- Naslovna fotografija: Tomislav Ćorić i Andrej Plenković, novčanice eura. (Marko Lukunić, Igor Kralj / PIXSELL)
- Autorica je diplomirana politologinja, u novinarstvu od prve polovice 1980-ih.
Prije odlaska na godišnje odmore, Plenkovićeva vlada odredila je gabarite javne potrošnje unutar kojih će sastavljati proračun za 2027. i krojiti planove za naredne dvije godine. Najveće iznenađenje jest da bi u predizbornoj 2027. godini rashodi koji se financiraju iz domaćih izvora trebali rasti sporije od inflacije – svega 2,7 posto te, gotovo nevjerojatnih, 2,4 posto u godini parlamentarnih izbora. Usporedbe radi, rashodi iz domaćih izvora uoči i tijekom zadnjih parlamentarnih izbora 2024. rasli su oko 12, a ukupni rashodi oko 20 posto! U Plenkovićevu premijerskom stažu najbliža predloženome bila je 2022., godina uoči uvođenja eura, kada je povećanje bilo 3,6 posto. Još jedne godine ukupni rashodi bili su ispod 5 posto (4,95) i to 2019., no tada je godišnja inflacija bila samo 0,8 posto.
– Fiskalni okvir za razdoblje 2027.–2029. označava kraj jednog iznimno povoljnog razdoblja za hrvatske javne financije. Posljednjih desetak godina Hrvatska je istodobno raspolagala rekordnim europskim sredstvima, vrlo niskim kamatnim stopama, snažnim gospodarskim rastom, rastom zaposlenosti i visokim poreznim prihodima. Takva kombinacija čimbenika teško će se ponovno ponoviti, zbog čega će buduća fiskalna politika morati biti znatno opreznija, kaže dr. sc. Petar Vušković, ekonomski analitičar.
Ima li ipak osnova za optimizam? Prof. dr. sc. Sandra Krtalić, predsjednica Povjerenstva za fiskalnu politiku, planirani rast rashoda ocjenjuje fiskalno opravdanim i realnim, pod uvjetom dosljedne fiskalne discipline. Uz očekivani usporeni rast BDP-a od oko 2,5 % i daljnji pad inflacije, ograničavanje rashoda ima jasno ekonomsko uporište jer nakon godina snažnog rasta plaća i mirovina, javne financije ulaze u fazu umjerenijeg rasta i strožih europskih pravila. No, Krtalić upozorava da će “najveći izazov biti političke, a ne makroekonomske naravi”. Sindikati već najavljuju da neće prihvatiti zamrzavanje plaća, a predizborna godina donosi dodatne pritiske za povećanje socijalnih davanja. Profesorica Krtalić kaže da se planirani fiskalni ciljevi teško mogu održati izbore li sindikati veće povišice. Povjerenstvo je stava da poštivanje fiskalnih pravila EU-a nije tek formalnost, već ključ za očuvanje kreditnog rejtinga i povjerenja u hrvatske javne financije.
U kakvom je stanju državna blagajna
Odluka o proračunskom okviru jedan je od važnijih, ali u javnosti najmanje zapaženih fiskalnih dokumenata. Od uvođenja eura donosi se svakog ljeta u sklopu europskog semestra i određuje gornje granice potrošnje za svako ministarstvo i druge proračunske korisnike u narednoj godini. Lanjski proračunski plan za ovu godinu najavljivao je, primjerice, povećanje rashoda između sedam i osam posto, te je proračun i sastavljen u skladu s najavama. Ipak, stvarno stanje s javnim financijama u ovoj godini teško je procijeniti jer Ministarstvo financija još nije objavilo kvartalne podatke o punjenju proračuna u 2026. godini. To otvara prostor za nagađanja da možda postoje problemi s naplatom poreza – lani je, primjerice, zabilježen podbačaj PDV-a, najvažnijeg poreza. Novi ministar financija Tomislav Ćorić često istupa, ali o tome ne govori. Nešto je ipak otkrio na predstavljanju antiinflacijskog programa, rekavši da su u hodu preraspodijelili i uštedjeli oko 1,3 milijarde eura ili 1,4 posto BDP-a. No, pitanje je tko štedi iz čista mira i zašto baš sada? Potpredsjednik Vlade Branko Bačić smatrao je potrebnim naglasiti da “proračun nije ugrožen” te obećao da će predstojeći jesenski rebalans zadržati postojeća prava zaposlenih u javnom sektoru. Ministar financija obećava da će inflaciju spustiti na razinu europodručja do proljeća iduće godine te održati planirani rast od 2,6 posto i deficit od 3 posto u ovoj godini. Krtalić međutim upozorava da će pritisci za dodatnim povećanjem plaća ostati snažni ako inflacija bude viša, a tržište rada obilježeno izraženim nedostatkom radne snage.
– Rizik predstavlja i politički ciklus, budući da dosadašnja praksa uglavnom pokazuje kako je u predizbornim i izbornim godinama znatno teže održati fiskalnu disciplinu jer jačaju pritisci za povećanje plaća u javnom sektoru, socijalnih naknada i drugih oblika proračunske potrošnje, kaže Krtalić. S njom se slaže i Vušković koji je uvjeren da će predizborna 2027. godina biti “posebno zahtjevna” jer se fiskalna disciplina nalazi na kušnji zbog rasta očekivanja građana i pritisaka različitih interesnih skupina. – U tom smislu ljestvica je postavljena ambiciozno, ističe Vušković.
Pred nama su zanimljivi tjedni i mjeseci jer u svom desetogodišnjem premijerskom stažu Andrej Plenković nikad nije ni pokušao sastaviti proračun sa skromnijim godišnjim povećanjem državnih rashoda od predloženih 2,7 posto. Štednja ima svoju makroekonomsku logiku, jer spuštanje inflacije nije moguće bez usporavanja državne i osobne potrošnje, a onda i BDP-a. U apsolutnom iznosu, povećanje proračunskih rashoda bilo bi samo 821 milijun eura, odnosno domaća proračunska potrošnja morala bi se uklopiti unutar 31,3 milijarde eura. Kao posljedica usklađivanja, nagodinu će za mirovine otići oko milijardu eura više nego ove godine, ovogodišnje povećanje osnovice plaća (1+1+1) diže ukupni trošak rada u idućoj za nekoliko stotina milijuna eura, a nekoliko stotina milijuna eura više odnijet će i povećani trošak zaduživanja države, odnosno rast kamatnih stopa u europodručju i drugdje. Ukratko, povišica nije dostatna ni za hladni pogon. Kad je riječ o štednji, Fiskalno povjerenstvo smatra da je ona ne samo nužna, nego i zakašnjela najmanje dvije godine.
– Struktura javnih rashoda upućuje na prisutnost neučinkovitosti u javnom sektoru. Daljnja strukturna fiskalna ekspanzija nije održiva, te je nužno provoditi restriktivniju fiskalnu politiku. Svako odstupanje od fiskalne discipline, osobito na rashodovnoj strani proračuna, potencijalno povećava rizik pokretanja postupka zbog prekomjernog manjka, upozorava predsjednica Povjerenstva za fiskalnu politiku, inače profesorica na Fakultetu ekonomije i turizma Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Sindikati se neće jednostavno predati
Oko četiri petine državne potrošnje financira se iz poreza i doprinosa, dok ostatak dolazi iz europskih fondova. Budući da su nakon pandemije europska sredstva bila iznimno izdašna, ukupni su rashodi rasli znatno brže od onih koji se financiraju domaćim prihodima. Prvi Plenkovićev proračun bio je oko 120 milijardi kuna ili 15,9 milijardi eura, a ovu bi godinu trebao zatvoriti s vrtoglavih 300 milijardi kuna ili 39,8 milijardi eura! U njemu domaći izvori pokrivaju oko 30,5 milijardi eura, dok europski fondovi dodaju rekordnih 9,3 milijarde eura! Štednja u predizbornoj i izbornoj godini posve je novo i za trenutačnu vladajuću garnituru nepoznato iskustvo. Plenković nasuprot sebe ima ratobornog predsjednika države, tanku koalicijsku većinu, nepredvidljivog manjinskog partnera (Domovinski pokret), jake sindikate javnog sektora i sve glasnije umirovljeničke udruge! Sve bi on to pomirio da džep u koji može posegnuti nije sve plići. Prvi ozbiljniji znakovi hlađenja ekonomije (skromniji rast prometa u trgovini, pad industrije, stagnacija zapošljavanja, skromnija potrošnja turista i slično) dogodili su se i prije službenog početka proračunske štednje.
– Fiskalni okvir nije ozbiljan kada se donosi, nego kada izdrži prvi veliki politički pritisak. Upravo će pregovori sa sindikatima pokazati koliko je ovaj dokument ekonomski plan, a koliko politička želja, ističe Petar Vušković.
Hrvatska još nije imala izbore u kojima je javni sektor mirno promatrao kako mu plaće stagniraju, pa nije ni čudo što oba sugovornika vjeruju da bi se proboj planiranih okvira mogao dogoditi upravo na tom polju. Čak i ako premijer Andrej Plenković nekako izađe na kraj s rogoborenjem sadašnjih koalicijskih partnera – a špekulira se i o rezervnim političkim igračima u slučaju da se HDZ riješi sadašnjeg koalicijskog partnera – iskustvo kaže da se sindikati javnog sektora neće predati bez borbe.
Glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Matija Kroflin odmah je kazao da realni pad primanja zaposlenih u javnim službama ne može biti prihvatljiv za sindikate. – Nadam se da će ova situacija dovesti do ozbiljnijih zajedničkih aktivnosti sindikata javnih službi, kaže Kroflin. Što je u tome pregovaračka taktika, a što stvarna strategija, pokazat će pregovori koji slijede u nastavku godine.
Na kome se štedi
– Novi europski proračun i postupno smanjenje izvanrednih europskih sredstava znače da će budući gospodarski rast morati biti sve manje oslonjen na javnu potrošnju i europske fondove, a sve više na privatne investicije, inovacije i povećanje produktivnosti. Tu će se mjeriti koliko su političari dobri ekonomisti, komentira Vušković. Fiskalna pravila EU-a ograničavaju rast državne potrošnje, tako da odstupanja mogu dovesti do korektivnih postupaka. Nedavno je, na primjer, Europska Komisija preporučila da se krene u oporezivanje nekretnina prema njihovoj vrijednosti, što je bolna točka hrvatske politike i društva. Nervoza vladajuće garniture osjeti se i u antiinflacijskom programu kojim je HDZ naljutio najvažniju biračku bazu u Dalmaciji – iznajmljivače. Prethodni ministar financija Marko Primorac uveo je relativno blag porez na nekretnine, no administracija ni njega ne uspijeva naplatiti bez poteškoća i ozbiljnih kašnjenja. Što bi tek bilo da krene oporezivati stanove i kuće prema njihovoj tržišnoj vrijednosti?
Proračunski plan predviđa osjetno smanjenje budžeta financiranog iz domaćih izvora u resoru gospodarstva (oko 42 %), okoliša (30 %), kulture (29 %), graditeljstva (14 %), pravosuđa (5 %) te MUP-a (4 %). Proračun će otkriti koliko će se i hoće li se uopće gubitak iz domaćih izvora nadomjestiti sredstvima iz EU fondova. Obrani ide 29 % ili blizu pola milijarde eura više nego ove godine, demografiji 4,7 %, poljoprivredi i Ministarstvu rada oko 4 % te financijama i regionalnom razvoju oko 3 %. Ostali su resori na istom ili koji euro manje ili više u odnosu na ovu godinu, a realno na gubitku za inflaciju!
Plenkovićeva vlada doista bi mogla tijekom 2027. pritiskati troškove gdje god i koliko god može kako bi otvorila više prostora za izbornu 2028. godinu. Okolnosti su se promijenile i teško da će itko moći reprizirati rast plaća, mirovina i socijalnih davanja iz 2024 godine. No, taktiziralo se i tada pa bi moglo i sada. Tako je proračunski okvir za 2024. predviđao povećanje rashoda za nešto manje od 6 posto u odnosu na prethodnu godinu, da bi izvršenje pokazalo rast od 12 posto. Ovo nije samo rasprava o proračunu. Prvi put nakon pandemije Vlada bira između fiskalne discipline, političkog mira i izbornog interesa, a teško je vjerovati da može zadovoljiti sva tri cilja istodobno.
