Umro je János Kornai, ekonomist od kojeg je učila Kina. Jesu li nekadašnji problemi socijalizma danas vidljivi u kapitalizmu

Poljska je imala svog Włodzimierza Brusa, Čehoslovačka Ota Šika, mi Branka Horvata, a Mađarska Jánosa Kornaija, koji se među njima isticao čitanošću i vidljivošću. Kapitalizam je opisao kao ekonomije viška, a socijalizam kao ekonomije nestašice. Njegov pojam 'meko budžetsko ograničenje' kao jedna od glavnih karakteristika socijalističkih ekonomija prepoznat je u seriji spašavanja financijskih institucija u posljednjoj financijskoj krizi. Čini se da se od Kornaija još može učiti. Uostalom, na kritici teorije opće ravnoteže zahvalio mu je i sam Arrow

Dugovječni i utjecajni ekonomski analitičar János Kornai preminuo je 18. 10. 2021. u 94. godini života. Bio je to čovjek koji je uspio nadići uobičajene teorijske i metodološke okvire i formulirati izvorne koncepte koji su značajno pridonijeli razumijevanju ključnih pitanja njegovog vremena. Spadao je u red ekonomista iz zemalja sa stvarnim socijalističkim iskustvom koji su u hladnoratovskom kontekstu pisali o osjetljivoj temi socijalizma. Poljska je imala svog Włodzimierza Brusa, Čehoslovačka Ota Šika, mi smo imali Branka Horvata, a Mađarska Jánosa Kornaija. Ali među svima njima upravo se Kornai isticao čitanošću i vidljivošću, a njegovi su uvidi uvelike utjecali i na zapadni i na kineski pogled na razlike između socijalizma i kapitalizma.

Kornai je svoj akademski život započeo kao uvjereni komunist. Kako iznosi u svojoj biografiji, tomu je kumovalo njegovo traumatično djetinjstvo. Rođen je kao János Kornhauser u  židovskoj obitelji koja je dubinski propatila tijekom Holokausta. Njegov otac, imućni odvjetnik prije rata, stradao je u Auschwitzu. To je iskustvo, u njegovoj vlastitoj interpretaciji, utjecalo na razvoj njegovih komunističkih pogleda (Kornai, 2006a). No ti nazori u svom zaoštrenom obliku neće preživjeti prvi istraživački susret s učinkovitosti socijalističkoga gospodarstva. Kornai je svoju disertaciju pripremao sredinom 1950-ih godina, analizirajući laku industriju u Mađarskoj, a to je uključivalo i intervjue s menadžerima, te je time detektirao niz poteškoća s funkcioniranjem gospodarstva. O problemima socijalizma on tada govori još kao „naivni reformator“ (Blanchard, 1999: 429), uvjeren da se sve može ispraviti. I suvišna birokratizacija gospodarstva i gušenje sramežljivih elemenata tržišta kroz bjesomučnu kvantifikaciju kvota i ciljeva. Prvi veliki akademski trenutak u njegovom životu bila je obrana te disertacije s nezgodnom temom u nezgodno vrijeme. Nekoliko tjedana prije revolucije 1956. godine Kornai je pred nekoliko stotina zainteresiranih građana branio svoju disertaciju o pretjeranoj centraliziranosti planskih sustava. Idućih dana ta će obrana biti popraćena u dnevnim časopisima s mnogo više zanimanja nego što je to bio slučaj s većinom doktorata[i] (ibid.). Kornai se zbog toga morao suočiti s ozbiljnim karijernim izazovima. Sva pozornost povezana s njegovom disertacijom obit će mu se o glavu – jer će nakon događaja iz 1956. ta tema postati vrlo sumnjiva vlastima. U kontrastu s mnogim sudbinama, Kornai je tijekom represije prošao relativno dobro. Ipak, izgubio je radno mjesto, bez prava na putovnicu spriječen mu je odlazak u London na London School of Economics, gdje su ga željno iščekivali, a i procijenio je da je daleko sigurnije baviti se manje osjetljivim temama (ibid.).

Tražeći takve teme, Kornai je hrabro i decidirano ipak izašao iz okvira marksističke ekonomije. Sam se naučio svemu što je mogao o neoklasičnoj ekonomiji i time već napravio značajan iskorak iz uobičajenog razmišljanja. Manje osjetljive teme kojima se bavio zapravo će biti uvelike matematičke, a konačni rezultat iskorak prema zapadnom tipu ekonomije. Vjerojatno najznačajniji doprinos 1960-ih godina možemo naći u matematički izrazivom modelu planskog gospodarstva (Kornai i Liptak, 1965). S vremenom će se okrenuti opširnoj kritici ekonomske teorije naslonjene na opću ravnotežu. Teorijski nedostatci mainstream ekonomije Kornaiju postaju dodatno vidljivi u potpunoj nemogućnosti postojeće teorije da ponudi stvarna rješenja tijekom mađarskog parcijalnog okretanja tržišu 1968. godine (Kornai, 1983:3). Teoriji opće ravnoteže zamjera sterilnost i potpunu neupotrebljivost (Kornai, 1971a). Knjiga Anti-equilibrium koju će objaviti na tom tragu 1971. godine bila je godinama ispred svog vremena. Opća ravnoteža prikazuje složenu situaciju gospodarstva u cjelini, u kojoj se pojavljuje ravnoteža između ponude i potražnje – a tržište obavlja svoju funkciju efikasne harmonizacije različitih aktera. Radi se dakle o ravnoteži koja implicira čitav niz pretpostavki o tržištu i pojedinačnom ponašanju. Kornai pak zaključuje da takva ravnoteža praktično i ne postoji, već da se radi o kontinuiranim pritiscima prema neravnoteži. Tako primjerice mogu djelovati sile pritiska (pomak u korist kupca – kao u kapitalističkim gospodarstvima) ili usisavanja (pomak u korist prodavača – koje stvaraju nestašice kao u socijalističkim gospodarstvima). To su teme koje će Kornai razvijati do kraja života. Sam Anti-equilibrium bio je tip kritike koju može uputiti autor koji je ušao dovoljno duboko u kategorijalni aparat neoklasične ekonomije da je može kritizirati ‘iznutra’, istovremeno zadržavajući socijalističko iskustvo koje je stekao ‘izvana’. Kao takav, pokazao se razumljivim i relevantnim na obje strane. Kenneth Arrow bio je jedan od ključnih autora opće ravnoteže 20. stoljeća, a 1972. prima Nobelovu nagradu za ekonomske znanosti. U govoru zahvale istaknut će na istoj razini dva kritičara opće ravnoteže. Prvi je veliki John Maynard Keynes, a drugi upravo János Kornai (Arrow, 1972).

Godine 1980. izlazi njegova knjiga Economics of Shortage (Ekonomija nestašice), koja 1986. doživljava i kinesko izdanje (Kornai, 2012). Ondje je prodana u 100.000 primjeraka, pa je u tom kontekstu proglašena i jednim od bestsellera godine. Kroz 1980-e godine Kina aktivno traga za optimalnim putom prema tržištu – a u tome nastoje što više naučiti od europskih socijalističko-tržišnih eksperimenata (tako aktivno istražuju i reforme u Mađarskoj i Jugoslaviji). Koriste se i autorima iz Središnje i Istočne Europe, ali u svemu tome uhvatit će se  ponajviše za Kornaijeve koncepte. Neki autori tako govore o „Kornai groznici“ koja u tom kontekstu hvata Kinu (Economist, 2017; Gewirtz, 2017). U tom razdoblju Kornai potpuno smjelo otvora teme koje je morao zatomiti krajem 1950-ih i počekom 1960-ih, i koje je mogao tek naznačiti krajem 1960-ih i početkom 1970-ih. Sve veću vidljivost dobiva koncept ekonomije nestašice kao sistemska kritika socijalističkih sustava, po kojoj je Kornai najpoznatiji. Osnovna dinamika gospodarstva specifična je jer njome vladaju kronična nestašica, repovi, prisilna supstitucija proizvoda te posljedično odnosi između kupaca i prodavača koji izrazito štete kupcima. Ključni je novi koncept meko budžetsko ograničenje (soft budget constraint) kao dodatna dijagnoza poteškoća u socijalističkim gospodarstvima. Kapitalistička poduzeća suočavaju se s tržišnim uvjetima, a njihove eventualne nagomilane pogrešne procjene na dugi rok nužno dovode do nesolventnosti. Socijalistička poduzeća u državnom vlasništvu mogu pak uvijek računati na bail-out, neovisno o tome koliko kronični i duboki njihovi gubitci bili. Tržište tako ne izvodi svoju ključnu funkciju jer ne može selektirati uspješne – gubitaši se podjednako uspješno drže na površini. Samim time poticaji – koji u normalnim uvjetima dovode do pritiska u smjeru učinkovitosti i konkurentnosti – u socijalizmu često izostaju (Kornai, 2012, 2014). Radilo se o elegantnoj osudi socijalizma kao inherentno neučinkovitog, ali dometi ideje o problemima mekih budžetskih ograničenja nadići će probleme socijalizma. S vremenom će se ova ideja podjednako uspješno koristiti i za osudu bail-outova američkih financijskih institucija u kontekstu financijske krize iz 2007-08. i poteškoća s grčkim javnim dugom. Ekonomija nestašice jako dobro prolazi i u Sovjetskom Savezu (mada izlazi s velikim zakašnjenjem) i Mađarskoj, a kod nas 1981. Cekade prevodi i izdaje Anti-equilibrium – jedinu Kornaijevu knjigu u hrvatskom prijevodu.

U knjizi iz 2013. godine Kornai će produbiti objašnjenje kontrasta između ekonomije nestašice koja ocrtava socijalistička gospodarstva i ekonomije viška koja objašnjava osnovne činjenice kapitalističkog tržišta

Od 1986. Kornai je profesor na Harvardu[ii], a na tom će se položaju zadržati do 2002. godine (nakon toga vraća se budimpeštanskom akademskom životu na Central European University i Sveučilištu Corvinus). Na Harvardu će dočekati i tranzicijski val u Središnjoj i Istočnoj Europi od 1989. nadalje. Na tu temu objavit će niz relevantnih tekstova, a 1992. izdaje The Socialist System kao sintezu svog rada o socijalističkim sustavima. Devedesetih godina Kornai je relevantan kao komentator tranzicije i privatizacije, pa mu se nešto pažnje u tom smislu posvećuje i kod nas. Prepoznatljivosti Kornaija pridonosi i Revija za socijalnu politiku, u čijem se izdanju pojavljuju četiri prijevoda Kornaijevih tekućih tekstova, jedan u prigodnom zborniku, a tri u izdanjima časopisa (Kornai, 1997; 2006b; 2011). Ostaje vrlo intelektualno aktivan do kraja života, ne bježi ni od znanstvenih ni od politički aktualnih tema, pa u svojim tekstovima zapravo analizira i komentira sve od Orbana do Pikettyja. Njegove osnovne koncepte na neki će način zaokružiti knjiga Dynamism, Rivalry, and the Surplus Economy: Two Essays on the Nature of Capitalism iz 2013. U njoj će Kornai produbiti objašnjenje kontrasta između ekonomije nestašice koja ocrtava socijalistička gospodarstva i ekonomije viška koja objašnjava osnovne činjenice kapitalističkog tržišta. Tim manevrom Kornai izvršava puni (i vrlo netipičan) krug – ideal-tipskim objašnjenjem kapitalizma koje zapravo slijedi iz njegove davne kritike socijalizma. Kronični višak ponude – i to istovremeno tendencije viška dostupne robe, proizvodnih kapaciteta, resursa i radnika (odnosno povijesno gledano previsoke stope nezaposlenosti) u kapitalizmu zrcalni je odraz socijalističke asimetrije. Ona se pak pokazuje kroz nestašicu resursa i radnika paralelno s nestašicom dostupne robe. Te tri ključne točke Kornajeve misli mogu se shvatiti kao jedan logički luk započet početkom 1970-ih. Anti-equilibrium je kritika teorije opće ravnoteže kao neupotrebljivoga koncepta, a ekonomije nestašice i viška zapravo su opisi trajnih neravnoteža. Radi se o sistemskim značajkama socijalizma i kapitalizma bez kojih se ti sustavi ne mogu razumjeti.

Ime Jánosa Kornaja često se spominjalo u kontekstu moguće Nobelove nagrade za ekonomske znanosti. Kako to opisuje Roland (2021), Kornai je 1999. vjerojatno bio vrlo blizu izboru. No teme po kojima je bio najpoznatiji bile su politički, društveno pa i znanstveno svakim danom sve manje relevantne. Nagrade tih godina fokusirat će se na druge teme (primjerice optimalna valutna područja za Mundella 1999., mikroekonomiju i ekonometriju za Heckmana i McFaddena 2000., asimetrične informacije za Stiglitza, Akerlofa i Spencea 2001. godine). Nobelova nagrada tako mu je ipak izmaknula. Usprkos tomu, počasti i priznanja drugih vrsta Kornaiju nije nedostajalo. Do kraja života postao je član niza akademija znanosti (mađarske, europske, američke, britanske, bugarske, finske, ruske i švedske), obnašao je čelne funkcije u nizu renomiranih stručnih i znanstvenih udruženja, iskazana mu je čast kroz prestižne nagrade, a dodijeljeno mu je i 15 počasnih doktorata (Harvard, 2021).

János Kornai napustio nas je u godinama u kojima se to više ne može nazvati naglim iznenađenjem. Čak i iz zagrebačke perspektive mora se priznati da nije otišao samo susjed svjetskoga glasa. Otišao je jedan od najznačajnijih tumača socijalizma i tržišta u povijesti ekonomske misli. Otišao je rijedak autor, koji je mogao ovladati i marksističkom i neoklasičnom ekonomijom, ne dozvoliti da ga neka od njih sputa, a opet u svojim vlastitim teorijama biti razumljiv i Istoku i Zapadu.

• Literatura:

Arrow, K. (1972). General Economic Equilibrium: Purpose, Analytic Techniques, Collective Choice: Nobel Memorial Lecture, December 12, 1972. https://www.nobelprize.org/uploads/2018/06/arrow-lecture.pdf

Blanchard, O. (1999). An Interview with János Kornai. Macroeconomic Dynamics, 3(3), 427-450.

Economist (2017) Outsiders and the Middle Kingdom: Western economists and China’s rise https://www.economist.com/books-and-arts/2017/01/05/western-economists-and-chinas-rise

Gewirtz, J. (2017) Unlikely Partners: Chinese Reformers, Western Economists, and the Making of Global China. Harvard University Press

Kornai, J. i Liptak, T. (1965). Two-level Planning. Econometrica: Journal of the Econometric Society, 141-169.

Kornai, J. (1971a). Economic Systems Theory and General Equilibrium Theory. Acta Oeconomica, 297-317.

Kornai, J. (1971b). Anti-equilibrium; on economic systems theory and the tasks of research. North Holland.

Kornai, J. (1980). Economics of Shortage. Oxford: Elsevier.

Kornai, J. (1983). Anti-equilibrium: O teoriji ekonomskih sistema i zadacima istraživanja. Zagreb: Cekade.

Kornai, J. (1992). The Socialist System: The Political Economy of Communism. Princeton University Press.

Kornai, J. (1997). Reforma socijalnog sektora u postsocijalističkim zemljama: normativni pristup. Revija za socijalnu politiku, 4 (3), 295-315. https://doi.org/10.3935/rsp.v4i3.387.

Kornai, J. (2006a). By force of thought: Irregular memoirs of an intellectual journey. MIT Press.

Kornai, J. (2006b). Velika transformacija srednjoistočne Europe: Uspjeh i razočaranje. Revija za socijalnu politiku, 13 (3-4), 335-373. https://doi.org/10.3935/rsp.v13i3.642

Kornai, J. (2011). Liberté, Égalité, Fraternité: Promišljanja o promjenama koje slijede nakon pada komunizma. Revija za socijalnu politiku, 18 (1), 77-91. https://doi.org/10.3935/rsp.v18i1.957

Kornai, J. (2012). What” Economics of Shortage” and “The Socialist System” Have to Say to the (Hungarian) Readers Today—An Introductory Study to the First Two Volumes of the Life’s Work Series. Acta Oeconomica, 62(3), 365-384.

Kornai, J. (2013). Dynamism, rivalry, and the surplus economy: Two Essays on the Nature of Capitalism. Oxford University Press.

Kornai, J. (2014). The Soft Budget Constraint: An Introductory Study to Volume IV of the Life’s Work Series. Acta Oeconomica, 64(Supplement-1), 25-79.

Roland, G. (2021). Economics of Socialism and Transition: The Life and Work of János Kornai, 1928-2021. https://voxeu.org/article/j-nos-kornai-1928-2021

[i] Točnije, radilo se o tituli Kandidata znanosti koja u visokoobrazovnim sustavima sovjetskog tipa dolazi nakon magisterija a prethodi doktoratu. Danas se smatra ekvivalentom doktorata.

[ii] To je bio dugoročan pomak u SAD, ali još od 1964. Kornai je gostujući profesor na nizu zapadnih sveučilišta, uključujući Princeton, Yale i Stanford.