Teški problem svijesti obično se postavlja kao pitanje o mozgu. Karlo Mikić prikazuje razvoj teorija koje tvrde da odgovor možda leži puno niže na ljestvici života, kod jednostaničnih organizama koji nemaju ni neuron. Kroz eliminativizam, emergentizam i termodinamiku djelatništva, razmatramo zašto bi upravo bakterija mogla biti ključ za razumijevanje samog postojanja iskustva.
Zoran Đinđić naveden je kao "alumni" Vuka Karadžića, lažno se tvrdi da je bio Habermasov asistent, a njegove poslovne makinacije u Njemačkoj pretvorene su u priču o kapitalističkom vizionaru. Mira Bogdanović u "Hagiografskom panoptikumu" razotkriva kako je hagiografija zamijenila biografiju. Njezina knjiga postavlja neugodno pitanje: što ostaje od likova kada se uklone mitovi koje o njima grade obožavatelji?
Kad je Sofia Khan počela nositi hidžab, njezina se majka nije brinula zbog vjere, nego zbog udaje - mala, ali rječita ilustracija koliko se britanski islam promijenio od starije do mlađe generacije. Na primjeru romantične komedije o "muslimanskoj Bridget Jones" Jeremy Shearmur razmišlja što se zapravo događa kad osobna vjerska odluka postane javni znak, koji autorica ne kontrolira.
Predodžba o apsolutnom užasu efekata nuklearnog oružja nije dovoljno živa. Vladimir Lokner prepričava kako je uopće došlo do tragedije bombardiranja upravo Nagasakija, kako je na to utjecala njegova religijska prošlost, ne bi li upozorio koliko je zastrašujuće političko poigravanje prijetnjom nuklearnim arsenalom
Nakon 2028. godine kohezijska politika mogla bi prestati biti ono što je bila otkad postoji - sigurna mreža za manje razvijene regije. Sve glasniji prijedlozi povezivanja sredstava s reformskim rezultatima otvaraju pitanje hoće li takav model nagraditi učinkovitost ili samo produbiti razlike između regija koje su već naprijed i onih koje zaostaju. Iza naoko suhoparno birokratske teme, krije se poltička drama i bitka za novu razdiobu europskih sredstava.
Zemlja koja je desetljećima bila gospodarski div, ali politički patuljak, danas mora odlučiti želi li konačno postati i jedno i drugo ili prestati biti i jedno od toga. Münchauova knjiga "Kaput" pokazuje zašto je njemačko čudo bilo zarobljeno vlastitim uspjehom i zašto budućnost cijele Europske unije ovisi o tome hoće li Berlin uspjeti pretvoriti ekonomsku snagu u političko vodstvo bez straha od hegemonije.
Prije petnaest godina majka je u pet ujutro budila kćer da uči grčke nepravilne glagole; danas njih dvije zajedno gledaju Nolanovu filmsku verziju Odiseje i raspravljaju o Homeru. Iz te osobne, lakanovski začinjene perspektive, Ines Sabalić piše o promjeni simboličkog reda svijeta davno markiranog Odisejevim gubitkom identitea kroz lutanja Mediteranom, dok je ženama u snalaženju u tom muškom svijetu pomagala Atena Palada.
Gabrielle Wittkop, francusko-njemačka spisateljica gotovo nepoznata izvan uskih književnih krugova, u svojim je romanima izgradila kazalište okrutnosti u kojem raspadanje tijela i civilizacija postaju izvor perverzne ljepote. Esej Sebastiana Kukavice izlaže kako njezina proza, od punog trijumfa te estetike u "Presvijetlom ubojstvu" do njezina poraza pred stvarnošću u "Nekrofilu" i "Strastvenom puritancu", nadilazi puku transgresiju i sadeovski utjecaj te obuhvaća čitav luk dekadentske imaginacije – njezin uspon i slom.
Otkako su astrofizičari potvrdili njihovo postojanje, crne rupe više nisu znanstvena fantastika ili teorijska mogućnost. Nova knjiga Briana Coxa i Jeffa Forshawa, koju je na hrvatski preveo Dario Hrupec, a bit će objavljena pred skoro gostovanje Briana Coxa u dvorani Lisinski u Zagrebu, jedna je od rijetkih koja o njima piše, vodeći čitatelja od Laplacea do granica onoga što fizika danas zna o informaciji i stvarnosti.
Sekvenciranje genoma novorođenčeta je moguće, no Tamara Čačev postavlja pitanje: je li to isto što i klinički koristan probir? Odgovor je u razlici između onoga što se može otkriti i onoga što doista pomaže djetetu i obitelji.
Realne plaće, nejednakost, prosječna visina stanovništva i politička polarizacija - naizgled nepovezani pokazatelji koji, prema Turchinovoj teoriji, prate isti dugoročni ritam uspona i pada. Analiza pokazuje, piše Zvonimir Šikić, da se Amerika, 250 godina nakon osnutka, nalazi u fazi sličnoj onoj koja je prethodila građanskom ratu.
Rutger Bregman je od onih koji je Davos nazvao "konferencijom o vatrogastvu na kojoj nitko ne smije spomenuti vodu" postao autor knjige koja bogatstvo i utjecaj vidi kao legitimna oruđa promjene. Boris Pavelić se pita: je li ta promjena znak zrelosti ili znak da je "Moralna ambicija" jednostavno slaba knjiga?
Pravo se obično zamišlja kao niz strogih dokumenata, dok se književnost poima nježnom i podatnom, no nova knjiga Grete Olson pokazuje da je ta podjela varljiva, jer se pravo oduvijek živi i osjeća, a ne samo tumači. Tekst Matije Miloša prati kako pojam "pravnosti" pomaže pri razumijevanju zašto se, primjerice, kandidatura predsjednika Milanovića ili hrvatska rasprava o Ustavu ne mogu svesti na puko pitanje stručnosti ili politike.
Otkup lokalnih sadržaja trebao je, po logici globalizacije, stvoriti jedinstvenu svjetsku monokulturu. Dogodilo se upravo suprotno. Umjesto izravnavanja ukusa, streaming je stvorio izlog u kojem korejski, indonezijski, tajlandski i indijski sadržaj osvaja svijet upravo zato što ostaje "nepopravljivo" lokalni.
Tri dana u Avignonu bila su dovoljna da se otkrije zašto se ondje festival i grad stapaju u jedno, dok se u Dubrovniku kazalište sve više svodi na rubnu, dobro čuvanu iluziju. U osobnom svjedočenju o off programu festivala u Avignonu, o javnim razgovorima i predstavama poput Gosselinova "Maldorora" Lada Čale Feldman opisuje što bi Dubrovačke ljetne igre mogle biti, sjeća se što su nekoć bile, a što očito više nisu.
Deset godina nakon smrti Chantal Akerman, hrvatski prijevod njezine posljednje knjige "Moja majka se smije" zatvara krug s filmom "No home movie", a ova dva djela zajedno čine njezin umjetnički testament. Gordana Crnković piše da se tema bezdomnosti, majčinstva i logorske prošlosti provlači kroz cijeli opus redateljice čiji je "Jeanne Dielman" 2022. proglašen najboljim filmom svih vremena.
Od kritičara Trumpa postao je njegov potpredsjednik, a od protestanta katolik. Njegovi memoari otkrivaju koliko su te dvije preobrazbe isprepletene. Vanceova zaokupljenost vrlinom i brigom za zajednicu ne objašnjava zašto populistički pristup kojem se priklonio smatra rješenjem za probleme koje pronicljivo dijagnosticira.
Je li pojava Donalda Trumpa iznenađenje ili se mogla očekivati već u polazištima Deklaracije o neovisnosti. Razgovor su organizirali KIC Zagreb i Ideje.hr a uvodno je, nakon moderatorice Rajke Rusan, govorio Žarko Puhovski. Radi lakšeg praćenja uz video su priložene tekstualne natuknice iz izlaganja.
U drugom video isječku razgovora o suvremenoj demokraciji uvodna su izlaganja Darka Polšeka i Tina Radovanija, uz koje su radi lakšeg praćenja priložene tekstualne natuknice
U trećem video-isječku i tekstualnim natuknicama o obljetnici moderne demokracije prvo govori Goran Selanec o svojem viđenju Deklaracije o neovisnosti, slijede pitanja iz publike (Bože Kovačevića o unošenju ropstva u Ustav SAD-a), odgovori Gorana Selaneca, intervencija Tina Radovanija i završna riječ Žarka Puhovskog
