor „za sada ne bi govorio“. Moguće je da to na kraju ni ne bude data centar, upozorava Klimatski portal. Čini se da sadašnji investitori grade samo popratnu infrastrukturu koja treba privući pažnju potencijalnih korisnika koji će onda „eventualno“ biti zainteresirani za postavljanje AI servera.  I na kraju, najzanimljiviji dio analize je vezan za informaciju da se – uz podatkovni centar od jednog gigavata, izgradnje 280 kilometara posebnog dalekovoda i vlastite trafostanice – planira i ogromna solarna elektrana snage 500 megavata. Upravo u ovoj posljednjoj stavci leži (najisplativiji) zec. Čitava priča o AI infrastrukturi doima se kao krinka za gradnju gigantske solarne elektrane, zaključuje Klimatski portal. 

• Megalomanski projekt

Bilo kako bilo, ako zaživi megalomanski projekt u bilo kojem obliku – ili kao AI centar ili „samo“ kao ogromna solarna elektrana – on će sasvim sigurno promijeniti život tamošnjih stanovnika. Ako tih stanovnika tada uopće bude bilo, naravno. 

Seljani strahuju što će biti s njima i s njihovom imovinom. Oko kuća su im već sada počeli neki radovi – radnici vuku kablove, kopaju bunare, buše…Nitko im se ni od lokalne ni od nacionalne vlasti ne obraća. Oblijeću ih samo ljudi koji bi sve to kupili, a oni neka odu, neka se izmjeste.  

Mještani se žale se da ih već godinama obilaze kojekakvi emisari u ime investitora, da vrše na njih pritisak da im prodaju svoju zemlju, da se isele ili da im prodaju, pa da ostanu tu živjeti do smrti. U protivnom im prijete izvlaštenjem zemljišta. 

Seljani su ispričali novinarima da je otkup zemlje počeo prije 7-8 godina za 50 lipa po kvadratu. Sada im nude 50 centi. Nazivaju ih telefonom, dolaze na vrata. O tome što će novi vlasnici s tom zemljom ne znaju puno. Prije su, kažu, tvrdili da je kupuju za plastenike. Sada se priča o solarnim panelima. 

O koliko je poljoprivrednog zemljišta  zapravo riječ? Ni to nije jasno. Na stranicama projekta stoji da je plan 350 hektara uz moguće proširenje na 450 hektara. U medijima se spominje da je već otkupljeno 1000 hektara, a negdje je i brojka od 1500 hektara. Jako Andabak, jedan od investitora s hrvatske strane, tvrdi da je „zemljište riješeno, da je otkupljeno“. Ne govori ni koliko, ni za što, pa ni koja vrsta zemljišta. Ne zna se ni je li riječ o raspršenim česticama ili velikim komadima otkupljenih ili okrupnjenih površina.  

Upravo je Andabak taj koji, po izjavama mještana, dolazi njima na vrata ili im šalje svoje posrednike, nudi im smiješne cifre za djedovinu i prijeti izvlaštenjem.

• Sve je moguće

Pod takvim pritiskom sigurno je teško živjeti, ali u ovom trenutku – kada još ne postoji ni pisani prihvaćeni projekt, a kamoli što drugo – teško da može doći do realizacije najgore prijetnje, odnosno izvlaštenja. Iako, u našoj državi je sve moguće, pa i to da se netko treći upiše kao vlasnik pored živog vlasnika. Posebno ako je taj netko moćan, u novcu i/ili političkom zaleđu. 

Ipak, budimo barem malo optimisti. Iako vlast, od trenutka kada je projekt Pantheon AI predstavljen u medijima, izražava divljenje, to formalno ništa ne znači. Bitni su papiri, dozvole i studije. Tek će se onda vidjeti je li taj projekt doista koristan za zajednicu ili nije. Odnosno, je li projekt od interesa za Republiku Hrvatsku. U tom slučaju, pod određenim uvjetima, doista može doći do izvlaštenja poljoprivrednog zemljišta, pa i u slučaju ako se radi o privatnom investitoru, a ne o projektu lokalne zajednice ili države. 

Upravo takva mogućnost da se izvlaštenje može raditi i u privatnom interesu sporna je odredba u Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade, zbog čega su klubovi SDP-a i Možemo! prije pola godine uputili Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti tog Zakona. 

Oni su to učinili ponukani slučajem oduzimanja zemljišta malim poljoprivrednicima u Zaboku u korist privatnih investitora u solarne elektrane. Istovremeno su uputili i zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o energiji koji izgradnju energetskih objekata, njihov održavanje i korištenje te obavljanje energetske djelatnosti proglašava od interesa za Republiku Hrvatsku. 

Neovisno od toga kakva će i kada će biti odluka Ustavnog suda, važno je i da mediji preuzmu svoj dio odgovornosti i budno motre što se događa na Baniji, sve te naizgled dosadne procedure i papire oko projekta Pantheon AI. Važno je i organiziranje građana, civilnog društva i stručne javnosti.  I da lokalna predstavnička tijela počnu raditi za dobrobit svojih građana koje zastupaju, a ne onako kako od njih očekuju visoka stranačka tijela ili slatkorječivi investitori. Tako se čuva zajednica i javni interes. I u svom dvorištu i šire.