Od tima do nacije: pitanje identiteta i vjerovanja u pravedan svijet

Nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji vjerojatno će se, kad splasne euforija, detaljnije psihološki i sociološki analizirati. Andrijana Mušura Gabor u ovom članku nudi moguće odrednice budućih analiza: pitanje kako funkcionira tim (za razliku od grupe), što je vođa a što emotivna inteligencija, tu je i problem poistovjećivanja (socijalnog identiteta), kakav je odnos promatrača prema autsajderima (malim nacijama) i kakve sve to veze ima s vjerom u pravedan svijet

• Dr. sc. Andrijana Mušura Gabor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa predaje bihevioralnu ekonomiju

Sve što se trenutno događa u Hrvatskoj, nije samo priča o nogometu. To je priča  o socijalnom identitetu, o vodstvu, o timskom duhu, o autsajderima koji to nisu. Ovo je još jedna priča i o vjerovanju u pravedan svijet (o kojem smo već pisali) .

“Otkad sam ja tu u ovoj reprezentaciji, nikad nisam vidio takvu vjeru među nama.”

U poslovnome svijetu, izgradnja kvalitetnih timova je stalna preokupacija. Složenost današnjih poslova i nova “ravnija” (smanjene hijerarhije) vrsta organizacija zahtijeva sve češći rad u grupama i timovima. Što čini tim, kako ga izgraditi i kako njime upravljati? Dok grupa pojedinaca međusobno razmjenjuje informacije kako bi svaki od njih dobro obavio svoj posao, tim podrazumijeva postojanje zajedničke svrhe, usmjerenost zajedničkom cilju te nužnost međusobne komunikacije i međudjelovanja kako bi se ostvario taj zajednički cilj. Isto tako, razlikuje se tim od visoko učinkovitog tima, koji konstantno postiže visoke rezultate.

Kada je Google krenuo u potragu za odgovorom na pitanje što razlikuje visoko učinkovite timove, prva su pitanja bila utječe li na učinkovitost sličnost članova tima, vrste nagrada koje ih motiviraju, jesu li se družili i u privatno vrijeme, je li postojala formalna struktura i vodstvo unutar tima i slično. Nakon cijelog niza analiza na stotinama timova nisu našli niti jedan obrazac koji bi uputio na pouzdan odgovor. Potom su istraživane norme unutar timova.

U zanimljivom psihološkom istraživanju, na skoro 700 ljudi i preko 150 grupa, autori su postavili pitanje postoji li kolektivna inteligencija grupe, koja bi se mjerila baš kao i inteligencija pojedinca, a koja bi predviđala uspjeh u budućim grupnim zadacima iznad onoga što se može predviđati poznavanjem pojedinačnih inteligencija članova te grupe. Kolektivnu inteligenciju činili su rezultati na nizu grupnih zadataka (npr. rješavanje puzzli, brainstorming, grupno moralno odlučivanje i sl.). Iako se pokazala umjerena povezanost između inteligencija pojedinačnih članova u grupi i grupne uspješnosti, kolektivna je inteligencija bila bolji prediktor uspjeha grupe.

Ključnom za kolektivnu inteligenciju se pokazala – psihološka sigurnost. Definirana kao osjećaj povjerenja kako tim neće osramotiti, odbiti ili kazniti pojedinca koji o nečemu progovori, psihološka sigurnost reflektira povjerenje  i međusobno poštivanje u kojemu su ljudi slobodni biti onakvima kakvi jesu

Kada su autori gledali koji su faktori povezani sa većom kolektivnom inteligencijom, jedna stvar se pokazala ključnom – psihološka sigurnost. Definirana kao osjećaj povjerenja kako tim neće osramotiti, odbiti ili kazniti pojedinca koji o nečemu progovori, psihološka sigurnost reflektira povjerenje  i međusobno poštivanje u kojemu su ljudi slobodni biti onakvima kakvi jesu. Psihološka sigurnost visoka je kada su prisutne dvije stvari –  visoka emocionalna osjetljivost i jednak doprinos konverzaciji svih članova. To znači da svi članovi jednako govore, te da članovi dobro prepoznaju emocije jedni drugih. Kada je Google uvide ovog istraživanja preslikao u svoje istraživanje, obrazac koji su pronašli koji razlikuje visoko učinkovite od ostalih timova bio je upravo razina psihološke sigurnosti. Timovi koji su u prosjeku imali bolje rezultate na testu emotivne osjetljivosti te koji su jednako sudjelovali u razgovorima, bili su učinkovitiji od timova koji su imali niske rezultate na ove dvije karakteristike.

“Oni mene vode.”

Postizanje psihološke sigurnosti nije jednostavno, niti se može jednostavno prenijeti u tim. Možete reći svom timu da jednako govore u komunikaciji ili da budu osjetljivi na osjećaje drugih, no to neće biti dovoljno iz jednostavnog razloga – radi se o osjećaju koji se u timu gradi. Google je saznao da su vođe ti pojedinci koji među članovima tima moraju potaknuti osjećaj povjerenja. Istupanjem i pokazivanjem ranjivosti, traženjem zajedničkog rješenja i dopuštanjem članova da svi budu vođe tima, stvara se i gradi povjerenje, osjećaj odgovornosti i posvećenosti rezultatima. Ukoliko svaki član tima ima mogućnost biti vođa i svojim idejama doprinijeti zajedničkim odlukama, tada svaki takav član osjeća vlasništvo nad takvom odlukom i preuzima dodatnu odgovornost za ispunjenje zajedničkog cilja. Podijeljeno vodstvo podrazumijeva i otpuštanje kontrole i dopuštanje podjele moći i utjecaja.

“Luka, dat ćeš ga sada. Idemo, nemojmo sada pasti, puno smo radili i uložili truda da bi izgubili i srušili naše snove.  Idemo sad to napraviti.”

Anticipiranje kako bi se pojedini igrač mogao osjećati te točno to prepoznati i reagirati, kvaliteta je pojedinaca koji se po pitanju emocija ponašaju i rezoniraju visoko inteligentno. Čini se kako bi izbornik Dalić mogao imati visok stupanj emocionalne inteligencije. Emocionalna inteligencija, prilično kontroverzan konstrukt, odnosi se na vještine uočavanja, razumijevanja i upravljanja emocijama kod sebe i kod drugih ljudi. Postoji mnogo znanstvene rasprave oko toga je li to zapravo osobina ličnosti, vrsta sposobnosti poput kognitivne inteligencije ili nešto kombinirano.

Dok se znanstvena zajednica prepucava, oko nečega su se uspjeli složiti, a to je kako se visok stupanj emocionalne inteligencije pokazao prediktivnim za uspješno vođenje u situacijama koje su visoko stresne. U visoko stresnim situacijama, kognitivnih kapaciteti su teže dohvatljivi, kognitivna inteligencija vođe postaje manje izražena te je vođa prisiljen osloniti se na nekognitivne sposobnosti. Tada, emocionalna inteligencija pomaže vođama nositi se sa stresnim okolnostima i usmjeriti pažnju na zadatak.

“Nacija je napokon ujedinjena.”

Nevjerojatno je što nogomet čini hrvatskom narodu. Skoro pa mi je teško napisati kako se iza te magične opijenosti i ujedinjenosti krije dobro poznati fenomen socijalnog identiteta. Socijalni identitet podrazumijeva kategoriziranje pojedinaca pripadnicima određenih grupa, vrednovanje tih grupa u odnosu na ostale te povezanost članstva u grupi sa osjećajem samopoštovanja. U slučaju nogometa, radi se o kategorizaciji na nacionalnoj osnovi, postojanju jednog, svima zajedničkog “neprijatelja” i zajedničkog cilja.

Kada se ljudima osvijesti socijalni identitet i pripadnost određenoj skupini, ljudi prema članovima vlastite skupine (“mi”) postaju bolji, spremniji su im udijeliti više resursa nego “oni” skupini, a kritike i komentare članova vlastite grupe prihvaćaju blaže nego kritike i komentare vanjske grupe

Kada se svi poistovjetimo na nacionalnoj razini, onda se uspjeh nogometne reprezentacije osjeća kao osobni. To je taj osjećaj. Uslijed takvog pozitivnog socijalnog identiteta svi, i oni koji ne prate nogomet, postanu vrlo motivirani pratiti utakmice, navijati i prepustiti se valu pozitivnih emocija i napetih iščekivanja. Kada se ljudima osvijesti socijalni identitet i pripadnost određenoj skupini, ljudi prema članovima vlastite skupine (“mi”) postaju bolji, spremniji su im udijeliti više resursa nego “oni” skupini, a kritike i komentare članova vlastite grupe prihvaćaju blaže nego kritike i komentare vanjske grupe. Zanimljivo je kako se ovaj efekt događa i kada se ljude kategorizira u skupine na osnovu banalnih podjela kao što su npr. prema preferenciji nekog umjetnika ili jednostavno stoga što su se zajedno slikali sa strancima nasred ceste.

“Pepeljuga nastavlja trčati” i “Čudo u Moskvi.”

Što je jedna mala Hrvatska u moru velikih nogometnih momčadi? Konstantno čuđenje  uspjehu hrvatske reprezentacije i isticanje kako smo među najmanjim zemljama sudionicama svjetskog kupa, oslikava percepciju Hrvatske kao autsajderske i otpisane momčadi, popularno zvano efektom autsajdera (engl. underdog effect). “Autsajderi” su definirani nizom prošlih neuspjeha, niskim vjerojatnostima budućih uspjeha, manjom veličinom ili ograničenim resursima. Nakon pobjede nad “velikom” Engleskom, moglo se vidjeti cijeli niz svjetskih celebritija kako daju podršku “maloj” Hrvatskoj. U istraživanjima ovog efekta, pokazalo se da ljudi otpisanima daju veću podršku zbog percepcije uskraćenosti.

Sreća što je nečim uskraćeni tim pobijedio bazirana je i na jakoj motivaciji ljudi za pravednim ishodima.

U većini natjecanja, jednakost šansi za uspjehom se shvaća poštenom. U očima promatrača, autsajderi zaslužuju posebnu podršku budući da postoje niska očekivanja uspjeha. Nužni je uvjet i nezaslužena uskraćenost zbog npr. veličine zemlje ili nepovoljne statistike uspjeha. Sreća što je nečim uskraćeni tim pobijedio bazirana je i na jakoj motivaciji ljudi za pravednim ishodima.

Unatoč čvrstim činjenicama o kvaliteti hrvatske reprezentacije, sigurno je da i velik broj hrvatskih građana nesvjesno osjeća dodatan nalet uzbuđenja koji proizlazi iz malih očekivanja uspjeha. Neočekivane su pobjede posebno uzbuđujuće, ne uključuju visoke troškove navijanja (neuspjeh ne boli jer se skoro i očekuje), a nagrade su velike. Dodatno, promatranje autsajdera kako ostvaruju uspjeh, mnogima ulijeva nadu kako će i oni sami, u teškim trenucima uspjeti ako budu dovoljno ustrajni.

“Ako Hrvatska postane svjetska prvakinja u nogometu, ja ću postati kompletan.”

Djed mu je igrao nogomet, bio je golman u poznatom nogometnom klubu u bivšoj državi. Tata mu je kratko igrao, kaže da je bio talent. On i brat su igrali, uočio ih je neki nogometaš dok su se igrali na cesti. Brat mu je danas audiodeskriptor za slijepe i slabovidne hrvatske navijače. Nakon prolaska skupine, u spontanom svakodnevnom razgovoru, izjavio je kako će, ako Hrvatska postane prvakinja svijeta u nogometu, postati kompletan. Ni manje ni više nego postati kompletan. Čovjek koji se ostvario u poslovnom planu, obiteljskom planu, glazbenom planu … izjavio je jednu tako veliku i tešku rečenicu. Samoostvarenje kroz nogomet? Pitala sam ga što mu to točno znači. Rekao je kako će jedino tada sav taj silni novac uložen u nogomet, sva ta velika očekivanja i velika razočaranja konačno imati smisla. Nije to rekao, a sigurna sam da je to osjećao, kako će tada i vlastiti neostvareni talenti dobiti više smisla. Ustrajnost i trud bit će nagrađeni, a svijet će opet postati pravedno mjesto. Hoće li?