Kolektivno gubljenje nevinosti pokreta Pet zvijezda. Djelomični zaokret populističkog trenda

Talijani, nakon što je sklopljena populističko-suverenistička vlada sastavljena od političkih snaga kojima su dali najviše glasova, imaju iznenadnu potrebu povratka Europi. Zaokret populističkog trenda se bilježi i u porastu povjerenja u institucije. Ipak, istraživači su registrirali fenomen koji su nazvali "kvalipatijom" - porastom averzije spram kvalitete, stručnosti, obrazovanja, te golemo smanjenje empatije. Članak o Italiji pred europske izbore Aleksandra Šućur završava citatom: ova je vlada napola sačinjena od fašista a napola od glupana

• Naslovna fotografija: Potpredsjednik vlade Di Maio, u nastojanju da nađe europske partnere nedavno se paradno sastao s Pawelom Kukizom, poljskim nacionalistom pro-ruskih inklinacija (izgleda da je i to moguće), čelnikm Živog zida Ivanom Viliborom Sinčićem i Karolinom Kähönen bivšom stažisticom finskih vladajućih konzervativaca 

• Autorica je politička konzultantica i analitičarka u Milanu

Izbori za Europski parlament su pred vratima te se, nakon duže pauze, vraćamo izvještavanju „s talijanske fronte”. U nešto više od osam mjeseci od prisege premijera i ministara vlade Giuseppea Contea, zbilo se puno događaja zbog kojih politike „vlade promjena” nisu izlazile iz fokusa europske i svjetske javnosti. Osvrt i analizu smo podijelili u četiri dijela:

I – Pokret Pet zvijezda, prvo korištenje direktne demokracije iz pozicije vlasti otkriva „staru politiku novim sredstvima”

II – Tri desetljeća transformacijskog procesa talijanskog političkog sustava

III – „Quo vadis, Italia?”, ili kamo Italiju vodi Lega Mattea Salvinija

IV – Opozicija, civilno duštvo, veliki sindikalni prosvjedi protiv vlade, prijedlozi reformi Europske unije

U osam mjeseci „populističke vlasti”, Italija nije registrirala samo

1) tehničku recesiju, nego i:

2) izglasala budžet „u pet minuta do ponoći”, u predzadnjoj noći 2018. godine, bez mogućnosti diskusije, bez vremena da se nacrt pročita čak ni u parlamentarnom odboru za budžet i samo pod prisilom glasa o povjerenju vladi, te uz verbalne i fizičke sukobe u parlamentu;

3) žestoko se posvađala s Francuskom koju je optužila za: neokolonijalizam putem CFA-franka (valute 14 afričkih zemalja), agresiju na Libiju radi izazivanja migrantske krize u Italiji i Europi; a dodatne nesuglasice su izbile oko: bivšeg STX brodogradilišta koje je talijanska državna tvrtka Fincantieri kupila u stečaju i dijeli pola-pola s državnom francuskom tvrtkom Naval, Air Francea koji je trebao kupiti Alitaliu u-izvanrednoj-upravi ali je odustao zbog političkih tenzija, neizvjesnosti gradnje brze pruge TAV Torino-Lion, migranata koje francuski policajci kriomice (ali uhvaćeni kamerom) izbacuju iz kamioneta na talijanski teritorij, niza francuskih tvrtki i banaka koje su – kao vlasnici talijanskih (Louis Vuitton, Lactalis, Societé Generale, EDF itd.) – “živi dokaz” da je i Italija „francuska kolonija”;

4) kontroverzno uvođenje univerzalnog dohotka;

5) sad već standardno, jer se tenzija ponavlja iz godine u godinu, na Dan sjećanja na foibe, naljutila Sloveniju (i nešto manje Hrvatsku), o čemu će biti više riječi u trećem dijelu ovog serijala, u sklopu refleksije da li se u Italiju (pa tako i u Europu) vraća sablast fašizma;

6) zablokirala europsku rezoluciju o priznanju privremene vlade socijaldemokrata Juana Guaidòa, kao legitimnog predstavnika venecuelanske parlamentarne većine u svrhu organizacije izvanrednih izbora i podjele humanitarne pomoći venecualanskom narodu na rubu preživljavanja i last but not least…

7) po prvi put u 2018. godini registrirala 30% više emigracije Talijana od imigracije stranaca.

U javnosti u svim međunarodno relevantnim temama prednjačili su predstavnici Pet zvijezda (Lega je doduše i dalje izdašno okupirala javni prostor temama migranata i unutarnje politike u hitnim situacijama – tom je scenom dominirao Matteo Salvini, paradirajući širom zemlje u policijskoj odjeći), a predsjednik Mattarella, ministar vanjskih Moavero Milanesi i premijer Conte su zadihano pratili vrtoglavi ritam incidenata gaseći izazvane požare. Najveći je izazvao politički lider Pet zvijezda Luigi Di Maio, potpredsjednik vlade i plenipotencijarni ministar rada, poduzetništva, industrije i socijale koji se, u potrazi za europskim partnerima s kojima bi mogao sastaviti klub u idućem sastavu Europskog parlamenta, u Francuskoj sastao s kontroverznim liderom liste Ric, Christopheom Chalenconom koji iskorištava prosvjede žutih prsluka infiltracijom paravojnih elemenata i pozivima na subverziju Macronove vlasti vojnim pučem. Na to je Macron reagirao pozivajući francuskog veleposlanika u Rimu na konzultacije, te koristeći incident koji mu je došao „k’o kec na desetku” – u vlastite izborne svrhe.

Uz Mattarellino posredovanje (čitaj: „institucionalno ribanje”), potpredsjednik vlade Di Maio se na kraju ipak distancirao od Chalencona izjavom da nije znao da ovaj zagovara nasilne prevrate (kako je moguće da se potpredsjednik neke vlade sastaje na pariškoj periferiji s bilo kojom osobom a da se o njoj nije prethodno temeljito informirao?), pa je u Rimu nedavno vašarski isparadirao manje agresivne ali ne i manje bizarne partnere: Pawela Kukiza, poljskog nacionalista pro-ruskih inklinacija (izgleda da je i tako nešto moguće), Karolinu Kähönen finsku blogericu i bivšu propagandnu stažisticu finskih vladajućih konzervativaca, te čelnika hrvatskog Živog zida Ivana Vilibora Sinčića.

Sve se ovo izdogađalo, a da vlada postizbornog saveza („Ugovora”) Pet zvijezda i Lege uopće nije gubila konsenzus, premda je došlo do važnog postotnog premještanja u anketama s Pet zvijezda na Legu: Lega je s početnih oko 17% koje je dobila na izborima u ožujku skočila na više od 33% (po nekim mjerenjima, i na 36%), a Pet zvijezda su pali s 32% na 22%. Lega je postala prva stranka i na regionalnim izborima i na Jugu: u Abbruzzu, Moliseu, čak i na Sardiniji, premda gradove i dalje čvrsto drži Partito democratico, što su potvrdili i lokalni izbori u Cagliariju. Pet zvijezda si ove gubitke tumači time da oni nisu nikad naročito dobro prolazili na regionalnim izborima i da su sad osvijestili potrebu za transformacijom o pravu stranku, koja raspolaže i kakvom takvom teritorijalnom stranačkom infrastrukturom i kadrom, a ne samo internet platformom u vlasništvu privatne tvrtke Casaleggio e associati i napučenim propagandnim i PR uredom kojeg vodi Rocco Casalino, bivša zvijezda talijanske verzije tv showa Veliki brat.

Kontinuirani gafovi čelnih ljudi Pet zvijezda (među kojima „blista” Di Maiovo oslovljavanje Xi Jinpinga u Shangaju s „mister Ping”) rezultiraju kontinuiranim padom potpore naročito među obrazovanijim dijelom izborne baze

Neki komentatori misle da Pet zvijezda i „srlja u nevolje” jer je „u grčevitoj potrazi da nadvisi Salvinija i iznova osvoji svoje biračko tijelo”, da su „europski izbori u svibnju pokrenuli izvjesno natjecanje između dviju snaga na vlasti koje nadiru kao tenkovi”, te da i „Di Maiovu podršku žutim prslucima ne treba gledati u anti-Macron ključu, već samo kao potragu za funkcionalnim partnerom s kojim ima sličnosti za europske izbore”¹ Ima smisla, naročito ako se prisjetimo da je i Di Maio svojedobno čak pozdravio osnutak Macronove En Marche kao pokreta pobune protiv establishmenta.

Sasvim je drugo pitanje hoće li sva četiri partnera uspjeti ući u EP, jer je za formiranje kluba nužno da zastupnici predstavljaju 5 zemalja. Slaba informiranost, još slabija analitika, crno-bijele shematizacije, suštinska naivnost u pozadini navodno pametnih ili lukavih poteza, te kontinuirani gafovi čelnih ljudi Pet zvijezda (među kojima „blista” Di Maiovo oslovljavanje Xi Jinpinga u Shangaju s „mister Ping”) rezultiraju kontinuiranim padom potpore naročito među obrazovanijim dijelom izborne baze, jer nikad ne treba zaboraviti da je anti-establishment pobuna koju je utjelovio pokret Pet zvijezda bila i „pobuna unutar institucija”, dakle, i kompetentnih i stručnih ljudi, zgnušanih zloporabama mainstream političke klase.

Gube također i onih 8 posto desnog centra koji je na zadnjim izborima glasao za Pet zvijezda a danas podržava Salvinijevu Legu. Jer, suprotno onom što je uvriježeno mišljenje da Pet zvijezda „nije ni desno ni lijevo ni centar”, te da podjednako privlači i desne i lijeve i centrističke, Ipsos-ovo istraživanje² na vrlo širokom uzorku mjesec dana prije izbora (i matematički uravnoteženo realnim izbornim postocima) pokazuje da je samo 8 posto desnih birača dalo glas Pet zvijezda, dok je čak 90 posto birača koji su na izborima 4.3.2018. dali glas centru-desnici, jednako glasalo i na izborima 2013.g. Di Maiovo nastojanje da ih nekako povrati je uzaludan posao, jer kako je to fino uobličio novinar i esejist Andrea Scanzi: „u natjecanju tko može jače podrignut, uvijek će pobijediti Matteo Salvini. U toj mu disciplini nema premca i Pet zvijezda mora prestati trčati za Salvinijem i dokazati se u stvarima u kojima su bolji od njega.”

U ovom dinamičnom razdoblju objavljene su i izvrsne knjige i studije koje puno govore o transformaciji talijanskog društva, i bilo bi šteta ne signalizirati ih znanstvenom dijelu čitatelja Ideje.hr. U prvom redu, izdvajam godišnje Eurispes izvješće³ objavljeno 30.1.2019. Premda se naizgled čini kontradikcijom: Talijani, nakon što je sklopljena populističko-suverenistička vlada sastavljena od političkih snaga kojima su dali najviše glasova, imaju iznenadnu potrebu „povratka majčici Europi”! Čak 60,9 posto građana smatra da Italija treba biti dio Europske unije, a samo bi 14,2 posto građana iz nje izišlo. Podatak je važan, jer se često citirala brojka iz Eurispes-izvješća 2017, po kojem je tek 48 posto, bilo čvrsto uz EU, dok je protiv bilo čak 22 posto. Ostali nisu znali ili se nisu htjeli izjasniti.

Zaokret populističkog trenda se bilježi i u porastu povjerenja u institucije. Vrh povjerenja drži predsjednik Mattarella s 55,1 posto, koji je i ranije držao prvo mjesto, ali je povjerenje u njega skočilo za 10 postotnih bodova, zatim pravosuđe s 46,5 posto i tek na kraju parlament s 30,8 posto. Kao da nam Talijani žele reći: eto, sad vjerujemo da demokracija funkcionira, izabrali smo kako smo izabrali, ali se ipak u političkom cirkusu i dalje, pa čak i više, oslanjamo na “odraslu osobu”.

Talijani uglavnom ne vjeruju u ekonomski oporavak, na pojedinačnim pitanjima vezanim za pozitivna ekonomska iščekivanja, odgovori najčešće ne prelaze 30%. Istraživači Eurispesa su registrirali i fenomen kojeg su nazvali “kvalipatijom” – porastom averzije spram kvalitete, stručnosti, obrazovanja, te trendom privilegiranja pojavnog spram suštinskog kojeg će izmodelirati i pratiti u idućim istraživanjima. I za kraj, golemo smanjenje ljudske empatije: čak 69 posto Talijana smatra da migranti koji su ilegalno došli u Italiju trebaju biti repatrirani.

Sličnom se temom bavi i knjiga La Grande Ignoranza (Feltrinelli) ekonomistice Irene Tinagli. Radi se o opširnom povijesnom istraživanju obrazovanja, ekonomske informiranosti, spoznaja (i zabluda), propagande i demagogije od 1948. godine do danas, u nastojanju iznalaženja odgovora na pitanje: Zašto se izgubilo povjerenje u politiku? Kako smo se našli u današnjoj situaciji u kojem suvereno vlada inkompetencija?

“Prezentizam” dovodi do “uvijanja društva samo u sebe”, a ono proizvodi i antropološke mutacije: u privatnom životu, u međuljudskim odnosima, institucijama, ekonomiji, poduzećima… Prezentizam potvrđuje dominaciju tehnologije nad humanim i produbljuje nejednakosti

I za kraj, Zatvorenici prezenta (Prigionieri del presente, Einaudi) u kojem autori Giuseppe De Rita (direktor istraživačkog centra Censis) i Antonio Galdo analiziraju društvo kao “zatvorenika sadašnjosti”, društva koje ne planira budućnost i koje briše sjećanje na prošlost. Današnje društvo njeguje gnijev, zavist i strahove. Težnje zamjenjuje primitivnim pulsacijama, projektualnost proglasima, a osjećaje strastima. “Prezentizam” dovodi do “uvijanja društva samo u sebe”, a ono proizvodi i antropološke mutacije: u privatnom životu, u međuljudskim odnosima, institucijama, ekonomiji, poduzećima… Prezentizam potvrđuje dominaciju tehnologije nad humanim i produbljuje nejednakosti⁴. Slaže “virtualno” u vječnu povezanost na internet sve dok ljudi ne izgube realnost iz vida. Ali, knjiga završava optimistički, predlažući načine izlaska iz zamke “prezentizma”.

Italija – zarobljenica sadašnjosti, društvo koje ne planira budućnost i briše sjećanje na prošlost, koje gnjev, zavist i strahove

Robovanje “prezentizmu”, „pojavnom” i „virtualnom” izraženo je  i u današnjoj talijanskoj politici. Paradoksalno je ipak da, što se čelnici dvaju stranaka više trude dati dojam da „grozničavo rade” i da će vlada opstati do kraja mandata, to je više građana uvjereno da neće preživjeti nakon europskih izbora. Naravno, postoje i dodirne točke između ove dvije snage, čiju je vladu najbolje opisao Steve Bannon, vjerojatno nehotice. Bannon je u ovih osam mjeseci u više navrata dolazio u Italiju hvaleći „lijevo-desni savez populista”, „neviđeni politički laboratorij” i „uzor u koji gleda čitav svijet” na koji svi Talijani trebaju biti ponosni, jer ljudi „ne trebaju pametnjakoviće već borce” na vlasti, a Salvini i Di Maio su „junaci našeg doba”.

I dok slušajući Bannona u glavi zamišljam dva mlada i hiperaktivna lidera u odjeći Marvelovih super-heroja, ne mogu se ne upitati što su njihove super-moći. Obojica su relativno mladi, generacijski se odlično slažu naročito u averziji starih političara, premda su na tipični „stari način” podijelili ne samo fotelje u vladi već su metodom tzv. „parcelizacije” („lottizzazione” na talijanskom) moći, između sebe složno, pa čak i perfidnije nego nekad, „podijelili kopanju” u nizu javnih ustanova među kojima naravno i javnu televiziju RAI… Unatoč toj slozi, to je prilično nejednaki par po snazi.

Potpuno različito od Lege, koja je momentalno najstarija stranka u talijanskom parlamentu, s kapilarno raspoređenim teritorijalnim organizacijama koje sad grozničavo otvara i na jugu zemlje, s centralnim demokratski izabranim vodstvom, čak s vlastitom političkom akademijom u Padovi, u kojoj obrazuje lokalne upravljače (a ovi opet vladaju u gotovo svim sjevernim regijama u centardesnoj koaliciji), pokret Pet zvijezda nije strukturiran kao politička stranka, nema klasičnu organizaciju koja obavlja važnu medijacijsku funkciju između biračke baze i vrha.

Pet zvijezda ima samo platformu Rousseau koja je u privatnom vlasništvu sina jednog od osnivača i koja je zamijenila blog drugog suosnivača Beppe Grilla, zbog čega neki izvori tvrde da su se osnivači čak međusobno posvađali, premda ne javno⁵. Za održavanje i korištenje platforme, zastupnici i senatori Pet zvijezda plaćaju tvrtci Casaleggio e associati 90.000 eura mjesečno, a funkcionira vrlo slično kao i interni forumi tradicionalnih političkih stranaka, u Hrvatskoj je takav forum imao SDP (moj.sdp), a pristup je, vrlo slično, bio omogućen samo registriranim članovima.

Tom platformom, koja ima 100.000 registriranih članova je Pet zvijezda omogućavala i online glasanje ili, kako se to danas voli reći, direktnu demokraciju⁶. I upravo se početkom tjedna, ukazala prilika za online konzultacijom registriranih članova, po prvi put od kad su na vlasti, a ne u opoziciji.

Ustav i zakoni predviđaju samo jedan temelj zabrane iskrcavanja: da iskrcavanje predstavlja ugrozu po nacionalnu sigurnost. Suci smatraju da iskrcavanje talijanskog vojnog broda s osobama spašenim od utapanja ne predstavlja nikakvu ugrozu po nacionalnu sigurnost i traže od Senata skidanje imuniteta Salviniju  i dozvolu da postupe protiv njega za kazneno djelo za koje zakon predviđa izmedju 3 i 15 godina zatvora

Di Maio i članovi izvršne vlasti iz Pet zvijezda su u ponedjeljak 18.2. direktno-demokratski konzultirali registrirane zbog zauzimanja stava u odboru za imunitet Senata, sazvanog povodom zatjeva “Suda ministara” u Cataniji (to je zapravo normalno tužiteljstvo, ali dobiva ovakav naziv kad traži postupanje protiv nekog člana vlade) za dopuštenje da se procesuira ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini zbog ilegalnog zadržavanja, tj. otmice migranata i sprečavanja njihovog iskrcavanja s talijanskog vojnog broda Diciotti koji ih je spasio. Vlada je već bila stala iza Salvinija, dostavljajući tijelu zahtjevatelju u Cataniji svoju kolektivnu izjavu da je odluka o zadržavanju bila vladina politička odluka – kako bi se s EU državama ispregovarala realokacija migranata na brodu, na što je sud reagirao dodavajući potpisane ministre i premijera na popis osoba koje istražuje za isto kazneno djelo otmice, s otežavajućom okolnosti da su na brodu bila i maloljetna djeca, kao i bolesni, dovodeći u opasnost njihovo zdravstveno stanje i život.

Talijanski ustav i zakoni predviđaju samo jedan temelj zabrane iskrcavanja: da iskrcavanje predstavlja ugrozu po nacionalnu sigurnost. Suci smatraju da iskrcavanje talijanskog vojnog broda s osobama spašenim od davljenja ne predstavlja nikakvu ugrozu po nacionalnu sigurnost i traže od Senata (Dom u koji je Salvini izbaran) skidanje imuniteta i dozvolu da postupe protiv njega za kazneno djelo za koje zakon predviđa izmedju 3 i 15 godina zatvora.

Pet zvijezda je oduvijek imao stav da parlament mora tužiteljima i istražnim sucima dozvoliti postupanje protiv bilo kojeg člana vlade i parlamenta, pa nek svatko obrani svoju nevinost na sudu. Ali, ako izglasaju odobrenje sucima, pada vlada, a ako odbiju – bespovratno gube nevinost u koju su se dosad kleli. Tako su se sjetili direktne demokracije kao izvrsnog načina da riješe nerješivo!

“Otkad je na vlasti, čelništvo Pet zvijezda je više puta izdalo principe pokreta” – raspisali su se domaći i strani komentatori – “toliko ih je izdalo, da sad više nema snage samo nositi teret te odgovornosti nego je mora podijeliti s bazom preko internet platforme koja je tijekom dana nekoliko puta “pala” pa je elektroničko glasanje moralo biti pomaknuto za sat vremena i zaključilo se sat i pol poslije predviđenog.

Pitanje je glasilo:

“Kašnjenje iskrcaja broda Diciotti, kako bi se redistribuirali migranti u različite europske zemlje se dogodilo radi zaštite nacionalnog interesa?
– Da, dogodilo se radi zaštite državnog interesa te se stoga mora odbiti zahtjev za pravosudnim postupanjem
– Ne, nije se dogodilo radi zaštite državnog interesa te se stoga mora izglasati odobrenje zahtjeva za pravosudnim postupanjem” 

A zapravo pravo pitanje glasi: Koliko se puta može izgubiti politička nevinost? Da li “direktna demokracija” služi “razmazivanju” političke (a nekad i pravne) odgovornosti s individue ili male grupi ljudi na masu ljudi? Glasanju je pristupilo 52 tisuće registriranih članova, 59% je glasalo za, 41% ne. Komentar senatorke Fattori iz Pet zvijezda je bio: “Salvini nas je uspio podijeliti”.

Manje je bitno što se podijelilo 52 tisuće registriranih korisnika, puno je važnije što misli 12 milijuna Talijana koji su im dali glas. Jer, upravo ono što je pokret Pet zvijezda činilo posebnim, a to je držanje do principa, izdano je metodom koja je bila perjanica pokreta: direktna demokracija. Hoće li misliti o moći Di Maia kao Jon Snow u 7 sezoni Game of Thrones dok upozorava Danaerys: “You must show people you are different than the old shit they know”. Ili će o Pet zvijezda misliti da su “more of the same”, samo u novom pakovanju.

Najžešću kritiku za servilnost i “drugotnost” spram Salvinija su dobili od urednika Il Fatto quotidiano, koji je bio njihova najjača medijska podrška, Marca Travaglia: “počinili su samoubojstvo” “Od zvijeda (stelle) u štale (stalle)”. Za očekivati je da će nakon ove razdjelnice, rejting Pet zvijezda dodatno opadati, a povećavat će se broj onih koji misle kao Gino Strada, poznati humanitarni liječnik i osnivač Emergency: “ova vlada je napola sastavljena od fašista a napola od glupana”. Interesantno je da je Gino Strada bio prijedlog Pet zvijezda za kandidata za predsjednika Republike umjesto Mattarelle. Stavku “coglioni”, kako je glupane doktor Strada izvorno nazvao, a ja u prijevodu ublažila, opisala sam u ovoj “epizodi”.

 

1 https://www.huffingtonpost.it/2019/01/21/la-francia-convoca-lambasciatrice-italiana-dopo-le-frasi-di-di-maio-sulla-moneta-coloniale_a_23648559/?ncid=NEWSSTAND0011&fbclid=IwAR2N7CSdCpiUWZ4BCq9M-ihY-SA5_ieBVJwT1Cq0eEGbuWok4zQPFM2RZRw

2 https://www.corriere.it/politica/18_marzo_06/grande-fuga-demun-quinto-casa-14percento-m5s-che-piace-debuttanti-19dfeb8e-20b4-11e8-a659-e0c6f75db7be.shtml?refresh_ce-cp

3 Eurispes je najvažniji talijanski istraživački centar društvenih kretanja, sastavljen od puno različitih i kapilarno raspoređenih opservatorija u svim krajevima zemlje. Izvješće 2019 u pdf formatu se može skinuti na https://eurispes.eu/ricerca-rapporto/rapporto-italia-2019/?fbclid=IwAR1q9ObYa1PKvxuQVI25yMQsOgaDVkoT0PZlULGTwIK3OBorYBwxcZW6VgQ

4 Kao što smo već ranije isticali, Italija je zemlja najvećih nejednakosti u Europi. Recentna istraživanja pokazuju da se situacija dodatno pogoršala, te da 5% najbogatijih posjeduje veće bogatstvo od ukupnog bogatstva donjih 90% https://www.corriere.it/economia/19_gennaio_21/miliardari-raddoppiati-la-crisi-a54b9e2a-1d66-11e9-bb3d-4c552f39c07c.shtml?fbclid=IwAR2OixdTrJnCuiSHzX1fRSWYMoVI39QXLECR_6bPKZptAQDroPLmp1Z1LNM

5 https://www.wired.com/story/italy-five-star-movement-techno-utopians/

6 Ovdje se ne možemo previše baviti internim funkcioniranjem Pet zvijezdi. Detaljnije o organizaciji, selekciji kandidata i unutarpartijskoj demokraciji potražiti u Mosca, Vaccari, Valeriani: How to Select Citizen Candidates: The Movimento 5 Stelle Online Primaries and their Implications, str. 165-185. Luiss University Press, Rim 2015. Rasploživo online https://www.luissuniversitypress.it/content/anti-party-parties-germany-and-italyViše o programima, ciljevima i strategijama M5S, u poglavlju De Petris: Programs, Strategies and Electoral Campaigns of the Five Stars Movement in Italy. A brand new Party Model or an “Anti-Party” State of Mind?, str. 125-141.