Američki glazbeni građanski ratovi

• Naslovna fotografija: Donald Trump, Kanye West, Taylor Swift, Gwen Stefani. (Creative Commons)
• Autor je hrvatski novinar, pisac, scenarist i producent. Objavio je dvadesetak knjiga i više od tisuću novinskih tekstova.

Svijet je nekoć bio prilično jednostavno mjesto, i ladice su imale jasne oznake. Pri svakom izbijanju kulturnih ratova, mir nacionalnog popkulturnog jedinstva raspao bi se pod paljbom iz suprotnih ideoloških torova. Ali u svakom se trenutku načelno znalo gdje tko pripada. Uz progresivne glazbene forme – recimo da su to pop, rock, hip hop – dolazila bi progresivna politika, a svi oblici folka, narodne i country glazbe bili su soundtrackom konzrevativnijeg glasačkog bazena.

Kulturni ratovi ne biraju sredstva: za kauboje i prave frajere, drugu stranu čine u najmanju ruku mlakonje, a u najveću sotonjare. Za mlakonje i sotonjare, ovi drugi su zli krkani čiji je IQ proporcionalan broju zubi u čeljusti i aktivnih moždanih stanica u lubanji ispod kaubojskog šešira. Sami će izvođači rijetko biti tako eksplicitni, ali njihova publika – naročito nakon dolaska internetskih komentara u naše živote – zauzet će navijački svoje položaje ne prezajući od potezanja najgorih i najuvredljivijih stereotipa i klišeja. Međutim, i dalje se manje-više znalo gdje je kome “mjesto”.

Svatko u svom rovu

Bilo je oduvijek, naravno, iznimki koje potvrđuju pravilo, ali Ted Nudgent i Kid Rock u startu su promovirani kao bezopasne maskote ideologije koja se protivila kulturnom make upu žanra. The Dixie Chicks su iznimka “na drugoj strani” – dolazile su iz Teksasa, svirale su bluegrass i živjele od country radija, a kada su 2003. na koncertu u Londonu izjavile da se stide što je predsjednik George Bush iz iste države kao i one, uslijedio je javni linč koji nisu preživjele kao bend: čak 200 radijskih postaja ih je skinulo s play lista, javno su spaljivali njihove CD-e, prijetnje smrću su bile svakodnevne, a ruralna Amerika ih je dobrim dijelom potpuno prekrižila. Pokušale su dalje igrati na kartu bunta, snimile prosvjedni album pa za njega dobile Grammy, ali oni koji su poštivali njihovu ideologiju, nisu mogli svariti njihovu glazbu. Ispostavilo se da “urbani estabilišment” ne želi benjo u svom uhu, a oni koji žele benjo više nisu željeli njih.

Taylor Swift odavno nije country pa ni njeno svrstavanje uz tradicijsku liberalnu pop stranu nije odstupanje od matrice. Stvari su, zapravo, oduvijek bile postavljene tako da jednom iskopani rovovi potiču iste bitke pa bez puno turbulencija svi profitiraju, dok ne krenu prelaziti granice.

Vrli novi svijet

Ali onda su stigle 2020-e, kada je prelazak granice postao natjecateljskom disciplinom u svijetu u kojem vidljivost postaje valutom. Popkulturni se pejzaž zamrsio i svi klišeji od kojih je on bio sazdan tijekom više od pola stoljeća počinju se raspadati kao i ostatak poslijeratnog političkog poretka. Još se u ljeto 2023. činilo da je sve “normalno”. Sjećate li se Olivera Anthonyja i njegove akustične gitare? “Ljeto konzervativnih country hitova”, kako su mediji poput Yahoo! Music “tepali” valu američkih country hitova s MAGA vjetrom u leđima, započelo je iznenadnim uspjehom prosvjedne pjesme “Rich Men North of Richmond”, koja je gonjena društvenim mrežama doputovala do vrha Billboarda i pretvorila mladog kantautora u globalnu superzvijedu, simbol trijumfa baštine nad novim svijetom.

Oliver se pokušavao riješiti političkih etiketa, iskobeljati se iz lijevih i desnih kutija, izjašnjavajući se kao strogi centrist. Sljedeće tri godine više se posvetio svojoj vjeri nego glazbi, održavajući govore na konzervativnim konferencijama organizacija povezanih s Jordanom Petersonom. Na kraju se ispostavilo da je Oliver Anthony upravo ono što se i činilo da jest – meme. Nekoć bi ga zvali čudom jednog hita, a danas je tek Hawk Tuah koji je imao svojih pet minuta u žaru konzervativne kontrarevolucije.

Ali tog je ljeta gorjelo i na drugim frontama. “Try That in a Small Town” Jasona Aldeana s programa je skinuo čak i Country Music Television, nakon što su izazivačku pjesmu o superiornosti provincije prozvali himnom rasizma. Morgan Wallen zaglavio je u tom kaosu s “One Thing at a Time”, tada najpodavanijim country albumom sezone i rekoderom streaminga, pa načelno ni kriv ni dužan, potpuno apolitičan, pokupio šrapnele. Variety je objavio tekst “Does Being a Morgan Wallen Fan Make You MAGA?”, u kojem autor, kao da prvi put ikada čuje country glazbu, zaključuje kako se desetljećima eksploatirane lirske slike o lovu, ribolovu i Bogu odjednom pretvaraju u slavu Trumpove vladavine. Iako pokazuje razinu histerije, sve je to na kraju dana bio country i sve se to uklapalo u očekivanja i postavljene standarde ideološko-tržišnih osobina pojedinih kulturnih scena.

Nacist Kanye West

Ali u isto se vrijeme dogodio i Kanye West. Još uvijek možda najveća anomalija.
Kanye West, crni reper, 2005. je na televiziji uživo optužio Georgea Busha da je svjesno žrtvovao crnce New Orleansa tijekom uragana Katrina. Dvadeset godina kasnije isti taj Kanye West snima “Heil Hitler”, slaveći čovjeka koji je rasizam pretvorio u mainstream politiku i od 1937. godine njemačke crnce nasilno sterilizirao, zatvarao i slao u logore na medicinske eksperimente. Ako je Kanye West, Wunderkind koji je od talentiranog mladog producenta evoluirao u jednu od najvećih hip hop zvijezda i pop ikona 21. stoljeća, mogao završiti tako da odjeven u kukuljicu Ku Klux Klana semplira govor Adolfa Hitlera i naziva svoj novi zvuk “antisemitizam”, onda je uistinu sve postalo moguće.

Kanye je već 2018. dobar dio fanova s ljevice potpuno šokirao posjetom Trumpu u Bijeloj kući, gdje je održao desetominutni monolog s crvenom kapom na glavi. Ali malo je tko očekivao da će od svih slavnih kolegica s mikrofonom baš Nicki Minaj biti ta koja će prva staviti crvenu šiltericu nakon Kanyea. Sa 100 milijuna prodanih albuma, Nicki Minaj je naprodavanija reperica u povijesti, a iako se proslavila seksualno provokativnim pjesmama i vizualima, njezina beskompromisna podrška novoj administraciji preko noći ju je za TikTok generaciju od ikone afroameričkog neofeminizma transformirala u otvorenu metu mržnje. Super Freaky Girl je 2024. na Twitteru počela slaviti Trumpovu imigracijsku politiku, optužujući demokrate za cenzuru i promociju woke kulture. Horde njezinih obožavateljica okupljenih pod imenom Barbz nisu znale kako bi reagirale, a dobar ih je dio, malo je reći, bio zgrožen.

Magazin Time je u svibnju 2026. pisao kako je razvoj republikanske orijentacije Nicki Minaj dijelom organski, jer je reperica oduvijek bila daleko više “desno” nego su to njeni slušatelji mogli i htjeli znati. Doduše, mogli su saznati ako su dobro slušali i ozbiljno shvatili stihove njezinog gostovanja u pjesmi “Mercy” Lil Waynea, gdje je jasno rekla: “I’m a Republican voting for Mitt Romney/ You lazy bitches is fucking up the economy.” Za vrijeme COVID-a, 2021. godine, smijali su joj se i nazivali antivaksericom jer je objavila da joj je rođak s Trinidada od cjepiva dobio oteknuće testisa, postao impotentan i morao otkazati svoje vjenčanje.

MAGA strategija lova na birače

Ipak, MAGA Minaj se možda nikada ne bi dogodila u takvoj mjeri da je 29-godišnji Alex Bruesewitz, desničarski influencer i jedan od vodećih Trumpovih savjetnika, nije uvrstio u svoj plan rada. Bruesewitz je zaslužan za pecanje mladih muških glasova tijekom predsjedničke kampanje 2024. kroz posjete Nascaru i UFC-u, i tzv. “strategiju podcasta”, Trumpovo “kulersko” gostovanje na najpopularnijim točkama interneta, u showovima Joea Rogana, Andrewa Schulza i Thea Vona. Mladi je Bruesewitz uspio dobiti javnu podršku Amber Rose, manekenke iz hip hop spotova i bivše djevojke Kanye Westa. Rose je bila posebno sladak ulov, jer ista je osoba 2016. godine Trumpa javno nazvala idiotom i poručila da se “stvarno nada da neće postati predsjednik”. Na sljedećim izborima je držala govor na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji i pozivala ljude da glasaju za Trumpa.

Nicki Minaj je ostala uz Trumpa i 2026., čak i kada su ga se neki drugi celebrity privjesci počeli odricati. Milijuni mladih crnkinja nikada u novijoj američkoj povijesti nisu bili u dometu republikanske stranke, a Nicki Minaj savršeni je trojanski konj za podršku rasnih, kulturnih i ekonomskih skupina koje su tradicijski pažnju, simpatiju i glas davale demokratima. Nicki je s Bruesewitzom spojila zajednička prijateljica Anna Paulina Luna, bivša manekenka koja je postala kršćanska aktivistica Turning Point USA. Koji mjesec kasnije, Nicki Minaj se vozila s Trumpom u njegovoj oklopljenoj limuzini i odmarala u Mar-a-Lagu. “Ja sam vjerojatno predsjednikov No 1 obožavatelj. I to se neće promijeniti”, kaže ona, dodajući: “Mnoge slavne osobe osjećaju isto što i ja. Ali šute. Ponekad je potrebna samo jedna hrabra osoba koja će preuzeti glavni udarac. Mislim da sam ja katalizator za tu promjenu.”[1]

Reperica Azealia Banks nije popularna kao Nicki Minaj, ali pomankanjem dlaka na jeziku trudi se privući pozornost čitavu svoju karijeru. Iako se 2014. borila za reparacije i kritizirala kapitalizam, Banks se samo godinu dana kasnije javno oduševljavala Trumpovom radikalnom imigracijskom politikom i idejama o gradnji meksičkog zida. Dala mu je podršku na izborima, onda je brzo povukla zbog Trumpovog odnosa prema ženama, i na kraju svejedno čestitala pobjedu. Svoju podršku cionizmu objašnjava otporom arapskom rasizmu prema crncima, a iako je vatreni navijač Izraela, 2025. je izrazila zabrinutost zbog prevelikog utjecaja židova u industriji zabave. Ima brata koji je promijenio spol i javno ga podržava, ali u isto vrijeme trans žene naziva gay dječacima na hormonima i kritizira transrodnu politiku. Kritizira i J.K. Rowling zbog transfobije. Azealia Banks je otvorena biseksualka koja ne voli LGBT zajednicu, žonglira stavovima živeći maksimalno u zeitgeistu, spajajući 4chan kulturu s ovisništvom o konfliktu.

Djeca imigranata u borbi protiv multikuturalizma

Evo još jednog primjera koji oslikava novo doba – Holly Valance. Od australske pop zvijezde koja je prije dvadesetak godina polugola iskakala s malih ekrana malo je tko očekivao tako vatrenu desničarsku aktivisticu, anti-imigracijskog agitatora i blisku prijateljicu Nigela Faragea. Pravim imenom Rachel Vukadinović, australsko-britanska manekenka i pjevačica srpskog porijekla nakon TV karijere u Australiji globalno se proslavila 2002., pjesmom i blago erotskim spotom za “Kiss Kiss”, obradu pjemse turskog pjevača Tarkana koja je upala u Top 10 u čak 17 zemalja. Brzinski pobravši estradno vrhnje, Naughty Girl Valance se već dvije godine kasnije prestala baviti glazbom i vratila se glumi. I onda se 20 godina kasnije pronašla u politici. Kao desničarski aktivist, iako i sama dijete imigranata, bori se protiv imigracije i multikulturalizma. U SAD-u odsjeda u Mar-a-Lagu i vodi donacijske večere za Trumpa; u Britaniji pomaže Farageu i s njime povezanim konzervativnim satelitima, a u Australiji daje podršku anti-imigracijskoj desnoj stranci One Nation.

Ali Valance nije aktivna pop zvijezda. Pravi bijes liberalne publike sasuo se na one koji su trenutno na pozornici i koji su većinu karijere, barem po PR-u, predstavljali sigurnu okladu na “ispravne” ideološke stavove. Gwen Stefani, nekada Harajuku Girl, frontmenica nedavno uskrslih ska-pop-rockera No Doubt, nije politički aktivna i nikada javno nije podržala niti jednu političku opciju. Ali jest Tuckera Carlsona, što je bilo dovoljno. Dobro, ne u potpunosti: fanovi koji su je na društvenim mrežama spremno podsjećali da je nekada podržavala Obamu proglasili su je MAGA pjevačicom kada je 2025. promovirala Hallow, katoličku aplikaciju za molitve i religijsku meditaciju. Analizirali su koga prati na Instagramu pa na listi uočili Charlieja Kirka i Turning Point USA. Sljedba koja ju je bijesno otpisala svalila je krivnju za njezin konzervativni zaokret na brak s Blakeom Sheltnom, country pjevačem koji nikada nije otvoreno govorio o politici, ali je u ovom slučaju automatski kriv “po žanru”.

Lov na vještice

Negdje u isto vrijeme kada su Gwen Stefani u komentarima optuživali da je neonacistkinja, Katy Perry je započela svoju vezu s bivšim kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, čovjekom kojeg jedna od popularnijih desničarskih teorija zavjera naziva biološkim sinom Fidela Castra. Ni to, kao ni činjenica da je javno podržala Kamalu Harris, nije spasilo Katy Perry od toga da je stari obožavatelji u mazohističkom lovu na nova pop razočaranja žigošu s MAGA. Razlog? Odlučila se provozati skoro-pa-do svemira u letjelici Jeffa Bezosa, a fanovska ljevica reagirala je kao da je pjevala na republikanskoj večeri. Osudili su je na ruganje i napadali čak i potpunim besmislicama, koristeći fotografiju na kojoj pozira ispred Tesle kao dokaz njenog skretanja u desno, iako se žena jednostavno htjela pohvaliti kupovinom automobila, davno prije nego je Elon Musk šetao Bijelom kućom.

Je li Katy Perry najveća kolateralna žrtva glazbenih građanskih ratova? Ili će, kako tvrdi razočarani Reddit, uskoro potpuno pokazati svoje pravo MAGA lice, potvrđujući filozofiju Holly Valance: “Rekla bih da svi počinju kao ljevičari, a onda se u nekom trenutku probude – nakon što počnu zarađivati novac, raditi, pokušaju voditi biznis, pokušaju kupiti kuću – i onda shvate koliko su sve te njihove ideje zapravo glupost.”[2] Ali Katy Perry, kćer pentekostalnih pastora i Trumpovih glasača, zaradila je novac, vodila biznis i kupila kuću snimajući “I Kissed A Girl” i večerajući s Obamom. Što je opet toliko kontradikcija na jednom mjestu da se čovjek mora konzervativno zapitati – može li svijet opet biti jednostavno mjesto, gdje su ladice znale kojem ormaru pripadaju?

Bilješke

[1] https://time.com/article/2026/05/14/nicki-minaj-trump/

[2] https://www.youtube.com/watch?v=382c8hZ2CJo