Pitanje legitimnosti: Nijedan poredak nije vječan

Koliko još dugo ovaj poredak možemo nazivati legitimnim ako u svakom izbornom ciklusu sve manje ljudi sudjeluje. Čak i razvijene zemlje, poput Francuske, povremeno moraju napraviti "relaunch" republike

Smiješe nam se novi parlamentarni izbori. Što taj događaj znači u dugom roku? Francuski povjesničar Fernand Braudel poznat je po tvrdnji da su takvi događaji zapravo tek “površinski poremećaji, tj. pjena koju plime povijesti nose na svojim snažnim leđima.” Ako je to tako, koji su dugoročni trendovi u ovom slučaju?

Prvi graf (iznad članka) pokazuje podršku za HDZ na parlamentarnim izborima od 1990. godine do danas, iskazanu u apsolutnim iznosima. Naime, HDZ nakon 2000. godine obično dobiva trećinu glasova, ali s obzirom na sve manji odaziv, to je u apsolutnim iznosima sve manje i manje.

Početkom devedesetih je za HDZ znalo glasati više od milijun ljudi. Na parlamentarnim izborima 2016. godine je to palo na oko 690 tisuća. To je oko 20 posto registriranih birača. Čini se, dakle, da je trend spora delegitimacija HDZ-a u očima birača. Ako se ovaj pad nastavi, za 5 godina bi HDZ mogao pasti ispod pola milijuna glasova, što bi činilo svega 13 posto svih birača. To je, naravno, samo ekstrapolacija ovog linearnog trenda. U politici su uvijek mogući razni šokovi koji bi ovaj trend zakomplicirali.

Drugi graf (ispod) pokazuje trend kad je riječ o odzivu. Početkom devedesetih bi na parlamentarnim izborima glasalo 70 do 80 posto registriranih birača, što je  2 i pol do 3 milijuna ljudi. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2015. i 2016. godine se odaziv kreće oko 50 do 60 posto, tj. oko 2 milijuna ljudi. Ako se trend pada nastavi istim tempom, odaziv bi mogao za 7 godina pasti ispod 50 posto. Međutim, s obzirom na ubzanje pada u posljednja dva izborna ciklusa, to bi se moglo dogoditi i ranije. Sve u svemu, čini se da je i na razini cijelog poretka trend spora, ali kontinuirana delegitimacija.

Postavlja se nekoliko pitanja. Prvo, koliko dugo može HDZ kredibilno tvrditi da je “stožerna stranka” hrvatske politike ako svaki izborni ciklus sve manje ljudi glasa za njih? Drugo, HDZ-u je sve manje u interesu postojeći proporcionalni izborni sustav. Umjesto toga, odgovarao bi im većinski sustav koji bi skromne relativne većine po okruzima pretvorio u veći broj mandata u parlamentu. Osim toga, to bi im uklonilo potrebu za koalicijama. Da li to znači da nas uskoro čeka rasprava o izbornom sustavu? Treće, koliko još dugo ovaj poredak možemo nazivati legitimnim ako u svakom izbornom ciklusu sve manje ljudi sudjeluje? Nijedan poredak nije vječan, pa ni ovaj. Čak i bogate zapadne zemlje, poput primjerice Francuske, moraju svako toliko napraviti “relaunch” republike. I četvrto, postavlja se pitanje o emigraciji. U ovoj je kratkoj analizi broj registriranih birača bio manje-više isti, oko 3 i pol milijuna (bez dijaspore). Ako se ubrzavanje iseljavanja u budućnosti bude vidjelo i na biračkim popisima, onda se smanjuje i nazivnik za izračune koji su ovdje napravljeni. Možda HDZ-u ne smeta da bude “stožerna stranka” za one koji su u zemlji ostali.

*Marko Grdešić predaje na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu