Nezaposlenost manja, ali neiskorišteni rad čak 24 posto: golem rast broja obeshrabrenih

Neiskorišteni rad uključuje i osobe koje mogu i žele raditi, ali ne traže posao (obeshrabreni), one koji rade, ali manji broj radnih sati od željenog (podzaposleni), te neaktivne osobe koje imaju želju za radom. U odnosu na vrijeme prije krize broj obeshrabrenih je u Hrvatskoj u 2015. bio veći 54 posto

• Naslovna slika: Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić

U prva dva članka o tržištu rada u EU i trendovima u Hrvatskoj (vidi ovdje i ovdje), vidjeli smo da uz određene specifičnosti postoje pozitivni trendovi na tržištima rada diljem EU. Zaposlenost više ne opada, određeni broj zemalja premašio je pretkrizne razine zaposlenosti, nezaposlenost se smanjuje.

No postoji pogled na tržište rada koji gleda između te dvije kategorije – zaposlenih i nezaposlenih – te  produbljuje sliku o tržištu rada. Taj pogled bavi se neiskorištenim radom koji osim nezaposlenih uključuje i osobe koje mogu i žele raditi, ali ne traže posao (obeshrabrene), one koji rade, ali manji broj radnih sati od željenog (podzaposlene), te neaktivne osobe koje imaju želju za radom.

Slika 1: Komponente neefikasnosti tržišta rada

U dokumentu Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 2008. Beyond Unemployment: Measurement of Other Forms od Labour Underutilization, neefikasnost tržišta rada (underutilization) definira se kroz tri pojavna oblika. Jedan je nepodudarnost vještina radnika s radnim mjestom, odnosno situacija u kojoj radnici obavljaju poslove i zadatke koji su ispod njihove razine obrazovanja te se tako njihove vještine i mogućnosti ne iskorištavaju u potpunosti. Dugi pojavni oblik neefikasnosti su neprimjereno niske plaće za obavljeni rad, a treći je  neiskorišteni rad (labour slack).

Upravo ovim posljednjim oblikom, neiskorištenim radom, bavi se izvještaj Eurofound-a Estimating labour market slack in the European Union.

Veličina neiskorištenog rada uz kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti dopunjuje sliku o tome kakva je i kolika zaliha rada u pojedinoj zemlji. Taj je pojavni oblik neefikasnosti vrlo bitan jer ima direktan utjecaj i na ostala dva. Naime, neiskorišteni rad predstavlja situaciju u kojoj ima više radnika koji žele raditi određeni broj sati od dostupnih poslova koji bi generirali taj broj radnih sati. Takva situacija poslodavcima daje veću mogućnost za pritisak na snižavanje cijene rada kao i uvođenje nesigurnijih oblika rada i zapošljavanje kvalificirane radne snage na poslove koji su po potrebnim znanjima i vještinama te plaćenosti ispod njihove razine vještina, iskustva i obrazovanja. U suprotnoj situaciji u kojoj ima malo neiskorištenog rada te se poslodavci moraju nadmetati za radnike, u boljoj se poziciji nalaze sami radnici.

Tko sve ulazi u neiskorišteni rad?

Gore navedeni izvještaj Eurofound-a bazira se na EU anketi o radnoj snazi (EU-LFS), a prema anketnoj definiciji nezaposlena osoba mora kumulativno zadovoljavati tri uvjeta. Ne smije biti zaposlena u referentnom tjednu, mora biti raspoloživa za rad u iduća dva tjedna te mora aktivno tražiti posao u posljednja 4 tjedna. Ako osoba nema posao, aktivno ga traži, ali nije dostupna za rad u iduća dva tjedna (zbog obiteljskih ili nekih drugih obveza), ona se svrstava u kategoriju neaktivnih osoba. Ako pak osoba nema posao, dostupna je za rad, ali ga ne traži (jer smatra da ga ne može pronaći) ona se svrstava u kategoriju obeshrabrenih osoba. Dok su zaposleni i nezaposleni radna snaga, ove dvije kategorije – neaktivni i obeshrabreni – nazivaju se potencijalna radna snaga.

No, da bi se obuhvatio cijeli neiskorišteni rad nezaposlenima i potencijalnoj radnoj snazi treba dodati još dvije kategorije. Prvu kategoriju čine podzaposleni, odnosno zaposleni čiji rad nije u potpunosti iskorišten jer rade manji broj radnih sati od željenog (tzv. nedobrovoljni part-time radnici). I na kraju, u neiskorišteni rad treba uključiti i osobe koje ne traže posao i nisu dostupne za rad, ali bi željele raditi.

Nezaposlenost u EU opada, ali neiskorišteni rad baš i ne

Podaci iz izvještaja Eurofound-a pokazuju kako je 2015. na razini EU bilo 330 milijuna osoba u radno sposobnoj dobi. No, rad gotovo 50 milijuna tih osoba nije bio iskorišten.

Naime, 23 milijuna osoba 2015. je na razini EU bilo nezaposleno, a 10 milijuna podzaposleno. Tim dvjema kategorijama dodaje se još 11 milijuna potencijalne radne snage (9 milijuna obeshrabrenih i 2 milijuna onih koji traže, ali nisu dostupni za posao). Na kraju, u neiskorišteni rad ubraja se i 6 milijuna osoba koje ne traže niti su raspoložive za posao, ali bez obzira na to izražavaju želju za zaposlenjem.

Ukupna neiskorištenost u 2015. je iznosila 14,9 posto ukupnog radno sposobnog stanovništva i iz gore prikazanih podataka vidljivo je da je nezaposlenost samo jedan segment neiskorištenosti rada. Bez obzira što je od 2013. došlo do pada nezaposlenosti, neiskorišteni rad je 2015. i dalje bio bitno veći nego 2008. kada je iznosio 11,8 posto. Podaci pokazuju da je smanjivanje neiskorištenog rada sporije nego smanjivanje nezaposlenosti.  Dio razlog zašto je to tako je i rast podzaposlenosti koji se tijekom krize dinamizirao. Nezaposlenost se smanjivala jer su se ljudi zapošljavali, ali protiv svoje volje na nepuno radno vrijeme.

Neiskorišteni rad u Hrvatskoj je udvostručen u odnosu na pretkrizno razdoblje

Slika 2 pokazuje kako su na razini EU jedine iznimke Njemačka i Mađarska koje su smanjile neiskorišteni rad, dok su UK i Poljska ostale na približno istoj razini. U svim drugim zemljama u 2015. je neiskorišteni rad bio veći nego u 2008.

Slika 2. Neiskorišteni rad (u %) u 2008. i 2015.
Izvor: Eurofound (2017), Estimating labour market slack in the European Union; obrada autora

U Hrvatskoj je on 2015. iznosio visokih 23,9 posto radno sposobnog stanovništva. Time je Hrvatska bila odmah iza Grčke, Španjolske i Italije.  Neiskorišteni rad u RH 2008. je bio 14,3 posto te je veća razlika između 2015. i 2008.  zabilježena samo u Grčkoj, Cipru i Španjolskoj.

Prema podacima iz istraživanja 2015. je u Hrvatskoj bilo 309 tisuća nezaposlenih, 20 tisuća podzaposlenih, 12 tisuća onih koji su tražili posao, ali nisu bili raspoloživi za rad te čak 151 tisuća obeshrabrenih osoba. U odnosu na 2008. broj nezaposlenih u Hrvatskoj u 2015. je bio veći za 144 tisuće osoba (87,3 posto), a podzaposlenih za 6 tisuća (42,9 posto). Broj osoba koje traže posao, ali nisu dostupne ostao je isti dok je broj obeshrabrenih veći za 53 tisuće osoba (54,1 posto). Na razini EU nezaposlenost je pak u 2015. bila veća za 6,1 milijun (36,6 posto), a podzaposlenost za 1,1 milijun (37,9 posto). Broj onih koji su tražili posao, ali nisu bili dostupni pao je za 400 tisuća (15,7 posto), a broj obeshrabrenih porastao je za 1,7 milijuna (23,8 posto) u odnosu na 2008.

Podzaposleni u EU tjedno odrađuju 150 milijuna sati manje od željenog

Kada se promatraju trendovi na tržištu rada, nezaposlenost je uvijek u fokusu, a i neaktivnost i obeshrabrenost su pojave kojima se pridaje više pažnje od podzaposlenosti. S obzirom na egzistencijalne i sociološke probleme neimanja posla to je razumljivo. No, razlika između odrađenog i željenog broja sati podzaposlenih na razini EU, 2015.  je iznosila gotovo 150 milijuna sati tjedno. To je ekvivalent 4 milijuna prosječnih radnika ili gotovo 2 posto postojeće zaposlenosti. Najveći lider po podzaposlenosti u EU je bila Španjolska sa 798 tisuća podzaposlenih, a s pet milijuna nezaposlenih neslavni je lider bila i po tom obliku neiskorištenog rada te je  ukupno imala više nezaposlenih nego Njemačka i Francuska zajedno. Italija je pak bila lider po broju obeshrabrenih osoba te je na nju otpalo oko 40 posto ukupno obeshrabrenih na razini EU ili 3,5 milijuna osoba.

Treba imati na umu da su se od 2015. nastavili relativno pozitivni trendovi na tržištu rada. Primjerice, ako u obzir u Hrvatskoj uzmemo samo nezaposlenost (ostale komponente neiskorištenog rada zanemarimo), ona je trenutno oko 170 tisuća, dok je 2015. bila viša od 300 tisuća. To znači da je trenutno i neiskorišteni rad u RH manji. No, bitno je razaznati što je smanjilo taj neiskorišteni rad, oporavak na tržištu rada ili su posrijedi neke druge silnice.

Oporavak tržišta rada značio bi da se smanjivanje neiskorištenog rada pretvara u povećanje zaposlenosti. No, anketni podaci o zaposlenosti u Hrvatskoj pokazuju da je zapošljavanje od 2015. vrlo anemično dok podaci DZS-a govore i da je opalo (vidi ovdje i ovdje). S druge strane, Hrvatska se suočava sa sve izraženijim trendovima iseljavanja (vidi ovdje), koji vjerojatno brišu dobar dio nezaposlenosti.

U sljedećem članku

Neiskorišteni rad i poslodavci u Hrvatskoj