Oporbena situacija u Zagrebu. Zašto je objavljen članak Danijele Dolenec

Nakon reakcija i pitanja koja su uslijedila, urednik portala Ideje.hr objašnjava zašto je objavljen članak Danijele Dolenec, zamjenice gradonačelnika Zagreba

• Naslovna fotografija: Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na utrci Europskog prvenstva u vaterpolu. (Sanjin Strukić / PIXSELL)

I

Ideje.hr objavile su početkom siječnja članak Danijele Dolenec, zamjenice gradonačelnika Zagreba i izvanredne profesorice na Fakultetu političkih znanosti pod naslovom Politička ekonomija upravljanja Zagrebom. Mogu li nositelji promjena u crony kapitalizmu opstati dulje od mandata, nastao na temelju autoričina izlaganja na predstavljanju knjige Ive Bićanića Ekonomist ima dvije ruke. Stevo Đurašković, također izvanredni profesor na FPZ-u, na članak zamjenice gradonačelnika reagirao je svojim, pod naslovom Reakcija na članak Danijele Dolenec. Kakva je kritika ako nije interesna?! U prva tri paragrafa svoje reakcije Đurašković raspravlja o uređivačkoj politici portala Ideje.hr.

“Nemalo iznenađen“, u posljednjem od tri paragrafa pita „je li političkoj agitaciji mjesto na Idejama.hr“ e da bi u istoj rečenici zaključio da je to „na kraju stvar odluke urednika“ (!) i prešao na razmatranje „dva važna pitanja“ iz teksta zamjenice Dolenec,  koja se „u medijima rjeđe tematiziraju“.

Iako je objava članka ‘stvar odluke urednika’ za očekivati je da urednik odlučuje slijedom nekih razloga, nekih argumenata. Stoga je u redu da čitatelji propituju odluke urednika, a i da se urednici barem povremeno očituju o svojim odlukama. No, profesor Đurašković je sam iznio barem jedan razlog da članak D. Dolenec bude objavljen: u članku se raspravljaju „dva važna pitanja“ koja se „u medijima rjeđe tematiziraju“ (kurziv, Ž.I.) Ako se u medijima rjeđe tematiziraju, a pitanja su važna, uredništvu već to može biti dovoljnim razlogom da objavi članak.

Profesor Đurašković navodi čak i još sličnih razloga. Na primjer, da se stranka Možemo! suočava s medijskom blokadom „dviju krupnih korporacija koje su dio strukture moći“ i koje „svim silama pokušavaju onemogućiti one koji žele pokvariti business as usual’“. Prema njemu, Možemo! je to trebao očekivati budući da, implicira autor, „donosi društvenu promjenu nabolje“, odnosno kvari business as usual. I to je razlog da Ideje.hr objave članak, čak i kad bi same bile dio tih struktura moći, jer – pluralizam, zar ne, nismo li se za to zauzimali (da ne kažemo ‘borili’).

Nakon insinuacije da Ideje.hr nisu trebale objaviti članak Danijele Dolenec, i navođenja razloga slijedom kojih je uredništvo ipak moglo odlučiti da objavi članak, slijedi još jedan argumentacijski zaokret profesora Đuraškovića: medijske blokade stranke Možemo! ustvari i nema – niz autora u spomenutim dvjema korporacijama o Možemo! piše afirmativno, tvrdi, a ima i nekih drugih važnih medija i autora koji stranku podupiru. Ima li blokade ili nema? Tematiziraju li se dovoljno važna pitanja ili ne tematiziraju?

Ima toga još. Đurašković se pita „zašto se i druge političke stranke ne bi osjetile pozvanima objaviti sličan tekst koji bi omotale pozivanjem na ostavštinu Ive Bićanića“, a koji tekst, kako kaže, „izgleda kao predizborna agitacija“. Naglašavam riječ izgleda. Naime, nedugo prije članka Danijele Dolenec, Ideje.hr objavile su članak Milorada Pupovca pod naslovom Pripada li jezik državi ili njegovim govornicima? Problemi Zakona o hrvatskom jeziku. Pupovac je, slično kao Dolenec, u članku predstavljen kao „izvanredni profesor Odsjeka za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i Samostalne demokratske srpske stranke, te njezin zastupnik u Hrvatskom saboru“ (kurziv Ž.I.) I taj tekst može ‘izgledati’ kao ‘predizborna agitacija’, ali se bavi ‘važnim pitanjem’ za koje je autor stručnjak. Ideje.hr objavile su komentirani izvještaj Lane Pavić, s nekog skupa europskih liberala posvećenog migracijama. Pavić je u natuknici o autorici predstavljena uz ostalo i kao potpredsjednica stranke Centar, a za Ideje  je već pisala kad je još bila doktorandica na temu migracija na Fakultetu političkih znanosti. Članak Danijele Dolenec nije dakle prvi te vrste koji su Ideje.hr objavile.

Istina, teško je zamisliti da objavimo: ‘Nikola Grmoja ekskluzivno za Ideje.hr!’ iako se i Most, kao i „sve političke opcije, osim HDZ-a“, piše Đurašković, „bavi pitanjima iskorjenjivanja korupcije, klijentelizma i ortačkog kapitalizma“. Prvo, Grmoji bi bilo formalno teže svoju političku aktivnost „omotati u pozivanje na ostavštinu Ive Bićanića“. Bićanić je bio član Savjeta stranke Možemo! a ne Mosta. Drugo, mislim da Grmoja, za razliku od Dolenec, o znanstvenoj ostavštini Ive Bićanića nema pojma, kao ni „druge političke opcije“ koje spominje profesor, a da o Bićaniću nemaju pojma ni sveučilišni nastavnici i zastupnici Mosta Nino Raspudić ili Marija Selak Raspudić,  iako bi neki njihovi članci o onome o čemu možda  imaju pojma kandidirali da budu objavljeni na portalu Ideje.hr, čak i kad bi u njima bilo njihove ‘političke agitacije’. Naglasak je na ‘onome o čemu imaju pojma’, a ne na njihovu političkom interesu, čak niti na tome što su sveučilišni nastavnici.

Saborska zastupnica Dalija Orešković je za Ideje.hr pisala o sukobu interesa, jer je kao bivša predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa u temu bila upućena barem kao insiderica. Funkcionar Hrvatske narodne banke Vedran Šošić pisao je za Ideje.hr u raspravi o monetarnoj politici s autorom ovih redaka. Ideje.hr surađivale su s Agencijom za politički razvoj u čijim su raspravama otvoreno i intencionalno sudjelovali deklarirani predstavnici različitih političkih opcija. Na samom početku izlaženja Ideje.hr su pozvale i u raspravi o porezu na nekretnine su, uz ostale, sudjelovali profesor Josip Tica (koji je ekonomski stručnjak SDP-a i inače piše za Ideje.hr), Sandra Švaljek, trenutačno zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke koja je tad bila politički aktivna, Slavko Linić, bivši ministar iz SDP-a, i – Udruga Lipa (profesor Đurašković zacijelo, a vjerojatno i većina čitatelja, upućeni su u njihove političke orijentacije). Na žalost, neki od tih članaka su bili tanki, ali svaki početak je težak.

Interes se može zagovarati uvjerljivim i neuvjerljivim argumentom. Ideje.hr nastoje se držati  (uredničkog) načela da je uvjerljiv argument važniji od interesa

Ideje.hr nastoje se držati  (uredničkog) načela da je uvjerljiv argument važniji od interesa. Interes se može zagovarati uvjerljivim i neuvjerljivim argumentom. U raspravi s Dolenec, izazvan tvrdnjama zamjenice gradonačelnika da se suočavaju s interesnim lobijima u medijima, profesor ‘bezinteresnost’ načelno dovodi u pitanje i tu je još jednom nedorečen. Zašto zamjera Idejama što su objavile članak u kojem Dolenec agitira za svoj politički interes, ako interes, prema Đuraškoviću i nije moguće izbjeći, a autorica za taj interes ima argumente o kojima vrijedi raspravljati (‘važna pitanja’)?

Upravo zato, Ideje.hr politički i ini interes stavljaju u drugi plan. Više se rukovode pitanjem ima li autor pojma o onome o čemu piše, vidi li se to u članku i je li članak suvisao (argumentiran, konzistentan, koherentan). Unatoč navedenim proturječjima i nedorečenostima Đuraškovićev je članak objavljen, prvo: jer bi neobjavljivanje u današnjoj atmosferi u javnosti lako moglo biti protumačeno kao cenzura, i drugo, važnije, – jer članak nastavlja raspravu o ‘nekim važnim pitanjima’. Do kojih smo napokon došli.

Na neka ćemo se od tih pitanja koja i sami smatramo važnima, u nastavku osvrnuti tek kratkim opaskama, maksimalno se ovaj put suzdržavajući od komentara. koji ostavljamo za drugu priliku, neku javnu raspravu ili drugim čitateljima i autorima koji mogu biti potaknuti i zainteresirani u nju se uključiti. Bez obzira na to jesu li politički angažirani ili tek zagovaraju neki interes.

II

Na početku, čini se važnim ukazati na Đuraškovićevo zapažanje kojim završava svoju reakciju na tematiziranje crony kapitalizma u članku Danijele Dolenec:

„Ako već slika upravljanja Zagrebom treba biti slika upravljanja Hrvatskom, dobronamjerno bih samo ukazao kako je rješavanje ortačkog kapitalizma sigurno ozbiljan poguranac u ekonomskom razvoju, ali pitanje je predstavlja li čarobni štapić; Austrija je prožeta zemljačkim klijentelizmom … a istovremeno je prvakinja političke ekonomije u svim poljima, od visoke dodane vrijednosti proizvodnje, do održivosti, ekološkog zbrinjavanja otpada do eko-poljoprivrede. Češku rasturaju korupcijski skandali … dok je istovremeno država s najvišom stopom rasta industrijske proizvodnje i najnižom stopom nezaposlenosti u Europskoj Uniji (3%)…“

Bićanić, čija je knjiga povod ovoj raspravi,  puno pažnje posvećuje Kuznetsovom Modernom ekonomskom rastu čija je jedna od glavnih sastavnica ‘društveno prihvatljivo okruženje’ odnosno, kako na nekoliko mjesta konkretizira – uključenost. U rast mora biti uključen što širi krug građana, jednako pridonoseći mu i osjećajući korist od rasta. U knjizi je objavljen članak u kojem je ugrubo izračunao da je iz koristi od predpandemijskog rasta bilo isključeno oko četiri petine građana Hrvatske.

Zemlje crony kapitalizma nesumnjivo znaju imati visoke stope rasta, recimo Azijski tigrovi koje su egzemplar crony sustava. Visoke su stope rasta imale u nekim razdobljima i socijalističke zemlje i arapske monarhije ali uključenost u taj rast ovisi o društvenoj hijerarhiji u kojoj se ostvaruje. U jednoj od rasprava o crony kapitalizmu koje su Ideje.hr organizirale Bićanić ukazuje upravo na tu dimenziju uključenosti u raspodjelu ali i uključenost u odlučivanje (demokratizaciju). Na prethodnom linku je stenogram a ovdje i snimka rasprave (u kojoj je, inače, sudjelovala i Dolenec) .

Đurašković dakle upućuje zamjenicu gradonačelnika na mogućnost da se u sustavu crony kapitalizma ostvari rast, čak i tehnološke promjene, ali previđa da su uključenost u odlučivanje i raspodjelu temeljni politički principi stranke Možemo! (za koju je, kaže, glasao). Ako se dakle rast ostvari a izostane uključenost, stranka odustaje od svojih temeljnih, javno deklariranih pricipa. Primjedba je prema tome promašena.

IIa

Uz crony kapitalizam drugo težište članka zamjenice gradonačelnika (a i Đuraškovićeve reakcije) odnos je Grada Zagreba i Države, odnosno Vlade. U prvi mah bilo je iznenađenje kad je na skupu nakon opisa suradnje s Bićanićem umjesto na knjigu koja se predstavljala Dolenec skrenula na tu temu, no u sličnim se prigodama tako ponekad zaista radi. Prema njezinim riječima, odlučila se govoriti o onome što proistječe iz Bićanićeva rada, što bi, vjeruje, i njega zanimalo ili bi i sam o tome pisao. Nakon događaja vraćao sam se doma s bivšim profesorom matematike Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je zainteresiran i sudjeluje u javnim raspravama a rekao je da ‘o ovome što je govorila Dolenec nije skoro ništa znao’, misleći upravo na odnos Grada i Države. Taj je (napeti) odnos u medijima stvarno bio u drugom planu iz kojeg donekle izlazi kako se intenziviraju problemi s odlagalištem Jakuševec. Budući da se stvari svakim danom razvijaju u nešto novo, suzdržat ću se u ovom trenutku od detaljnije analize tog odnosa.

Ipak, on barem donekle asocira na situaciju iz sredine devedesetih kad je HDZ izgubio izbore u glavnom gradu Hrvatske a tadašnji predsjednik Franjo Tuđman izravno deklarirao ‘da se ne može trpjeti oporbenu situaciju u Zagrebu’ i vetom koje je imao na raspolaganju spriječio izbor čak četiri predložena i u Skupštini izglasana gradonačelnika tadašnje pobjedničke koalicije. U vrijeme ‘oporbene situacije u Zagrebu koja se ne može trpjeti’ formirao se i crony kapitalizam, kojemu je checks and balances, jedna od glavnih smetnji. Zbog lakšeg formiranja crony kapitalizma se oporbena situacija i nije mogla trpjeti. U svoje je vrijeme ‘oporbena situacija u Zagrebu’, to jest odnos centralne vlasti i Gradske uprave Zagreba, bila velika politološka (Mirjana Kasapović) i tema političkih komentatora. Konstatacijom da danas baš i nije, barem donedavno nije bila, ovaj već predugi odgovor dolazi do završnih, retoričkih pitanja:

1. Veliki i utjecajni svjetski mediji često, gotovo s ponosom, ali svakako s pompom pozivaju i otvaraju svoje komentatorske stranice političarima u centru pažnje a da ih ne ograničavaju u političkoj agitaciji i afirmaciji svojih interesa. Aktivnosti Gradske uprave Zagreba i stranke Možemo! u fokusu su javnosti. Zar nije bilo očekivati da je članak Danijele Dolenec, zamjenice gradonačelnika Zagreba, baš u ovom trenutku dobrodošao umjesto što je izazvao zazor? Zašto?
2. O nekim raspravama koje smo prethodno naveli i člancima autora iz drugih političkih opcija profesor Đurašković je i sam već bio informiran. Zašto su i on i neki drugi čitatelji Ideja iz akademskih redova ‘nemalo iznenađeni’ upravo člankom Danijele Dolenec?
3. Hoće li sad oni koji su iziritirani objavom članka Danijele Dolenec prestati čitati osvrte na knjige, članke o međunarodnoj politici, književnosti, glazbi, psihologiji, filozofiji koje Ideje.hr objavljuju? Nije to ironično pitanje, svjedočimo jačanju polarizacija.
4. Zašto je profesoru Đuraškoviću trebalo toliko paragrafa da dođe do ‘važnih pitanja’? Zašto se nije na njih što prije usredotočio, ako su važna, nego je toliko pažnje posvetio uređivanju Ideja? Jesu li mediji važniji od sadržaja?

Na ta pitanja nemam egzaktan odgovor, ali preuzimam rizik: držati do opredjeljenja u okolnostima polarizacija; cijeniti sadržaj unatoč prigovorima; objavljivati autorice i autore koji izazivaju takve nerazumljive otpore zbog kojih će i Ideje biti meta.