Potrošnja antibiotika u Hrvatskoj u usporedbi s drugim europskim zemljama. Analiza hrvatskog izvoza na istok

Članak o antibioticima objavljen je u stručnom časopisu Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, a novi broj časopisa Hrvatskog društva za operacijska istraživanja donosi rad u kojem se ispituje zašto tržišta istočne Europe dominiraju u hrvastkom izvozu

Studija objavljena ovih dana u časopisu Acta Medica Croatica pokazala je da se potrošnja antibiotika u Hrvatskoj stabilizirala, no da još uvijek trošimo više tih lijekova nego sjevernoeuropske zemlje i to „osobito s nepovoljnom strukturom potrošnje“. Liječnica Danijela Daus-Šebeđak i upraviteljica Zaklade za razvoj obiteljske medicine Mladenka Vrcić Keglević obradile su podatke iz dva petogodišnja razdoblja, a rezultate svoje analize objavile su u časopisu Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Analiza se temelji na podacima iz godišnjih izvještaja o potrošnji lijekova koje izrađuje Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Prvo petogodišnje razdolje odnosi se na razdoblje od 2005. do 2009. koje je obuhvatila ESAC studija (European Surveillance of Antimicrobial Consumption), a drugo obuhvaćeno razdoblje trajalo je od 2010. do 2014., odnosno nakon završetka ESAC istraživanja.

Analiza je pokazala da je tijekom ESAC studije „zabilježen stalni rast potrošnje antibiotika“, a nakon završetka „potrošnja se stabilizirala i to na oko 23 definirane dnevne doze na 1000 stanovnika na dan“. Ukupna potrošnja lijekova u Hrvatskoj u promatranom desetogodišnjem razdoblju porasla je za čak 77%, a unutar njih korištenje antibakterijskih pripravaka poraslo je za nešto umjerenijih 34% „uz relativno stabilan trend od 2010. do 2014. godine“.

U skupini antibiotika kod nas su, s natpolovičnim udjelom, najčešće korištena skupina penicilini, a među njima tzv. amoksicilin s klavulanskom kiselinom koji se u ljekarnama nalazi pod nizom trgovačkih imena od kojih su poznatija Augmentin, Klavocin, Betaklav ili Klavax. Autorice uspoređuju našu potrošnju s ostatkom Europe i primjećuju da se „usprkos velikim razlikama među zemljama (..) unutar EU mogu se izdvojiti dvije skupine zemalja, sjeverne s nižom i južne s višom potrošnjom antibiotika u koje bi djelomično spadala i RH“.

Brojčano, s potrošnjom koja se u promatranom razdoblju od 2005. do 2014. kretala u rasponu od 17,5-22,7 tzv. dnevnih definiranih doza na tisuću stanovnika, Hrvatska je imala veću potrošnju od, primjerice, Nizozemske (10,5-10,6), Estonije (11,7) ili Švedske (13-14,9). No, istovremeno smo imali manju potrošnju nego Grčka (31,7-34), Francuska (28,9-29) ili Italija (26,2-27,8).

„U odnosu na zemlje jugoistočne Europe koje nisu članice EU, potrošnja antibiotika u RH u 2011. godini bila je manja od one u Turskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji, a jedino je bila veća od potrošnje u Bosni i Hercegovini“, ističu autorice koje napominju i da su trendovi potrošnje u raznim europskim državama bili različiti. Dok je korištenje antibiotika u nekim državama raslo, u drugima padalo, a ponekad ti trendovi nisu niti bili stabilni nego su se mijenjali tijekom promatranog razdoblja. „Stoga treba s oprezom tumačiti i naše dobivene rezultate“, stoji u studiji, posebno zato jer ne postoje istraživanja u kojima bi se objasnili razlozi zašto je došlo do stabilizacije korištenja antibiotika odnosno „jesu li se promijenili stavovi liječnika ili su na to utjecale navike i stavovi pacijenata ili nešto drugo“.

U usporedbi s ostalim europskim državama, hrvatska potrošnja antibiotika razlikuje se i po tome što kod nas na tzv. peniciline sa širokim spektrom djelovanja otpada više od 90% potrošnje, njihov se udio u zemljama EU kreće samo oko 40%. S druge strane udio penicilina uskog spektra kod nas je bio manji od 10%, dok je njegova potrošnja daleko veća u većini zemalja EU. U Danskoj, Švedskoj i Norveškoj njegov udio prelazi 50% ukupne penicilinske potrošnje.

Činjenice iz studije ukazuju na potrebu provođenja sveobuhvatnog programa smanjenja potrošnje antibiotika koji bi uključio „edukaciju svih profila liječnika, uključujućii studente medicine (…) ali i podizanje stupnja znanja i osviještenosti javnosti (pacijenata) o korisnosti i šteti od uzimanja antibiotika“, zaključuje se u analizi u kojoj su istaknuti i uspjesi pojedinih takvih programa već provedenih na lokalnom nivou.

Uz iscrpnu analizu o potrošnji antibiotika u hrvatskim se stručnim časopisima ovih dana mogla naći i studija o razlozima zašto tržišta istočne Europe dominiraju u hrvatskom izvozu, objavljena u novom broju časopisa Hrvatskog društva za operacijska istraživanja. Helena Nikolić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta ispitala je razloge koji leže iza činjenice da četrdesetak posto hrvatskog izvoza odlazi u skupinu od dvadesetak zemalja istočne Europe u koje je Nikolić za ovu priliku ubrojila države od Slovenije pa do Poljske i Rusije, s izuzetkom Baltičkih zemalja.

Najvažniji vanjskotrgovinski partneri među tim državama su nam Slovenija i Bosna i Hercegovina, a uz njih značajni su i Makedonija, Slovačka, Rusija, Poljska i Srbija, dok s pojedinim državama poput Armenije, Moldavije, Gruzije i Bjelorusije suradnju razvijamo tek posljednjih godina. Za svoju analizu Nikolić je koristila podatke iz tzv. CAGE okvira koji se koristi za utvrđivanje različitosti između zemalja temeljem 16 značajki iz grupa kulturnih, administrativnih, geografskih ili ekonomskih karakteristika. Uz njih, u istraživanju su korišteni i kulturološki te ekonomski podaci iz drugih izvora, kao i uzorak od 130 domaćih izvoznih kompanija.

Nikolić ističe da je regija istočne Europe logično tržište za izvoz hrvatskih kompanija jer se zbog zemljopisne blizine, zajedničkih dijelova kulture i povijesti, potencijalni rizici i problemi za poslovanje lakše identificiraju i rješavaju. Isto tako, stope rasta u tranzicijskim zemljama su više nego u razvijenim zbog čega njihova tržišta pružaju bolju priliku za snažniji rast. No, u studiji se upozorava i da nesređena regulatorna situacija u pojedinim državama može značiti i više rizike za kompanije koje se odluče izvoziti na ta tržišta. Također, „budući da kulturne razlike uvelike definiraju navike potrošača, kompanije koje proizvode takvu robu moraju prilikom razvoja izvozne strategije uzeti u obzir i te razlike“, napominje se u istraživanju.

U konačnici analiza je pokazala da kulturne i zemljopisne razlike nemaju utjecaja na izvoz domaćih kompanija. S druge strane, pojedine administrativne zapreke mogu vrlo značajno utjecati na izvoz, dok „ekonomske razlike imaju pozitivan efekt na udio ukupnog izvoza“.

Ovih dana objavljeni su i novi brojevi drugih domaćih stručnih i znanstvenih izdanja. Hrvatski savez građevinskih inžinjera objavio je prvi ovogodišnji broj svojeg glasila Građevinar, a Hrvatsko društvo za medicinsku informatiku izdalo je novi broj svojeg biltena. Svjetlo dana ugledao je i časopis za bioetiku JAHR kojeg objavljuje Riječko sveučilište.

Uz njih, Hrvatsko farmaceutsko društvo objavilo je novi broj svojeg glasila Acta Pharmaceutica, izašao je i prvi ovogodišnji broj Tehničkog vjesnika, novi broj Kemije u industriji, kao i novo izdanje Šumarskog lista.