Blitzkrieg na Dunavu. Kako je Peter Magyar demontirao Orbanovu mrežu moći.

• Autor je nekadašnji šef mađarskog dopisništva Radija Slobodna Europa, dugogodišnji direktor Duna TV i dopisnik brojnih stranih medija iz Budimpešte.

Prvi problem nove mađarske vlade bio je što je pobijedila. Dok ste opozicija, možete obećavati kako ćete “vratiti državu građanima”, “obnoviti institucije”, “uspostaviti vladavinu prava” i ostale lijepe stvari koje zvuče odlično na predizbornim skupovima. Onda pobijedite i ustanovite da država nije baš ostavljena u urednom stanju. Više liči na stan iz kojeg se prethodni vlasnik iselio u tri ujutro, ponijevši televizor, slavine, kvake i pola parketa. Takvu Mađarsku naslijedio je Peter Magyar. Poslije šesnaest godina Orbanove vlasti nova administracija nije preuzela državu. Preuzela je političku arheološku lokaciju. Na svakom koraku čekao je po jedan “nezavisni” funkcioner s mandatom dužim od prosječnog braka, neka fondacija koja upravlja milijardama javnog novca kao privatnim džeparcem ili regulatorno tijelo čiji se članovi nisu mogli sjetiti kada su posljednji put donijeli odluku koja nije odgovarala Fidesu. Bio je to trenutak kada je nova vlast shvatila da neće voditi državu nego višegodišnji proces deorbanizacije.

Država puna lojalista

Orban nije izgubio samo izbore. Izgubio je monopol na tumačenje stvarnosti. Godinama je uspijevao uvjeriti pristalice kako su Europska unija, Soros, migranti, Brisel, Ukrajinci, liberali i poneki meteorološki fenomen dio jedinstvene međunarodne zavjere protiv Mađarske. Onda su birači zaključili da možda ipak postoji jednostavnije objašnjenje zašto su bolnice propale, škole ostarjele, inflacija eksplodirala, a europske milijarde ostale zaključane u Briselu. Promjena vlasti zato nije bila samo izborni rezultat. Bila je kolektivni zamor od neprekidne mobilizacije protiv neprijatelja koji su se mijenjali brže od ministara.

Nova vlada je ubrzo otkrila da je Orban ostavio vjerne ljude gotovo svuda osim na semaforima.

• Državne kompanije.
• Javni servis.
• Regulatorne agencije.
• Ustavni mehanizmi.
• Fondacije.
• Nadzorni odbori.

Svuda isti obrazac – mandat dovoljno dug da nadživi nekoliko vlada.

Vlada sastavljena kao politički mirovni sporazum

Jedna od prvih stvari koja je iznenadila i pristalice i protivnike Petera Magyara nije bila nijedna odluka Vlade, već popis ministara. Tko je očekivao revanšistički kabinet sastavljen od opozicijskih veterana, razočarao se. To je očekivao vladu sastavljenu od bivših ljudi Fidesza, također. Mada ovih potonjih ima, naročito iz vremena prve Fideszove vlade (1998-2002). I naročito u Ministarstvu vanjskih poslova. Kabinet je više bio nalik na pažljivo sastavljen mirovni sporazum nego na pobjedničku podjelu plijena.

Liberali su dobili resore pravosuđa i europskih integracija. Konzervativni stručnjaci ekonomiju i financije. Nekoliko nestranačkih univerzitetskih profesora preuzelo je obrazovanje, znanost i zdravstvo. U Vladi su se našli i bivši državni službenici koji su napustili Fides mnogo prije izbornog poraza, kao i ljudi iz civilnog sektora koji nikada nisu bili članovi nijedne partije. Magyar je očigledno želio poslati dvije poruke. Prvu Briselu – da Mađarska ponovo postaje predvidiva europska država. Drugu Budimpešti – da ovo nije zamjena jednog partijskog monopola drugim.

Lov na hobotnicu

Novi ministri su otvorili ladice. U njima nisu pronašli kosture, pronašli su ugovore. Revizije su počele izlaziti jedna za drugom. Državne nabave. Subvencije. Fondacije. Koncesije. Europski projekti. Novac je ostavljao tragove, mada je često izgledalo da se kretao kreativnije od turista po Balatonu. Najzanimljivije je bilo promatrati nekadašnje funkcionare kako iznenada otkrivaju značaj pretpostavke nevinosti. Godinama su bez mnogo dilema presuđivali političkim protivnicima. Sada su odjednom postali veliki ljubitelji pravne države. Nikad nije kasno za prosvjetljenje.

Borba protiv korupcije nije počela spektakularnim hapšenjima. Počela je excel tablicama. A upravo su se one pokazale kao najopasnije oružje. Nova Vlada formirala je Nacionalni ured za zaštitu i povrat imovine, koji omogućava istražiteljima pristup dokumentima državnih fondacija koje su godinama bile praktično nedodirljive. Prve istrage otvorene su zbog sumnjivih infrastrukturnih projekata i nabava u energetskom sektoru, koncesija za autoputove, državnog oglašavanja i prijenosa javne imovine na takozvane fondacije od javnog interesa.

Jedna za drugom počele su istrage protiv nekadašnjih državnih tajnika, direktora javnih poduzeća i nekoliko oligarha koji su godinama važili za ljude iz najužeg Orbanovog ekonomskog kruga. Pristalice Fidesza govorile su o političkom revanšizmu, a Europska komisija prvi put poslije mnogo godina nije kritizirala istrage nego je čekala njihove rezultate. To je već samo po sebi predstavljalo veliku promjenu.

Brisel više nije neprijateljska planeta, javni servis otkriva da postoji opozicija

U Europskoj komisiji nastupila je euforija, uz malo opreza. Vidjeli su leđa buntovniku bez ikakvog razloga (Orbanu), ali ih je prethodno poljsko iskustvo naučilo da nije zlato sve što sja. Tamo ponovno izabrani Tusk nije mogao provesti sve reforme zbog prisilne kohabitacije s predsjednikom iz suparničkog tabora. Mađarski ministri više ne dolaze u Brisel držati predavanja o nacionalnom suverenitetu, nego razgovarati. Diplomati su oprezno provjeravali je li riječ o privremenoj pojavi ili trajnom klimatskom poremećaju. Nova vlada obećala je reforme pravosuđa, transparentnije trošenje europskog novca i jačanje institucija. Brisel je odgovorio deblokiranjem sredstava (pola od ukupno 30 milijardi eura).

Najdramatičnije su promjene u javnim medijima. Shodno predizbornim obećanjima, vlada Petera Magyara prvo je izmijenila Zakon o javnim medijima, što je omogućilo smjenu vrha državne televizije i radija, kao i nadležnih institucija. Novi privremeni ravnatelji i urednici odmah su doslovno prekinuli emitiranje informativnih programa i televizije i radija – TV kanala M1 i Radija Košut. Na M1 idu filmovi i onih autora koji su bili zabranjeni, a prvi kanal radija emitira ozbiljnu glazbu. Dok se nova ekipa ne snađe i pripremi pravi javni servis vijesti.

Gledajući sa strane ovo možda izgleda drastično, ali nije s obzirom na pretpovijest. „Javni servis” Mađarske se u posljednjih 16 godina (2010. je donesen novi Fideszov zakon o medijima) nije mogao usporediti ni s jednom sličnom institucijom u Europi. Možda se RTS u Srbiji približio toj apsolutnoj propagandi. Iz jednog centra (ministarstvo zaduženo za medije i obavještajne službe!) dnevno su slane ne samo liste dežurnih objekata targetiranja (uglavnom opozicija, ali i Brisel, Zelenski, Soros itd), nego i rečenice koje je bilo obavezno ponavljati, bezbroj puta dnevno. I ne samo na „javnom” servisu, nego i putem lokalnih novina, portala i na nacionalnim komercijalnim televizijama. One su u vlasništvu Orbanovih ljudi, poput Lőrinca Mészárosa, bivšeg seoskog majstora za plin i Viktorovog druga iz djetinjstva, trenutačno najbogatijeg Mađara, malo bogatijeg od britanske kraljevske porodice. Skoro cio medijski prostor Mađarske bio je pod potpunom kontrolom, osim društvenih mreža, gdje je Peter Mađar do nogu potukao moćnu Orbanovu medijsku mašineriju.

Kako je pao predsjednik

Najzanimljiviji proces odvija se u samom Fideszu. Godinama je ta partija funkcionirala kao dobro organizirana vojska. Poslije poraza počela je ličiti na obiteljski ručak na kojem nitko više ne razgovara sa stricem. I usred očiglednog kolapsa Fidesza (vođa zastupničkog kluba daje ostavku, neki bivši ministri najavljuju osnivanje nove stranke, ankete pokazuju da im je rejting pao ispod 20 posto), što je napravio Orban, do sada neprikosnoveni vladar Mađarske? Otišao je u Ameriku, i to ne da sretne nekadašnjeg drugara Trumpa, nego da odgleda na licu mjesta polufinalne utakmice, pa i samo finale Svjetskog prvenstva u nogometu. Neki vide i u tome dokaz da je Orbanova moć i među njegovima na izdisaju. Jer i njegova marioneta na najistaknutijem mjestu u državi, predsjednik Republike, na kraju je mirno potpisao svoj politički kraj. I otišao čitati knjige na obali Balatona.

Tamás Sulyok nije smijenjen spektakularnim opozivom niti demonstracijama. Pao je mnogo birokratskije, i upravo je to bilo politički najuvjerljivije. Nova parlamentarna većina najprije je usvojila sedamnaestu izmjenu Osnovnog zakona (mađarski ustav), kojom je predsjednički mandat vraćen u okvir u kojem predsjednik više nije mogao biti politički štit bivše vlasti. Potom je posebna parlamentarna komisija objavila izvještaj o njegovoj ulozi u potvrđivanju spornih ustavnih imenovanja i zakonodavnih procedura posljednjih mjeseci Orbanove ere. Formalno, Sulyok nije bio optužen za kazneno djelo. Politički, ostao je bez većine koja ga je izabrala. Kada je postalo jasno da parlament raspolaže dvotrećinskom većinom potrebnom za izbor novog predsjednika, ostavka je postala elegantnije rješenje od javnog političkog poraza. U mađarskoj politici rijetko tko odlazi zato što mora, mnogo češće zato što više nema tko da ga brani.

Hoće li “Zlatni konvoj” stići do Orbána?

Nijedna istraga nije izazvala toliko političke nervoze kao slučaj “Zlatni konvoj”. Ako se pokaže da su specijalne jedinice Ministarstva unutarnjih poslova (TEK) zaista djelovale po političkom nalogu prilikom presretanja ukrajinskog konvoja koji je legalno prevozio novac i zlatne rezerve, pitanje više neće biti tko je izdao operativno naređenje. Pitanje će biti tko je donio političku odluku. Tužilaštvo za sada prati komandni lanac, od izvršilaca preko rukovodilaca službi, do tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova. Nakon toga počinje politička zona.

Mađarski Ustav ne poznaje zapovjednu odgovornost premijera u kaznenopravnom smislu. Ali poznaje političku odgovornost. Ako istraga pokaže da je akcija odobrena u kabinetu premijera, ili da je netko iz vrha izvršne vlasti znao za operaciju i nije je spriječio, Viktor Orban mogao bi se prvi put poslije šesnaest godina naći ne u ulozi čovjeka koji kontrolira istrage, već čovjeka čije će ime stajati u njihovim završnim poglavljima. To ne znači da će protiv njega automatski biti podignuta optužnica, ali znači da će prvi put morati odgovarati na pitanja na koja je godinama odgovarao isključivo njegov glasnogovornik.

A što nakon čistog starta?

Peter Magyar je unekoliko mjeseci uspio ono što je djelovalo nemoguće – pokazao je da sistem Viktora Orbana nije bio vječan. Ali dokazati da jedan režim može pasti ipak je lakši dio posla. Mnogo teži počinje onog jutra kada više ne bude izgovora da je za sve kriva prethodna vlast. Tada povijest prestaje biti saveznik i postaje poslodavac, a ona, za razliku od birača, rijetko daje produžni rok. Sve u svemu, ako Magyar i njegovi ljudi ne naprave kobne greške (dosad ih vješto izbjegavaju i jako brzo uče na greškama) ova zemlja, možda prvi put u novijoj povijesti, ima šanse da bude jedna uređena europska država. Naročito ako se za godinu-dvije donesu novi ustav i novi izborni zakon, koji će onemogućiti bilo kojoj stranci da osvoji apsolutnu vlast. I ako se novi mađarski premijer u dogledno vrijeme prestane boriti protiv Orbana kao da još traje predizborna kampanja, i potpuno se posveti razgradnji diktature. To već traži 70 posto birača u Mađarskoj.