Pet ključnih pitanja o useljavanju i iseljavanju. Video.

Dana prije predizborne šutnje Ideje.hr i Sindikat znanosti održali su raspravu o migracijama i što politika može učiniti s time u vezi. Sudjelovali su Ivan Vidiš (HDZ), Bojan Glavašević (Rijeke pravde), Jelena Miloš (Možemo!), Marija Selak Raspudić (Most) Davorko Vidović (Socijaldemokrati), Josip Jurčević (Domovinski pokret)

Sindikat znanosti i portal Ideje.hr održali su predizborno sučeljavanje na temu „Hrvatska budućnost – iseljavanje ili useljavanje“. O tome su govorili Josip Jurčević iz Domovinskog pokreta, Ivan Vidiš iz HDZ-a, Marija Selak Raspudić iz Mosta, Jelena Miloš iz Možemo!, Bojan Glavašević iz koalicije Rijeke Pravde te Davorko Vidović iz Socijaldemokrata. Raspravu je moderirala novinarka Jasmina Popović.

Cijelu raspravu možete pogledati u snimci, a iza nje je tekstualni prikaz.

Rasprava je bila podijeljena u pet ključnih tema, a stavove političkih kandidata na svaku od njih možete saznati u isječcima niže.

1) KAKO ZAUSTAVITI ISELJAVANJE IZ HRVATSKE?

Kako planirate zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske? Mogu li mjere i strategije, koje svaka vlast donosi u svom mandatu, postati više od mrtvog slova na papiru?

Ivan Vidiš (HDZ): Mi smo već poduzeli neke mjere. Zadnje dvije godine bilježimo povratak Hrvata iz inozemstva, a nastavljamo raditi na podizanju materijalnog položaja mladih, kvalitete radnih mjesta, sigurnosti. Evo smanjili smo ugovore na određeno na 18 posto.

Marija Selak Raspudić (Most): Mi smo dio pokazali u Sinju, u praksi, a ne samo teoriji. To su besplatni dječji vrtići, smanjenje poreza na dohodak za 5 posto, jedinstven dječji doplatak za svako dijete, aktiviranje 20 tisuća državnih nekretnina za mlade obitelji, mjere za studente kojima će se vrednovati i njihov rad.

Ivana Miloš (Možemo!): Hrvatska je godinama svoju konkurentnost na tržištu rada gradila pogrešno, smanjenjem cijene rada u javnom i privatnom sektoru, smanjenjem kolektivnih prava radnika, smanjenjem socijalnog dijaloga sa sindikatima. To možemo popraviti jedino povećanjem uvjeta rada i uvjeta života – osiguranjem dostupnih i priuštivih vrtića, stanova, ali i rastom plaća. U Hrvatskoj moraju rasti plaće u javnom, ali i privatnom sektoru na način da Hrvatska ne ovisi o turizmu nego da stvaramo strateška zelena radna mjesta.

Bojan Glavašević (Rijeke pravde): Odlazak ljudi je i sociološki problem. Rješavanje korupcije, poslovne klime, najniže cijene rada u EU, monokulture uslužnih djelatnosti koje su po novim podacima jedan od glavnih generatora inflacije. Priuštivo stanovanje, prometna povezanost, zeleni javni prijevoz i pritom mislim na željeznicu. Time rješavate nekoliko problema kvalitete života – cijenu hrane, stanovanja…

Josip Jurčević (Domovinski pokret): Hrvatska ima sve pretpostavke biti razvijena, bogata zemlja. Ali uvijek je bila pod nečijom kontrolom. Nastavio se pljačkaški model, struktura vlasnika odnosno poslodavaca se događala po političkoj liniji. Potrebno je potpuno restrukturiranje upravljačkog modela, sustava obrazovanja, mobilnost….

Davorko Vidović (Socijaldemokrati): Upravljanje je postavljeno kao klijentelistički kartel, nemamo registar stanovnika. Ako ne promijenimo način upravljanja državom, bez pokretanja proizvodnje, stvaranja nove vrijednosti, ne možemo zadržavati ljude.

2) DEMOGRAFSKE POLITIKE ZA DRUŠTVENU REVITALIZACIJU

Demografi upozoravaju na depopulaciju zbog koje čitave regije ubrzano ostaju puste. Kakve obiteljske, demografske politike nudite za društvenu revitalizaciju?

Ivan Vidiš (HDZ): Nastavljamo gdje smo stali. Prekarnost osoba koje su imale djecu – roditeljska naknada rasla je 90 posto od 2016. godine, dogradili smo i unaprijedili vrtiće. Sredstva je Vlada pronašla u okviru NPOO-a.

Ivana Miloš (Možemo!): Važno je povećati plaće, politiku plaća koju RH nema, priuštivo stanovanje, vrtići i socijalne usluge za starije. Jednaka pravila za sve, bez korupcije. To je politika za vraćanje Hrvata. Što se tiče depopulacije tu je bitna prometna politika, zapušten javni prijevoz, željeznice, regionalna povezanost. Dostupnost širokopojasnog interneta, možemo povećati zaposlenost i razvoj tog područja.

Marija Selak Raspudić (Most): Hrvatska se klanja inozemnim centrima moći. Sve ove probleme riješit ćemo ako se  HDZ makne s vlasti. Oni su sinonim za korupciju i u takvim uvjetima nema optimizma, a on je temelj za ostanak. U praksi smo smanjili stopu poreza na dohodak jer bez toga ne možete govoriti o rastu plaća. Treba maknuti porez na upravljanje prvom nekretninom, smanjiti porez na rad, omogućiti vrtiće. Sinj je najveći grad koji je to dokazao.

Bojan Glavašević (Rijeke pravde): Austerity je lijeva ekonomska politika koja je kao odgovor na krizu dala rezultate. Što se tiče razvoja regija, ukinut je prirez i to je problem. Također, ključne su željeznice, politika stanovanja i mirovine. Kod depopulacije su bitne poljoprivredna politika i zajednička poljoprivredna politika koje mogu dati puno odgovora. Što se tiče prirodnog prirasta, možemo graditi vrtiće, ali što ćemo ako nemamo odgojitelje ili imaju niske plaće. Isto je i sa školama i kadrovskom politikom. Imigracijska politika je dio demografije. Ona je bila potpuno stihijska, ali je bitan element jer nema kompletnog odgovora na demografski problem u Hrvatskoj.

Josip Jurčević (Domovinski pokret): Depopulacija traje već 100 godina. Treba promijeniti model upravljanja RH, demokratizirati ga. Politička razina je prva gdje treba promijeniti taj model, a onda razmišljati o svim mjerama koje su sve odavno izmišljene u demokratskom svijetu. Umjesto da politika bude u funkciji razvoja, ona je neprijatelj društva.

Davorko Vidović (Socijaldemokrati): Hrvatska je najviše podbacila na dvije razine – nedostatak razvojne politike i poljoprivredne politike. Ja živim u županiji gdje ima više umirovljenika nego zaposlenog stanovništva i nekoliko je takvih još. One se ne mogu depopularizirati bez imigracije. Nema više tih demografskih mjera, populacijske politike koje mogu povećati broj stanovnika. Bez  kontroliranog useljavanja, povratka onih koji su otišli, nema razvoja. Bez pametne politike, bježanjem od te teme nećemo riješiti problem depopulacije.

3) UVOZ STRANE RADNE SNAGE

Hrvatska je među europskim zemljama koje najbrže gube svoje stanovništvo. Nedostatak radne snage je logična posljedica. HUP tvrdi da bi Hrvatska do 2030. godine mogla imati više od 400 tisuća stranih radnika. Neke stranke su za vraćanje kvota za strane radnike, druge su protiv. Kakav je vaš stav? Koja područja traže hitnu intervenciju?

Ivana Miloš (Možemo!): Postoji stihijski uvoz strane radne snage jer nije se vodilo društvenim potrebama. Pa smo iznenađeni. Treba uvoz radne snage prilagoditi društvenim potrebama. Država treba raditi zajedno s poslodavcima, potrebnim kvalifikacijama na tržištu rada. Za zelena radna mjesta i deficitarna zanimanja. Treba napraviti ne stihijsku, nego sustavnu politiku migracije, provesti mjere integracije. Poboljšanjem kvalitete života vraćati naše građane iz inozemstva.

Ivan Vidiš (HDZ): Krize smo odradili jako dobro, od 2021. godine imamo novi kvotni sustav koji će predvidjeti radna mjesta. Prioritet nam je hrvatski radnik i deficitarna zanimanja. Uvijek testiramo evidenciju nezaposlenih i onda dovodimo strane radnike. Imamo smo najveći skok BDP-a u EU i zbog toga je došlo do skoka radnih mjesta. Sa socijalnim partnerima smo utvrdili neka pravila – pojačali zahtjeve, morate imati promet, poslovati barem godinu dana, ne smijete imati dugove, ne smijete biti kažnjavani. Uvest ćemo da radna dozvola traje tri godine, zajedno s učenjem hrvatskog jezika kako bi se osoba prilagodila nama. Imamo i zakon za sve oni koji ne prijave strane radnike, onda idu na crnu listu i neće moći zaposliti stranog radnika šest godina.

Marija Selak Raspudić (Most): Politikom nekritičnog uvoza stranih radnika neki su se obogatili i to je šamar hrvatskim građanima. Opis novog zakona o strancima nije stigao na dnevni red sabora. Ljudi dolaze u RH bez kvalifikacija i onda idu na nekoliko radnih mjesta. Politička odluka, reintegracija košta, pa treba poslodavcima ići u korist s poreznim olakšicama da im bude u interesu plaćati hrvatske građane.

Davorko Vidović (Socijaldemokrati): Godinama upozoravamo na to, a govorili su nam da nismo normalni. Moramo se suočiti s tim da će na nekim mjestima raditi stranci, a ne Hrvati. To se dogodilo u Njemačkoj s bauštelom. Naviknimo se na to da bez reda i pravila ulazak u zemlju znači narušavanje odnosa i svojevrsni kaos.

Josip Jurčević (Domovinski pokret): Sve što pokušamo u Hrvatskoj ne uspije. Uvoz strane radne snage prepušten je korupciji. Problemi s migracijama nisu nikakav misterij, znanstvenici su davno prepoznali. U Hrvatskoj je i danas, kao i u Jugoslaviji, najvažniji poslodavac. Dokle god politika bude najunosniji biznis, neće biti sreće.

Bojan Glavašević (Rijeke pravde): Svi smo se složili da su ovo nekontrolirane migracije. Ne možemo više bez uvoza radne snage, a kako nema kontrole, dolazi do rušenja cijene rada. Nije to jedini problem. Problem je i život u lošim uvjetima, rad na crno. To je štetan sustav za cijelo društvo. Rješenje je jednostavno: kvote, integracije, uvjeti rada i plaće. Dodatno, inspektorat rada mora početi raditi svoj posao.

4) KAKO RIJEŠITI PROBLEME NEREGULIRANOG TRŽIŠTA RADA?

Sindikati upozoravaju da bi neregulirano tržište rada moglo postati još pogubnije za domaće radnike, a dodatni problem su agencije za zapošljavanje stranih radnika, cijene najma i kupovine nekretnina, što jednima omogućava bogaćenje, a druge osiromašuje. Kako to spriječiti?

Marija Selak Raspudić (Most): Hrvatska ima dva paralelna procesa, ne možemo se uspoređivati s drugim članicama EU. Naši bježe, a strani, niskokvalificirani radnici ih zamjenjuju. Da imamo kvalitetne politike, zadržali bismo naše, a višak, naravno, ako nemamo, nadoknađivali izvana. Ova se promjena dogodila preko noći, HDZ-ovi sinovi zarađuju na tome, ljudi žive u lošim uvjetima, dvadesetak ih je natrpano u jednu sobicu. Treba temeljita revizija koliko nas ta integracija košta, koliko doprinosi, a posebno treba očuvati cijenu rada.

Bojan Glavašević (Rijeke pravde): Što ćemo s deset godina kad se promijeni tržište rada? Naš obrazovni sustav je u raskoraku s vremenom, nemamo prekvalifikacije za naše radnike. Što ćemo kad budemo imali velik broj stranih radnika koje nećemo trebati? Svi trebaju imati iste uvjete rada, treba postojati standard. Ne možemo tu raditi razliku.

Ivan Vidiš (HDZ): Sindikati su u dva najveća sektora koja uvoze strane radnike ispregovarali veći minimalac od državnog. Strani radnici ne rade na minimalcu, rade u sektorima gdje je minimalna plaća veća. Državnih inspektora je malo, ali lani su imali 12 tisuća nadzora. Prošle godine smo naplatili 1,1 milijun eura, a ove godine u prva tri mjeseca 700 tisuća eura kazni poslodavcima koji nisu poštovali propise za uvoz stranih radnika. Jedino mi i Nijemci imamo tako efikasan sustav sankcioniranja neprijavljenog rada. Imamo antidiskriminatorne odredbe, učenje hrvatskog preko vaučera. Na koncu, većina stranih radnika dolazi iz našeg susjedstva.

Jelena Miloš (Možemo!): Osigurat ćemo jednake uvjete rada svim radnicima. Problem sa stihijskim uvozom stranih radnika je rušenje cijene rada; šteti domaćim radnicima, ali i stranima koji često žive u lošim uvjetima. Predlažemo strogu regulaciju rada agencija za posredovanje, kojih u RH ima šest stotina. Inspektorat rada treba kapacitirati, a posebno se fokusirati na poštivanje kolektivnih ugovora u svim sektorima. Pokrenut ćemo akcijski plan za jačanje granskog kolektivnog pregovaranja kako bismo došli do 80 posto, što su ciljevi na razini EU.

Josip Jurčević (Domovinski pokret): Mjere ne funkcioniraju. Uvijek se vraćamo na korupciju. Kako provoditi propise, kako imati pravnu državu, regulirati tržište rada, ako imamo najkorumpiranije pravosuđe u EU? Hrvatska se kolonizira, uvozimo stranu radnu snagu iz udaljenih krajeva bez kriterija. Treba se restrukturirati upravljačka struktura u Hrvatskoj, a onda donositi zakone, od općeg do pojedinačnog.

Davorko Vidović (Socijaldemokrati): Imamo najnižu stopu zaposlenosti i aktivnosti stanovništva. Poduzima li Hrvatska sve da zaposli svoje ljude? To je ključno pitanje. Stavljeno je u drugi plan jer je lako doći do stranih radnika. Postoji ogroman bazen ljudi od 50 do 65 godina koji su radno sposobni, a poslodavci su ih otpisali. Na politici je da osigura ljudima da rade do kada mogu i žele. Imamo i 540 tisuća osoba s invaliditetom, a samo ih 20 tisuća radi. Na koncu, mladi kasno ulaze u svijet rada. Već bismo i 16-godišnjake mogli imati u sustavu rada. Treba se prvo na to fokusirati.

5) PRIORITETI I PRVI ZADACI NAKON IZBORA

Što će biti prioriteti i priv zadaci nakon izbora? Kakva migracijska kretanja predviđate u mandatu naredne vlade?

Marija Selak Raspudić (Most): Dokle god iz Hrvatske odlaze, a onda ih strani radnici zamjenjuju, mi nismo učinili sve da zadržimo naše ljude i imamo pogrešne politike. Dokle god nečiji sin odlazi konobariti u Irsku jer mora, a ovdje konobari Filipinac, pogrešne politike su na dnevnom radu. Zalažemo se da kroz razne porezne olakšice omogućimo poslodavcima da zaposli domaće radnike. Trenutno smo na divljem zapadu tržišta rada, to je epilog rada HDZ-a. Ako je rast BDP-a nastao temeljem profita banaka, onda se vidi što je prioritet vladajućih.

Bojan Glavašević (Rijeke pravde): Neke stvari se neće riješiti preko noći. Možemo izmijeniti niz zakona, kao što je uvesti niži porez na dobit poslodavcima koji radnicima daju veće plaće. Stanovanje, prometna infrastruktura, besplatni vrtići, odgojitelji, to su stvari koje se neće riješiti preko noći. Glavna stvar kratkoročno je zaustaviti inflaciju, omogućiti rast mirovina, a onda antikorupcijski zakoni i antimonopolni zakoni te porezi na ekstraprofite i trgovačke lance.

Ivan Vidiš (HDZ): Jasno je da smo uvijek imali i imat ćemo konkretne odgovore na bilo koji izazov. Okrenuli smo negativne trendove. Imamo rekordno nisku nezaposlenost, a u idućem ćemo mandatu inzistirati na aktivaciji domaće radne snage. Niz propisa i mjera nisu kopipejstani, nego su naš izum, kao što je primjerice vaučer sustav za dodatne kvalifikacije kroz koji je već prošlo 20 tisuća ljudi. Nastavit ćemo rekordno ulaganje u tržište rada, u zapošljavanje s osobama s invaliditetom. U teškom vremenu očuvali ekonomsku supstancu. Imamo pozitivni migracijski saldo, većina ih je iz Europe, a po prvi put imamo masovniji povratak Hrvata u RH.

Jelena Miloš (Možemo!): Integracija je jako bitna tema, nemamo strategiju od 2015. godine. Grad Zagreb iz svog proračuna plaća tečaj hrvatskog jezika. Otvorit ćemo uskoro one-stop-shop, mjesto za informiranje stranih radnika o radnim pravima, socijalnoj skrbi i zdravstvenom sustavu. Zakon o strancima još nije donesen. Već dvije govorim da zapošljavanje samo poslodavcima koji imaju radnike zaposlene na neodređeno, koji nemaju dugove prema radnicima i dugo posluju. Treba uvesti strože kazne za poslodavce koji se ne drže standarda rada, ne samo simbolične, već da budu u skladu s njihovim prihodima.

Josip Jurčević (Domovinski pokret): Djelomične mjere ne mogu spasiti situaciju jer je korupcija došla do te mjere. Iseljavanje je dramatično, Hrvatska će nestati. Treba zaustaviti iseljavanja mladih. Treba spriječiti korupciju i beznađe koje se događa. Sve su institucija blokirane, to dovodi do kolonizacije. Najodgovorniji je HDZ. Što se tiče useljavanja, treba se fokusirati na Hrvate izvan Hrvatske i njihov povratak.

Davorko Vidović (Socijaldemokrati): Treba eliminirati ortački kapitalizam, razvodniti koncentraciju vlasništva u bankama, udjela u medijima, eliminirati poslovni novac iz kampanja. Treba razvijati raznovrsno gospodarstvo i osigurati rast BDP-a najmanje od 5 do 7 posto, povećati plaće u dvije ili tri godine iznad rasta BDP-a. Treba osigurati da se redistribucija dohotka tako da građanima život bude jednostavniji. Treba jačati javne servise, proizvodnju hrane i učinkovito upravljati državnim poduzećima u javnom sektoru jer je to partija zaposjela, ima već 30 godina. Jačati digitalnu transformaciju te, na koncu, smanjiti porezno opterećenje rada.