Urednici hrvatskih znanstvenih časopisa ne vjeruju u otvorene recenzije znanstvenih članaka

Za razliku od anonimnih recenzija otvorena recenzija prije svega stremi javnoj objavi i samih recenzija i imena njihovih autora kao i mogućnost otvaranja rasprave oko samih znanstvenih članaka i mišljenja o njima, prije njihove konačne objave u stručnim časopisima

Većina urednika hrvatskih znanstvenih časopisa nisu sigurni što je otvorena recenzija i ne vjeruju da bi proces otvorenog recenziranja znanstvenih članaka poboljšao komunikaciju u domaćoj znanosti. Ovaj zaključak proizlazi iz istraživanja pod nazivom „Recenzije u hrvatskim znanstvenim časopisima: potencijal za proces otvorenog recenziranja“ koje su provele Ivana Hebrang Grgić s Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Jadranka Stojanovski s Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, a čije su rezultate predstavile u petak u Zagrebu.

Hebrang Grgić je tom prilikom napomenula da su za potrebe istraživanja kontaktirale urednike 217 domaćih znanstvenih časopisa u kojima se objavljuju stručno recenzirani članci te da je odgovore poslalo njih nešto više od tri petine. Ti su odgovori pokazali da tri četvrtine domaćih znanstvenih časopisa prilikom recenzije znanstvenih članaka koristi tzv. obostrano anonimnu recenziju (double-blind) u kojoj niti autori članka ne znaju tko su recezenti, niti recezenti znaju tko je autor članka predloženog za objavu. Nešto manje od četvrtine njih koristi jednostrano anonimnu recenziju (single-blind), a u oba slučaja daleko najviše njih prikuplja dvije recenzije prije nego što se odobri objava članaka u časopisu.

Što se, pak, tiče procesa takozvane otvorene recenzije (open peer review) koji se u svjetskim znanstvenim krugovima počeo javljati u posljednja dva desetljeća, hrvatska znanstvena zajednica je poprilično skeptična oko toga kakve bi on koristi mogao donijeti. Za razliku od anonimnih recenzija otvorena recenzija prije svega stremi javnoj objavi i samih recenzija i imena njihovih autora kao i mogućnost otvaranja rasprave oko samih znanstvenih članaka i mišljenja o njima, prije njihove konačne objave u stručnim časopisima.

Istraživanje koje su provele Stojanovski i Hebrang Grgić pokazalo je da su urednici domaćih znanstvenih časopisa vrlo skeptični prema otvorenoj recenziji. Samo sedam posto njih je izjavilo da bi takav proces poboljšao kvalitetu recenzija, a rezultati su pokazali da veliki dio njih i nije siguran što točno znači otvorena recenzija.

Akademik Vlatko Silobrčić napomenuo je u petak da nije siguran da je u Hrvatskoj moguća provedba otvorene recenzije uz zadržavanje objektivnosti, a njegov komentar sukladan je rezultatima istraživanja koje je pokazalo da puno urednika časopisa smatra da bi proces u kojem se znaju i imena i mišljenja ugrozio objektivnost procesa recenziranja.

Hebrang Grgić je napomenula da je u malim znanstvenim zajednicama poput hrvatske problem što se znanstvenici uglavnom međusobno poznaju, ali je izrazila i razočaranje pesimističkim stavom urednika znanstvenih časopisa u vezi otvorenog recenziranja te kazala da se nada da će barem netko od njih poželjeti eksperimentirati s otvorenim recenzijama.

Rezultati istraživanja predstavljeni su javnosti tijekom PUBMET 2017 konferencije koja se u protekla tri dana održavala u Zagrebu u organizaciji Sveučilišta u Zadru sa zagrebačkim sveučilištem te Institutom Ruđer Bošković kao suorganizatorima. Konferencija s temom znanstvenog izdavaštva u kontekstu otvorene znanosti ove je godine održana po četvrti puta, a prikupila je sudionike iz desetak zemalja.