Od Epsteina do tehno-oligarha. Kraj demokratske kontrole

• Naslovna fotografija: Machinenmensch, robot Maria iz filma Metropolis. (Friedrich-Wilhelm-Murnau-Stiftung)
• Autorica je publicistica koja živi i radi u Zagrebu i Pragu.
• Prethodni nastavci: Privilegij šutnje i suučesništva. Epstein nije ‘kršio zakon’ nego vodio ‘kontroverzan privatni život’; Svaka kriza traži krivca. Epstein, žrtveni jarac američkog resentimana

Jeffrey Epstein bio je kasna pridošlica u grupu tehno financijera. Kada je 2010. godine upitan poznaje li ikoga iz tehno zajednice, kratko je odgovorio: “Ne, Silicijska dolina je drugi svijet.” Ipak, iz objavljene korespondencije saznajemo da se već dvije godine kasnije samouvjereno kretao među tehno-oligarsima. Među značajnim kontaktima s kojima je Epstein komunicrao izdvajaju se Elon Musk, Bill Gates, Peter Thiel, Reid Hoffman, Sergey Brin, Joi Ito… Kao ulaznice u taj krug poslužili su mu utjecajni ljudi iz akademskog svijeta čije je projekte financirao; najprominentniji među njima bili su Larry Summers, bivši predsjednik Harvarda i Joi Ito, šef MIT Media Lab-a. Novi kontakti vodili su još novijim pa iz korespondencije saznajemo da je Musk upoznao Epsteina i s Demisom Hassabisom, šefom Googlevog Deep Minda i dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju 2024. godine. Nakon uhićenja 2019., medijski najkomentiranije poglavlje priče o Epsteinovim aktivnostima unutar tehna bio je skandal vezan uz Massachuttes Institute of Technology (MIT) Media Lab, kada je izašlo u javnost da je Ito prihvaćao Epsteinove donacije godinama nakon presude 2008. godine. Itov laboratorij razvijao je Bitcoin softver za koji je Epstein bio iznimno zainteresiran. Epstein je bio i jedan od prvih investitora u Coinbase, a bio je blizak i s Brockom Pierceom, suosnivačem Tethera. Kripto je općenito bio u središtu ne samo njegovog zanimanja, već jedan od najvažnijih projekata tehno-libertarijanskog dijela Silicijske doline.

U trenutku kada Epstein ulazi u tehno svijet, Silicon Valley još uvijek je pretežno libertarijanski i kulturno liberalan – većina “tekija” deklarirala se za ženino pravo na izbor, u imigrantima vide potencijal, a ne prijetnju, zalažu se za rodne slobode, otvorene granice i globalizaciju. U najgoru ruku zvuče mladenački arogantno, posebno kada govore o tehno misiji – jačanju prava pojedinca i povezivanju čovječanstva (Zuckerberg). Uglavnom nezainteresirani za pitanja politike i vladavine, prema državnoj birokraciji odnose se s prezirom, a zakonodavcima se podsmjehuju, posebno starijima koji jedva rukuju mobilnim telefonom. Njihov predsjednički kandidat bio je Obama, prvi koji je upregao snagu društvenih medija u promotivnu kampanju, a novac većinom doniraju Demokratima. Međutim, između 2013. i 2016. dolazi do ozbiljnijih problema između tehno-libertarijanaca i Washingtona. Marc Andreessen, jedan od pionira industrije i jedan od najuspješnijih investitora “rizičnog kapitala” (venture capital), predviđa 2013. godine nadolazeći napad na tehno sektor zbog problema vezanih uz pravo na privatnost, pitanja intelektualnog vlasništva i posljedica korištenja društvenih medija. Industrija počinje razmišljati kako da Washington drži podalje od svojih poslova.

Najprominentniji lideri Silicijske doline okreću se protiv Demokratske stranke tijekom Bidenove administracije iako se kritika Bidena više oslanjala na retoriku bez ikakve ozbiljne regulacije. Dapače, stvarna zakonodavna postignuća u infrastrukturi, proizvodnji poluvodiča i čistoj energiji itekako su koristila tehnološkom sektoru. U tom se razdoblju formira tzv. tehnološka “desnica” koja zagovara apsolutnu deregulaciju i ukidanje poreza. Njihov je najglasniji predstavnik investitor Peter Thiel, kršćanski nadahnut libertarijanac u egzistencijalnom angstu pred nadolazećom apokalipsom i silama Antikrista koji je jedini među tehno-oligarsima podržao Trumpa već 2016. godine. Početkom 2020-ih, kad Epstein više nije među živima, najglasniji tehno promotor Donalda Trumpa postaje Marc Andreessen. Ovaj politički preokret polako se odmotavao cijelo jedno desetljeće – proces u kojem su se najjači tehno-igrači od kulturno-librealnih libertarijanaca uvrnuli u saveznike MAGA-e i Donalda Trumpa. Transformaciju leptira u gusjenicu objašnjava se kao rezultat nekoliko isprepletenih faktora.

Strah od očekivanog regulatornog pritiska bio je na prvom mjestu, jer je paralelno s rastom kompanija rasla i mogućnost (za tekije – prijetnja) antimonopolske intervencije. Prethodni politički saveznici shvatili su da tehno sektor sa sobom nosi probleme dok su ih Republikanci i dalje isticali kao primjer američkog uspjeha, nudili im apsolutnu deregulaciju i daljnje rezanje poreza. Drugi fenomen koji je utjecao da tehno libertarijanci prigrle Donalda Trumpa bio je val kulturnih ratova oko woke korporativnih politika. Unutar kompanija rasli su zahtjevi aktivista-zaposlenika za “inkluzivnošću, raznolikošću i društvenom odgovornošću” što su osnivači doživjeli ne samo kao prijetnju meritokraciji, već i kao iritantnu praktičnu prepreku poslovanju. Fokus se, s originalne destinacije – ostvarenja istinski transformativne tehnološke revolucije – pomicao na unutar-korporacijsku politiku koju su osnivači i investitori u najboljem slučaju shvaćali kao studentsku politiku, a u najgorem – kao pokušaj ideloškog preuzimanja industrije.

Konačno, možda je najvažniji razlog za radikalnu političku reorijentaciju ipak psihološki. Glavni igrači nisu samo zašli u zrelije godine kada se uobičajeno mijenjaju mišljenja i perspektive, već je na njih sudbinski utjecao i onaj famozni Tolkienov prsten, toliko prisutan u kolektivnoj imaginaciji silicijskih inžinjera. Tako u živom prijenosu (preko objava na društvenim medijima) možemo pratiti koliko novac, moć i utjecaj mogu djelovati na pojedinca. Ljudi koji su vrlo mladi izgradili kompanije vrijedne milijarde dolara skloni su, ne bezrazložno, povjerovati da su geniji – koji su isključivo vlastitim talentom, radnom etikom i ambicijom izgradili do jučer nezamisliv svijet. Bezos, Musk, Zuckerbeg & Co. vjeruju da su sami tvorci vlastitog uspjeha.

Kada je Mitt Romney, Obamin republikanski oponent u predsjedničkim izborima 2012., na nekoj ranoj društvenoj mreži objavio da je sve u životu postigao sam, Stephen King ga je upozorio da je uz uspješnog Mitta, tu još svakako morala biti i Amerika – sa svojom infrastrukturom, zakonima i institucijama koje su kroz prethodna desetljeća izgradile ranije generacije. Koliko li je samo stvarnih i umišljenih genijalaca bilo i bit će, a da se nikada neće maknuti od svoje njive i provincijalnog blata bez blagodati koje pružaju američko tržište, pravna sigurnost, banke, obrazovanje i kultura poslovanja? Nesvjesni vode u akvariju u kojem žive, ne iznenađuje da su i tehno inženjeri povjerovali da su upravo oni bogom-dani novi Prometeji koji čovječanstvu nude digitalnu vatru. Ovi silicijski kraljevi-filozofi čije osobno bogatstvo parira državama, svojom samouvjerenošću i arogancijom nadmašuju čak i stare “pljačkaše barone” – Rockefellera, Carnegia, Morgana i Vanderbilta. Stara je garda bila prepredena i mudra, na vrijeme su usvojili noblesse oblige maksimu pa su neki vrag društvu ponudili zauzvrat – javne knjižnice, sveučilišta, muzeje, istraživačke zaklade, bolnice, umjetničke zbirke… Za razliku od njih, tehno-braća ne vide nikakav povod, a kamoli razuman razlog da zajednici ponude nešto od vlastitog apsurdnog bogatstva. Isti ljudi koji zagovaraju ukidanje poreza, “malu državu” i rezanje javne potrošnje, sami gotovo ne plaćaju poreze iako im je upravo država omogućila akumulaciju bogatstva kroz državne ugovore i politiku nulte kamatne stope koja je pratila investitore petnaestak blistavih godina. U novoj Trumpovoj administraciji uživaju direktan pristup vlasti (Peter Thiel je financirao političku karijeru J.D. Vancea, Musk je preko DODGE-a isisao nezamislivu količinu državnih podataka, itd.) i drže izvršne položaje (David Sacks, donedavni Trumpov “car” za pitanja kripta i umjetne inteligencije kreirao je zakonodavni okvir za industriju, a kako je istovremeno i tehnološki investitor, spojio je ugodno s korisnim, baš kao i američki predsjednik.) Tehno-oligarsi kontroliraju infrastrukturu javnog diskursa (Twitter/X, Meta,..), financiraju cijeli eko-sustav lojalnih think-tankova, medija i sveučilišnih katedri koje im pružaju intelektualnu legitimaciju i last but not least, neskriveno i na sve zamislive načine podržavaju europsku desnicu kao saveznike u budućem raskrojavanju i digitalnom preuzimanju Europe. Ovaj procvat “milijarderizma” (billionaireism), kako ga naziva Cory Doctorow, demonstrira duplu patologiju – djelovanje onih koji su toliko bogati da ih se posljedice vlastitih odluka uopće ne dotiču, i patologiju društva kojima takva oligarhija dominira.

Jeffrey Epstein plivao je u ovom vrlom novom svijetu kao riba u vodi. Najranija pronađena korespondencija s Peterom Thielom potiče iz 2014. godine. Dvojica financijera družila su se privatno – u jednom emailu Epstein spominje Thielov posjet njegovom ranču u Novom Meksiku. Thiel je baš kao i tadašnji britanski ambasador i Epsteinov prijatelj, Peter Mandelsson, deklarirani gay pa ga nisu zanimale Epsteinove “djevojke”, ali spajao ih je financijsko-predatorski pogled na svijet. U srpnju 2015. Epstein povezuje Thiela s ruskim zamjenikom ministra za ekonomski razvoj Sergejem Beljakovim, inače diplomantom akademije FSB-a (ruska tajna služba), kojeg predstavlja kao “vrlo dobrog prijatelja”. (Sljedeće godine Beljakov javlja Epsteinu da je preuzeo novu poziciju u Ruskom fondu direktnih investicija, državnom investicijskom fondu kojim upravlja Kirill Dmitrijev – Putinov čovjek koji danas pregovara s Trumpovim timom o budućnosti Ukrajine). Već sljedeće godine Epstein nudi Thielu podjelu troškova u tužbi protiv Gawkera koji je rezultirao bankrotom te medijske kuće, a nakon britanskog referenduma o istupanju iz EU-a, Epstein slavi zajedničku viziju novog globalnog pretka: “Brexit, samo početak”. Ryan Broderick iz Garbage Daya piše da je Epstein tijekom 2010-ih vjerovao da sudjeluje u orkestriranju pada globalnog poretka. Proslavljajući Brexit, Epstein u emailu Thielu predviđa: “Povratak tribalizmu. Suprotstavljanje globalizaciji. Nevjerojatni novi savezi. Obojica se slažemo da su nulte kamatne stope previsoke. Odrediti stvari za rušenje puno je lakše nego pronaći nove prilike.” Iz korespondencije proizlazi da se Epstein osjećao punopravnim članom zajednice u nastajanju, onoga što će nakon njegove smrti i druge inauguracije Donalda Trumpa, prerasti u tehno autoritarizam. Ryan Broderick ih opisuje kao “svijet… koji vode ljudi kojima nije stalo ni do čega osimo do smanjenja poreza”.

U istoj priči svakako treba spomenuti Stevea Bannona s kojim je Epstein održavao izuzetno zanimljiv odnos. Bannon je bio šef prve Trumpove predsjedničke kampanje, jedan od arhitekata MAGA-e i jedan od najzanimljivijih političkih stratega prošlog desetljeća. Njegova će veza s tehno-oligarsima postati posebno vidljiva u godinama nakon Epsteinove smrti. Paradoksalno, Bannon će postati njihov najozbiljniji protivnik otkako se tehno-distopija udaljila od MAGA-e, čije interese Bannon artikulira u smislen politički program i djelovanje.

Na temelju objavljenih dokumenata možemo zaključiti da je Epstein imao dvije opsesije: online manipulaciju javnim mišljenjem i stvaranje digitalnih alternativa tradicionalnim financijama, što je općeniti libertarijanski san pa ide u paketu sa staležom. Tijekom posljednjih godina Epsteinovog života, ove dvije ideje uklopile su se u jedan jedinstven projekt – izgradnju radikalno desnog preuzimanja Europe što ga je politički spojilo sa Steveom Bannonom. Epstein je bio silno zainteresiran za video-igru World of Warcraft i bio je blizak Brocku Pierceu, suosnivaču stabilne valute Tether. Godine 2001. Pierce je osnovao Internet Gaming Entertainmentnet (IGE), tvrtku koja je pokušala izgraditi tržište za trgovanje valutama u videoigricama kojima je Epstein bio opsjednut. (Epstein je radio na gamefikaciji školskog kurikuluma.) Piercea je u IGE-u 2007. zamijenio upravo Steve Bannon. Nakon smrti konzervativnog blogera Andrewa Breitbarta 2012., Bannon je postavljen za glavnog urednika Breitbart Newsa. Kada se dvije godine kasnije po 4chanovim forumima počelo pričati o novoj teoriji zavjere – Gamergateu, Milo Yiannopoulos, tada još mladi novinar Bannonovog Breitbarta, transformirao je Gamergate u kamen temeljac ekstremno desnog globalnog pokreta, baš u vrijeme kada se Epstein počeo probijati u Silicijsku dolinu. Istovremeno, Bannon oblikuje MAGA-u u koherentan politički pokret i priprema strategiju za prvu predsjedničku kampanju Donalda Trumpa.

Novinar Michael Wolff povezuje Bannona i Epsteina u listopadu 2017. i ova dvojica odmah postaju prijatelji. U prvi mah spojila ih je neskrivena antipatija prema #MeToo pokretu i zajednički interes da pomoću kripto-valuta stvore “populističko-nacionalističku koaliciju” koja će zatrti #MeToo. Savršeno mjesto za pokretanje takve koalicije bila je spomenuta platforma 4chan koja je okupljala šaroliko društvo radikalnih desničara, promicatelja nasilja, mizoginije i incel kulture. Iz Epsteinove korespondencije čitamo da mu se u ožujku 2018. Bannon pohvalio da je postao savjetnik Matteu Salviniju, AfD-u, Viktoru Orbanu i Nigelu Farageu te da je stekao dovoljan utjecaj da eliminira bilo kakvo buduće kripto zakonodavstvo u Europi. Kasnije iste godine, Epstein javlja da pokušava naći hakere koji bi Bannonu omogućili sajber napade na kripto novčanike i biračka mjesta. U sljedećem emailu, Epstein obavještava Bannona da francuska predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen prima financijsku pomoć iz Moskve. Onda saznajemo da Epstein navija da Rusi “preteknu globalnu zajednicu tako što će reinventirati financijski sustav 21. stoljeća” te da nas “samo nekoliko mjeseci dijeli od novog svjetskog poretka”. Njih su dvojica ostali bliski do samog Epsteinovog uhićenja i smrti, a Epstein je posljednje godine života proveo investirajući u tehnologije za promociju Rusije i europske desnice.

Tehnokracija se pojavljuje kao politička ideologija nakon završetka Prvog svjetskog rata unutar male skupine američkih znanstvenika i inženjera koji su smatrali da predstavničku demokraciju treba zamijeniti tehnološka elita. Elon Musk zapravo se vratio na pozicije koje je svojevremeno zastupao njegov djed, Joshua Haldeman, u pokretu Technocracy Incorporated, koji se zalagao za transformaciju Kanade i Amerike u “Technate“, društvo koje bi iskoristilo tehnološke promjene za odbacivanje demokracije u korist vladavine inženjera. Walter Isaacson u biografiji Elona Muska piše da je dida-Haldeman zaključio da “vlada uzurpira previše kontrole nad životima pojedinaca i da je zemlja omekšala” pa s obitelji seli u Južnu Afriku gdje se rodio unuk Elon. Zanimljivo je da trojicu današnjih tehno-prominenata, Muska, Thiela i Sacksa, spaja djetinjstvo u Južnoj Africi 1970-ih, što (možda?) baca dodatno svjetlo na njihov svjetonazor.

Za razliku od ranih znanstveno-inžinjerskih pobornika tehnokracije, fascinacija tehnologijom i vladavinom inžinjera bila je uspješnije promovirana kroz intelektualna strujanja modernističke umjetnosti i književnosti, od kojih su najpoznatiji talijanski futuristi, predvođeni pjesnikom Tommasom Marinettijem, autorom “Futurističkog manifesta” iz 1919. Slijedeći Marinettijev primjer, Marc Andreessen je 2023. objavio “Tehno-optimistični manifest” (The Techno Optimist Manifesto), zanimljiv dokument koji vrijedi pročitati zbog različitih utjecaja iz kojih Andreessen crpi inspiraciju. Već iz prvog čitanja, jasno je da se Andreessen deklarira glasnikom radosne vijesti – on prenosi navještenje dolaska tehnološkog spasenja u svojoj najnovijoj iteraciji, umjetnoj inteligenciji. Svaka kritika ovom evanđelju, primjedba ili kontra-argument uzaludni su i Andreessen će ih kategorizirat pod kategorije “Laži” ili “Neprijatelji”. Peter Thiel bio je puno ekonomičniji kada je u seriji javnih predavanja “protivnike tehnologije” jednostavno proglasio Antikristima. Andreessen u Manifestu piše:

Vjerujemo da bismo trebali smjestiti inteligenciju i energiju u pozitivnu povratnu spregu i voditi ih oboje u beskonačnost…

Vjerujemo u avanturu. Poduzimanje Herojskog putovanja, pobuna protiv statusa quo, mapiranje neistraženog teritorija, osvajanje zmajeva i donošenje plijena kući za našu zajednicu…

Vjerujemo u prirodu, ali također vjerujemo u prevladavanje prirode. Nismo primitivni, ne plašimo se munje. Mi smo vrhunski predator; munja radi za nas…

Među Andreessenovim “svecima zaštitnicima” naveden je i Marinetti. On citira “Futuristički manifest”, zamjenjujući riječ “poezija” s “tehnologija”:

Ljepota postoji samo u borbi. Nema remek-djela koje nema agresivni karakter. Tehnologija mora biti nasilni napad na sile nepoznatog, kako bi ih se prisililo da se poklone pred čovjekom.

Andreessenov tekst prenosi svojevrsno nadahnuće, ali je prvenstveno pokušaj poezije koja prikriva predatorsku prirodu pjesnikove prakse. Naoko religiozni karakter neizbježnosti tehnološkog “Velikog koraka naprijed” oslobađa tehno-oligarhe svake odgovornosti u nezaustavljivom pohodu prema totalnom ovladavanju društva. Enormno bogatstvo i moć koji se usput akumuliraju vjerojatno su znaci božanske milosti.

Za razliku od Andreessenovog deklariranog optimizma (“tehnologija donosi spas”), Peter Thiel je mračnjak koji smatra da sloboda i demokracija nisu kompatibilne, a spas donosi “kognitivna elita” koja će srušiti nacionalne države pomoću kripta. Thiel crpi ideje iz knjige “Suvereni pojedinac” za koju tvrdi da je presudno utjecala na formiranje njegovih stavova u mladosti. Kao vlastiti doprinos ideji budućeg društvenog ustrojstva, on nudi eshatološki argument o apsolutnom imperativu tehnološke akceleracije, jer tehnologija je put prema Nebeskom kraljevstvu koje će Bog uspostaviti ovdje i danas. Njegov “kućni filozof” je Curtis Yarvin, poznatiji kao bloger Mencius Moldbug koji zastupa “novu reakcionarnost” (NRx) i “Tamno prosvjetljenje” (Dark Enlightement) – uvjerenje da demokracija ne funkcionira i da države treba voditi kao što generalni menadžeri vode kompanije, uspostavom tzv. Net-Work sustava. I Thiel i Andreessen i sva popratna ideološka ekipa koja najavljuje novi Tehno-Jeruzalem kroz spoj tehnološke i državne moći, bili bi primjeri samo još jedne opskurne političke filozofije da tehno ekipa nije realno toliko moćna. Ovako njihove ideje postaju politički mainstream bez ikakve demokratske legitimacije ukoliko u nju ne ubrajamo karizmatičnog demokratskog lidera koji se poput prave dame, dao nagovoriti. Međutim, protureakcija je već krenula; razjareni sveučilišni diplomci strahuju da će zbog nove tehnologije postati proleterijat, a Steve Bannon i konzervativna MAGA spremaju udarac s desna.

U Venovom dijagramu tehno-Epsteinovih zajedničkih interesa nalazi se i pro-natalistička politika Silicijske doline. Jedna od apokrifnih anegdota govori o Epsteinovoj šali da će vlastitim sjemenom stvoriti generaciju genijalaca. Čak i pod pretpostavkom da se Epstein samo zafrkao na račun tehno-kolega i pronatalističkog trenda, svjetonazorski svakako nije bio daleko od njih. Njihova interpretacija roditeljstva drži da su djeca iznimno skupa investicija koju treba logistički osigurati i pripremiti prema etičkim vrijednostima koja roditelji zastupaju. Za razliku od pro-obiteljskih javnih politika na koje nailazimo svuda gdje vlada zabrinutost zbog opadajućih demografskih trendova, deklarativni pro-natalizam Silicijske doline radi na tehnološki potpomognutim metodama izbora određenog tipa djeteta. Riječ je o selektivnom natalizmu, tj. odabiru djece koja iz ovog ili onog kvalifikacijskog razloga “vrijede” biti rođena. U stara vremena za to se upotrebljavala riječ “eugenika”. Tehno-bebe moraju biti zdrave, inteligentne i lijepe. “Riskantna investicija” prokreacije, tj. mogućnost da nam se rodi boležljiva i ćelava beba, prosječne ili ne daj bože, ispod-prosječne inteligencije, mora se po svaku cijenu izbjeći, jer čemu investirati nevjerojatnu energiju, ljubav i vrijeme u podizanje “škart-robe”?

Uz uobičajene metode umjetne oplodnje i opće zaštite zdravlja djeteta i majke koja uključuju prednatalne preglede i genetska testiranja, nove tehno-klinike nude i tzv. optimizaciju ploda – selekciju genetskih karakteristika koje osiguravaju da izbor rođenja padne na superiornu bebu pri čemu se izbor izvodi pomoću umjetne inteligencije i algoritma primjerenog roditeljskim željama. Kompanija poput Orchida, osnivačice Noor Siddiqui, nudi klijentima tzv. “poligenetsko” testiranje koje roditeljima omogućuje da izaberu željeni embrio. Orchid testovi otkrivaju buduće dijagnoze poput dijabetesa, debljine ili nagluhosti čak i psihijatrijskih bolesti poput šizofrenije. Riječ je o bolestima i/ili karakteristikama koji u biti ne ograničavaju pojedinca da vodi radostan i zadovoljavajući život, ali – nije savršen prema kriterijima tehno-supremacista koji planiraju sudbinu civilizacije ostaviti u naslijeđe “superiornim” bebama.

Zanimljiva je priča o tome što je motiviralo Noor Siddiqui da pokrene Orchid kompaniju. Kada je bila u srednjoj školi, njena je majka polako počela gubiti vid zbog rijetkog genetskog poremećaja. Majčina je nesreća ostavila na Noor takve posljedice da je kao odrasla pokrenula biznis koji bi vlastitoj majci osigurao – da se ne rodi.

Prije pro-natalizma, elita je investirala u tehnologije koje bi im omogućile prevladavanje starenja, a smrt su tumačili ne kao “kraj” koji životu daje smisao, već kao još jednu “bolest” ili problem koji valja riješiti. Danas su pak zabrinuti zbog pada nataliteta – Musk tvrdi da je nerađanje djece “najveća opasnost za civilizaciju, daleko veća od globalnog zatopljenja” pa stoga radi na “legiji beba prije Apokalispe” (zasada ih broji između 14 i 17 s pet ili šest žena). U tom ga naporu pretiče Pavel Durov, šef Telegrama, također lijep, zdrav i super-inteligentan, koji je in vitro začeo djecu u barem dvanaest zemalja, pomažući više od stotinu parova. Porodi su in; svi investiraju u tehnologije selektivne oplodnje i dobro je držati potrošačku anksioznost na visini. Prošle je godine tržište fertiliteta vrijedilo oko 39,27 milijardi dolara, a do 2035. predviđa se rast na oko 92,6 milijardi. U poslu su Elon Musk, Peter Thiel, Sam Altman, Brian Armstrong, Mark Andreessen, Nicole Shanahan, itd. Nije bez ironije da su najglasniji “pronatalisti”, Musk i Andreessen, potrošili oko milijardu dolara na tehnologiju poput zamjenskih embrija i umjetnih maternica, a da istovremeno žestoko brane rad od kuće koji bi prema procjenama, povećao američki natalitet za oko 100.000 poroda godišnje. Čini se da u seksu od kuće nema zarade.

Čovjek ne mora biti tehnofob ili licimjer koji se koristi tehnologijom kada mu treba, a s visine drži predavanja kada mu ne treba, da uvidi da je nešto duboko uznemirujuće u silicijskom pro-natalizmu. Nije riječ o uobičajenoj kritici “igranja boga” i strahu od nemesisa pred hubrisom. Ljudi se “igraju boga” otkako su samostalno zapalili vatru i pokrenuli kotač, a nove tehnologije predstavljaju “razliku u opsegu, ne u vrsti” – jer zašto bi umjetna maternica bila “igranje boga”, a zubni implantat, kemoterapija ili srčani pacemaker uobičajena praksa? Problem je međutim, što selekcioniranje djece iz genetskog butika pretpostavlja buduću osobu kao anglomerat genetskog materijala koji se “kurira” poput biblioteke ili zbirke oldtajmera, a da argument o superiornom genetskom materijalu kao jamstvu buduće “sreće” ne garantira baš ništa. Ni tako rođenoj djeci. Humanističke vrijednosti unutar nove elite više nisu u modi, dapače, predstavljaju izraz slabosti. Ideja o dostojanstvu čovjeka samo je smokvin list kojom si većina opravdava život u njegovom totalitetu – u sreći i nesreći, žalosti, radosti, uspjehu i neuspjehu. Genetski “kurirana” djeca postaju još jedna luksuzna (post)materijalistička roba za koju plaćaju odabrani.

“Slabost nije greška, a čovjek nije stroj”, upozorava Lav XIV u dokumentu koji je i politička dijagnoza

Eisenhower je u svom oproštajnom govoru 1961. upozorio na opasnost tehnokracije: “Moramo biti svjesni da bi javna politika mogla postati taoc znanstveno-tehnološke elite.” Osam godina kasnije spojena su prva računala na ARPANET, preteču interneta. Tada je Silicijska dolina još uvijek bila prostor utopije za maštovite zanesenjake s ambicijom da promijene svijet. Jeffrey Epstein uskočio je u taj odbjegli futuristički vlak pred sam kraj života. I on je poput Andreessena vjerovao da je vrhunski predator i da “munja radi za nas”. Transhumanizam, pronatalistički genetski butici, kriptovalute kao instrumenti rušenja nacionalnih država, algoritmi koji upravljaju javnim diskursom – sve su to projekti ljudi koji sebe vide izvan dosega zakona, demokratske kontrole i posljedica vlastitih odluka.

Epstein, tehno-oligarsi i pronatalistički genetski butici dijelovi su iste civilizacijske priče o hubrisu – uvjerenju da tehnologija, novac i moć oslobađaju od ograničenja koja definiraju ljudsko iskustvo. “Slabost nije greška, a čovjek nije stroj”, upozorava Lav XIV u enciklici “Magnifica Humanitas”, dokumentu koji nije samo teološka poruka, već i politička dijagnoza. Beethoven je oglušio i napisao Devetu simfoniju. Hawking je izgubio kontrolu nad tijelom i opisao svemir. Dostojevski je bio epileptičar, Virginia Woolf bipolarna, a Sylvia Plath klinički depresivna. Borges i Homer bili su slijepi. Nijedno od te djece ne bi prošlo kroz Orchidov genetski filter. “Veličanstvenost čovječnosti” sadržana je upravo u veličanstvenosti ljudskih nesavršenosti iz kojih crpimo kreativnu snagu i empatiju jedni prema drugima. Nemesis, božica osvete, sustiže i genetski superiorne.

Izvori (izbor)

Ryan Broderick, Garbage Day

Anna Wiener, The New Yorker – “What Is It About Peter Thiel?”

George Packer, The Atlantic – “The Venture-Capital Populist”

Adrienne LaFrance, The Atlantic – “The Rise of Techno-Authoritarianism

Jill Lepore, The New Yorker – “What the Pope Said About A.I.”

Gil Duran, Nerd Reich newsletter – “The Rise of the Cognitive Elites” (The New Yorker podcast)

Max Chafkin, “The Contrarian: Peter Thiel and Silicon Valley’s Pursuit of Power”

Jacob Silverman, “Gilded Rage: Elon Musk and the Radicalization of Silicon Valley”

Mark Andreessen, The Techno-Optimist Manifesto – https://a16z.com/the-techno-optimist-manifesto/

Magnifica Humanitas – (neslužbeni prijevod) –

https://zcuric.github.io/magnifica-humanitas-hr/?fbclid=IwdGRzaASC68tjbGNrBILrwWV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDDM1MDY4NTUzMTcyOAABHnBSkpsBdmwGtKnOtDyDuZ1yzJU4ATHnjaUIBgL_kYntnNrGBl-tlkBTCXeo_aem_mHKy7bGWSIcX84CWPAXPHw&sfnsn=mo