Istraživački opus Daniela Kahnemana, pogotovo više od pola stoljeća istraživanja racionalnosti, donošenje odluka i sreće učinile su ga vjerojatno najkvalificiranijom osobom na svijetu da donese odluku o tome kada je najbolje okončati svoj život, piše Goran Mihelčić. Za razliku od Freuda on nije odlučio umrijeti jer je patio nego zato što je uživao u svojem životu.
U povodu smrti nobelovca Daniela Kahnemana Goran Mihelčić prikazuje njegov znanstveni doprinos izgradnji i razvoju bihevioralne ekonomike, prijateljstvo sa Amosom Tverskim i Richardom Thalerom ali i neprijateljstvo s Gerdom Gigerenzerom. Uz nesaglediv doprinos razumijevanju ljudskog ponašanja Kahnemanova znanstvena djelatnost imala je i svoje duboke padove
Osobne priče običnih Rusa Goran Mihelčić ističe kao najzanimljiviji dio knjige Z Generation povjesničara Iana Garnera. Iako se na trenutke pretvara u produženi i repetitivni esej, Garnerova knjiga postavlja bitna pitanja i predstavlja zabrinjavajuće probleme koji su vrijedni javne rasprave.
U javnosti je uvriježeno mišljenje da nasilni filmovi, a pogotovo nasilne video igre čine djecu i odrasle agresivnijim. U pregledu istraživanja o tom pitanju, Goran Mihelčić zaključuje kako nije razvidno da nasilne igre i filmovi vode do agresije i nasilja, a ispituje se mogućnost i da zapravo djeluju u obrnutom smjeru.
Obitelj Sackler donirala je stotine milijuna dolara kulturnim i znanstvenim institucijama, imala je svoja krila u muzejima Guggenheim i Metropolitan, Oxford je imao njihovu knjižnicu, a Harvard njihov muzej. No, sav taj novac zarađen je prodajom opioida za koje su od početka znali da uzrokuju tešku ovisnost. Danas je vjerojatnije da će prosječni Amerikanac umrijeti od posljedica ovisnosti nego u prometnoj nesreći ili oružanom zločinu, piše Goran Mihelčić u osvrtu na knjigu "Empire of Pain".
Masakr u Columbineu potaknuo je novu eru napada u školama, u kojoj su brojni napadači pokušavali imitirati počinitelje tog zločina i 'nadmašiti' njihov rezultat. U pregledu literature o psihologiji tih potresnih napada, Goran Mihelčić piše o profilu napadača i objašnjava zašto je bitno da društvo i mediji prestanu veličati nasilje.
Slavni Stanfordski zatvorski eksperiment Philipa Zimbardoa u brojnim je udžbenicima psihologije, snažno je utjecao na javnost i popularnu kulturu, a mediji njegove kritike većinom ignoriraju, piše Goran Mihelčić u pregledu rada psihologa koji su dublje istraživali ovaj znanstveni rad. Ispostavlja se kako ne samo da je kršio etička pravila i znanstvene standarde, već se temeljio i na nizu lažnih tvrdnji svojeg autora.
Prosječni kvocijent inteligencije postojano je rastao većim dijelom prošlog stoljeća. To se naziva Flynnovim učinkom, objašnjava Goran Mihelčić. Rasprava o toj pojavi je složena. Otvaraju se pitanja koliko su razlike u mjerenoj inteligenciji među rasama i socijalnim grupama posljedica vanjskog utjecaja, do koje granice vanjski faktori mogu utjecati na rast inteligencije, i koliko smo daleko od vrhunca.
Knjiga Chip War Chrisa Millera uvrštena je u sve važnije popise najboljih knjiga godine a Financial Times ju je proglasio najboljom poslovnom knjigom godine. Prema Goranu Mihelčiću neizbježna je za razumijevanje suvremene geopolitike. U njoj se uz povijest razvoja poluvodiča objašnjavaju ruski neuspjesi i ukrajinski uspjesi u ratu, no možda još važnije intenzivni poluvodički rat Sjedinjenih Država protiv Kine
Izgleda sasvim logično da se altruizam, osobito novčani, treba usmjeriti ondje gdje će biti najefikasniji, recimo spašavati što više djece od zaraze koja ih ubija, jednakom količinom novca koja bi kao dobrotvorna donacija u druge svrhe bila manje efikasna. Iz tog se pristupa razvio pokret, osobito u bogatim slojevima Silicijske doline. No, u analizi se suočio s neočekivanim zaključcima, recimo da bi svi koji se drže učinkovitog altruizma trebali živjeti isposnički, a koristi nije baš lako uspoređivati