- Naslovna fotografija: Povijesna fotografija tvornice Volkswagena u Hannoveru, Friedrich Merz. (CC0)
- Jelena Prtorić je nezavisna istraživačka novinarka koja surađuje s nizom frankofonih, anglofonih i hrvatskih medija. Direktorica je Dataharvesta, europske konferencije za istraživačko novinarstvo i povremeno se bavi prevođenjem.
Riječ je o zapanjujućoj brojci, 15 % ukupne radne snage automobilskog giganta koji na globalnoj razini zapošljava gotovo 660.000 ljudi. Prema pisanju njemačkog poslovnog magazina Manager Magazin, planovi uključuju zatvaranje čak četiri tvornice u Njemačkoj – u Hannoveru, Zwickauu i Emdenu, kao i Audijeve tvornice u Neckarsulmu – i smanjivanje daljnjih investicija. Isti izvor navodi da Volkswagen razmišlja i o odvajanju poslovanja matičnog brenda od proizvodnje automobilskih dijelova.
Nakon što je vijest izašla u javnost cijena Volkswagenovih dionica na burzi pala je za 1,5 %, a sindikati su odmah najavili da će se svim silama boriti protiv otpuštanja i zatvaranja tvornica. Glasnogovornik grupe je pak izjavio kako “model proizvodnje automobila u Europi” više nije zadovoljavajući koncept poslovanja za sve brendove kompanije. Uz sam Volkswagen, u portfelju kompanije nalaze se i poznata imena poput Audija, Bentleyja, Škode, Seata i Cupre.
Iako broj sada najavljenih otkaza nadmašuje sve dosadašnje, u konačnici je riječ tek o nastavku restrukturiranja koje Volkswagen provodi već nekoliko godina.
Prvi veliki val restrukturiranja, s Oliverom Blumeom na čelu, dogodio se još 2024. godine. Tada su prvi put u povijesti kompanije odjeknule vijesti da Volkswagen razmatra zatvaranje tvornica u Njemačkoj, kao i mogućnost prijevremenog raskida tridesetogodišnjeg sporazuma o zaštiti zaposlenja, sve u sklopu plana štednje 10 milijardi eura. Objašnjenje kompanije bilo je jednostavno: godišnje se prodaje 500.000 automobila premalo jer, kako su tada poručili, “tržište više nije ono što je nekad bilo”. Procjenjivalo se da Volkswagen ima čak 20.000 radnika previše, a vjerovalo se da će kompaniji trebati godinu ili dvije da situaciju dovede pod kontrolu.
Krajem 2024., nakon višemjesečnih i iznimno napetih pregovora s radničkim vijećem i sindikatom, Volkswagen se obvezao da neće zatvarati tvornice u Njemačkoj niti provoditi prisilna otpuštanja sve do kraja 2030. godine, a nakon 2030. planirano je ukidanje oko 35.000 radnih mjesta, većinom u pokrajini Donjoj Saskoj, uz dodatno smanjenje broja zaposlenih u Porscheu i Audiju za ukupno 15.000 mjesta.
No mir nije dugo potrajao. Već u ožujku ove godine Volkswagen je najavio da će, unatoč svim ranijim obećanjima, ipak morati ukinuti oko 50.000 radnih mjesta, i to znatno ranije nego što je bilo planirano. Razlog leži u lošim poslovnim rezultatima: kompanija je prijavila pad profita, dodatno pogođena nesigurnošću koju je izazvao rat s Iranom, kao i širim geopolitičkim previranjima.
Autoindustrija na koljenima
Volkswagen je drugi najveći proizvođač automobila na svijetu i najveći industrijski div Europe. Priča o kompaniji seže sve do vremena kada je Adolf Hitler uposlio Ferdinanda Porschea sa zadatkom da se, po uzoru na Henryja Forda, za Njemačku osmisli “auto po mjeri čovjeka”. Taj su dizajn ljudi prozvali “volkswagenom” – što doslovno znači “auto za ljude”. Tek nakon Drugog svjetskog rata Porscheova je obitelj od Volkswagena dobila naknadu za licencu korištenja dizajna Bube, a kompanija je s vremenom od proizvođača “auta za ljude” izrasla u jedan od stupova njemačkog gospodarstva. Ukratko, kriza u Volkswagenu znači i krizu za cijelu Njemačku.
Nakon što je tvrtka 2015. i 2016. bila upletena u takozvani skandal Dieselgate – kada se saznalo da je proizvođač automobila falsificirao testove emisija kako bi prikazao lažno niže količine ispušnih plinova i svoje automobile predstavio kao ekološki prihvatljivije nego što uistinu jesu – kompanija je morala platiti 30 milijardi eura za kompenzacijske troškove. Skandal nije ostavio traga samo na financijama, već je nanio ozbiljnu štetu i ugledu Volkswagena kao simbola njemačke tehničke izvrsnosti i pouzdanosti.
Danas se Volkswagen, poput drugih europskih proizvođača automobila, našao između čekića i nakovnja: s jedne strane pritišću ga nove američke carine, dok se s druge strane njemačka autoindustrija već godinama bori sa sve snažnijom konkurencijom kineskih proizvođača električnih vozila.
Prema procjenama same kompanije, ove se godine očekuje pad prihoda od prodaje za 3 %, što predstavlja potpuni preokret u odnosu na prijašnju prognozu, koja je najavljivala rast. Glavni je krivac, kažu, nagli pad prodaje na iznimno konkurentnom kineskom tržištu, gdje je prodaja u prvoj polovici godine pala za više od 31 %. Uz to su kineski proizvođači naglo povećali i vlastiti izvoz, dodatno pritišćući europske proizvođače na njihovom terenu.
Na svjetskoj razini svaki treći automobil danas dolazi iz Kine – ona čini čak 36,6 % ukupne svjetske automobilske proizvodnje, dok Europa sudjeluje sa svega 15 %. Skroman rast od 2 % koji pojedini analitičari ipak predviđaju njemačkoj autoindustriji najvećim se dijelom oslanja na nove poticaje za kupnju električnih automobila. No čak bi se i taj rast mogao pokazati kratkog vijeka, pa bi, već iduće godine, upozoravaju, moglo doći do ponovnog usporavanja.
Stvari je dodatno pogoršalo uvođenje Trumpovih carina, koje su posebno teško pogodile Porsche – vozila te marke koja se prodaju u SAD-u gotovo su u potpunosti proizvedena u Njemačkoj. Tijekom 2025. godine Oliver Blume posjetio je Washington i navodno bio u izravnom kontaktu s Trumpovom administracijom. Tom je prilikom najavio Volkswagenove investicije u SAD-u i nastavak suradnje s američkim proizvođačem električnih automobila Rivianom, u nadi da će tako uspjeti izbjeći barem dio carina koje su kompaniju, prema Blumeovim izjavama iz ljeta 2025., u prvoj polovici godine koštale više od 1,3 milijarde eura. Dio je to šireg trenda u njemačkoj autoindustriji, čiji je izvoz u SAD, inače njihovo najveće strano tržište, nakon uvođenja Trumpovih carina znatno opao.
U svibnju ove godine njemačka udruga autoindustrije VDA upozorila je da bi do 2035. godine u Njemačkoj moglo nestati čak 125.000 radnih mjesta (odnosno ukupno 225.000 poslova u razdoblju od 2019. do 2035. godine) ako Europa ne postane “otvorenija prema tehnologijama”. Udruga je pritom istaknula da bi postojeća pravila EU-a o automobilima, koja od 2035. godine dopuštaju isključivo baterijska električna vozila i vozila na gorivne članke, mogla sama po sebi ugroziti 50.000 radnih mjesta u Njemačkoj. Po njima, rješenje leži u dopuštanju upotrebe šireg miksa pogonskih tehnologija, od hibrida i električnih vozila do vozila s benzinskim motorom, koji bi mogao spasiti industriju od najgore krize.
Važno je podsjetiti da su proizvođači automobila već dobili znatne ustupke od Europske unije. Prema pisanju portala Politico, zahvaljujući uspješnom lobiranju automobilske industrije, EU pravila o emisijama ugljičnog dioksida su znatno ublažena. Prvotni je plan EU bio obvezati europske proizvođače automobila da do 2025. smanje emisije ugljika za 15 % u odnosu na razinu iz 2021. Proizvođači koji ne bi ispunili taj cilj morali bi platiti 95 eura za svaki gram CO2 iznad dopuštene granice po kilometru, za svako vozilo koje ne zadovoljava propisane uvjete. Industrija se borila protiv te regulacije argumentom da bi to moglo koštati previše. Uslijed agresivne Trumpove carinske politike, Komisija je predložila amandman prema kojemu bi se emisije proizvođača automobila računale kao prosjek tri godine, umjesto da se temelje isključivo na razini iz 2025. godine. Ta promjena znatno olakšava ispunjavanje ciljeva onim proizvođačima koji zaostaju, a mjera je naposljetku s lakoćom usvojena u Europskom parlamentu.
Političke implikacije
U Njemačkoj automobilska industrija ima posebno mjesto, ne samo u javnom životu već i u politici. Primjerice, jedna od tema koja se nametnula u kampanji za predstojeće lokalne izbore u Berlinu jesu i prava vlasnika automobila. Desnica inzistira da restrikcije uvedene radi smanjenja gužvi u prometu predstavljaju udar na ljudske slobode, dok ljevica tvrdi da je riječ o načinu zaštite okoliša i kvalitete života u njemačkoj prijestolnici. Tako se na plakatima vladajućeg CDU-a u Berlinu mogu vidjeti natpisi poput “Zabranimo zabranu automobila”, ekstremno desničarski AfD s plakata poručuje “Nijedan automobil nije ilegalan”, dok Zelena stranka vodi kampanju za više biciklističkih staza i pješačkih zona.
Sveopći pad kupovne moći u Njemačkoj glavna je tema koja muči trenutačnu desnu vladu, koja je, od godina u kojima je Angela Merkel vodila stranku, znatno zaokrenula udesno, posebice po pitanju migracijske politike. Friedrich Merz zagovara, primjerice, strože kontrole na granicama, a u siječnju 2025., u posljednjim danima koje je formalno proveo u opoziciji, njegov se CDU oslonio na glasove AfD-a kako bi u parlamentu progurao protuimigracijske mjere. Ta je suradnja s ekstremnom desnicom izazvala val prosvjeda diljem zemlje. Unatoč zaokretu udesno, CDU nije uspio ojačati svoj rejting, niti smanjiti utjecaj Alternative za Njemačku (AfD), koja prema anketama početkom kolovoza vodi kao najpopularnija stranka u zemlji s 28 %, ispred CDU-a (21 %), Zelenih (15 %) i socijaldemokrata (12 %). Od kraja Drugog svjetskog rata ekstremna desnica nije bila na vlasti na nacionalnom niti federalnom nivou, no ove jeseni bi se i to moglo promijeniti, budući da bi, prema zadnjim anketama, AfD mogao dobiti većinu u Saskoj-Anhaltu. Ta istočna federalna država s oko 2,2 milijuna stanovnika, blizu Berlina, ujedno je i jedna od najsiromašnijih njemačkih država. Neke od mjera koje AfD predlaže u regiji su deportacija izbjeglica, porezne olakšice za velike obitelji, besplatna briga o djeci, ali i zabrana pride zastava i … više učenja ruskog.
U srpnju ove godine njemačka je vlada iznijela svoj plan za oporavak gospodarstva koji uključuje pojednostavljenje zakona o radu, smanjenje regulacije i birokracije, niže poreze za srednju klasu i reformu mirovinskog sustava koja bi uključivala i kasniji odlazak u mirovinu. Ovaj plan doduše tek treba proći glasanje parlamenta ove jeseni, ali njemački kancelar Friedrich Merz više je puta istaknuo da je upravo gospodarski oporavak ključ za zaustavljanje daljnjeg jačanja AfD-a.
Sastanak uoči izbora
Volkswagenova je najava u takvim okolnostima izazvala protivljenje ne samo sindikata, već i zakonodavaca. Kritizirala ju je vlada njemačkog kancelara Friedricha Merza, kao i vlada njemačke pokrajine Donje Saske, gdje se nalazi sjedište Volkswagena i nekoliko njegovih pogona. Ta pokrajina nije samo domaćin kompaniji već i jedan od njezinih glavnih dioničara, s udjelom od čak 20 %, zahvaljujući propisu starom nekoliko desetljeća poznatom kao “Volkswagenov zakon” (Volkswagen-Gesetz), koji je kompaniju pretvorio u dioničko društvo.
Situaciju upravi dodatno komplicira sastav nadzornog odbora: osim predstavnika pokrajinske vlade, u njemu sjede i predstavnici obitelji izvornih vlasnika, Porschea i Piëcha, te sindikati. Menadžment stoga ne može jednostrano donijeti odluku, već mora pronaći rješenje koje će zadovoljiti sve te šarolike, često suprotstavljene interese.
Sastanak nadzornog odbora 9. srpnja, na kojem je Blume predstavio plan štednje i rezanja radnih mjesta, završio je bez ikakve konkretne odluke, a njemački su mediji prenijeli da je vlada Donje Saske odbila odobriti masovne otkaze. Uoči samog sastanka, Blume se morao suočiti ne samo s otporom predstavnika radnika, već i s prosvjednicima koji su se okupili u gradu noseći crvene zastave sindikata i transparent s porukom “Gemeinsam stark” – “Zajedno smo jaki”.
No otpor nije obeshrabrio upravu. Krajem kolovoza, Blume je u internoj komunikaciji prema zaposlenicima ponovio da je situacija u Volkswagenu “više nego kritična” te da su unutarnji i administrativni troškovi kompanije za više od 30 % viši nego kod konkurentskih autokompanija. Sljedeći sastanak nadzornog odbora najavljen je za 4. rujna. Dva dana uoči izbora u Saskoj-Anhaltu, on bi mogao utjecati ne samo na budućnost jedne tvornice automobila.
